1. Zašto su prvi kršćani pridavali važnost kako vjeri tako i djelima?

VEĆINA prvih kršćana svojim je načinom života dokazala da ima vjeru. Učenik Jakov poticao je sve kršćane: “Nemojte samo slušati riječ nego je i izvršujte.” Kasnije je također rekao: “Kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva” (Jakov 1:22; 2:26). Oko 35 godina nakon što je to napisao, mnogi kršćani dokazivali su svoju vjeru odgovarajućim djelima. No nažalost, neki nisu tako postupali. Isus je pohvalio skupštinu u Smirni, no mnogima u skupštini u Sardu rekao je: “Znam tvoja djela — imaš ime da si živ, a mrtav si” (Otkrivenje 2:8-11; 3:1).

2. Koja si pitanja kršćani trebaju postaviti u vezi sa svojom vjerom?

² Stoga je Isus kršćane u Sardu — a zapravo i sve koji će kasnije čitati njegove riječi — potaknuo da ponovno ožive svoju prvu ljubav prema kršćanskoj istini i da budu duhovno budni (Otkrivenje 3:2, 3). Svatko od nas može se pitati: ‘Kakva su moja djela? Da li ona jasno pokazuju da dajem sve od sebe kako bih dokazao svoju vjeru svakim svojim postupkom, čak i na područjima koja nisu usko povezana s propovijedanjem ili skupštinskim sastancima?’ (Luka 16:10). Svoju vjeru možemo dokazati na mnogim područjima života, no usredotočimo se na samo jedno, a to su društvena  okupljanja, među koja spadaju i svadbe.

3. Kako Biblija gleda na društvena okupljanja?

³ Većina nas raduje se pozivu na ugodno druženje sa sukršćanima. Jehova je ‘sretan Bog’, pa želi da i njegovi sluge budu sretni (1. Timoteju 1:11). Salamun je pod njegovim vodstvom zapisao sljedeće istinite riječi koje se nalaze u Bibliji: “Ja hvalim veselje, jer čovjeku nema ništa bolje pod suncem nego da jede i pije i veseli se i da ga to prati u trudu njegovu sve dane života njegova” (Propovjednik 3:1, 4, 13; 8:15). Takvo veselje čovjek može osjetiti kad se obitelj okupi na ručku ili kad se sluge pravog Boga sastanu na nekom drugom manjem društvenom okupljanju (Job 1:4, 5, 18; Luka 10:38-42; 14:12-14).

4. O čemu treba voditi računa osoba koja organizira neko društveno okupljanje?

⁴ Ako organiziraš takvo društveno okupljanje i odgovoran si za njega, trebao bi dobro razmisliti o tome kako će ono izgledati, čak i ako ćeš pozvati samo nekoliko braće i sestara da nešto zajedno pojedete i popričate (Rimljanima 12:13). Trebao bi se pobrinuti da ‘sve bude dolično’ i voditi se ‘mudrošću odozgo’ (1. Korinćanima 14:40; Jakov 3:17). Apostol Pavao je napisao: “Bilo da jedete, bilo da pijete, bilo da što drugo činite, sve na slavu Božju činite! Ne budite na spoticanje” (1. Korinćanima 10:31, 32). Na što naročito treba paziti? Ako o tome razmišljaš unaprijed, veća je vjerojatnost da ćete ti i tvoji gosti djelima pokazati u što vjerujete (Rimljanima 12:2).

5. Zašto domaćin treba dobro razmisliti hoće li biti alkoholnih pića i muzike?

⁵ Domaćin često mora odlučiti hoće li posluživati alkoholna pića. Ona nisu potrebna da bi se uživalo u druženju. Prisjeti se kakav je obrok Isus osigurao za veliku grupu ljudi koji su ga došli slušati — umnožio je kruh i ribe. Izvještaj ne kaže da je čudom stvorio vino, iako znamo da je to mogao (Matej 14:14-21). Ako odlučiš da se na druženju poslužuje alkohol, neka to bude u umjerenoj količini, a za one koji ga ne konzumiraju pripremi nešto drugo (1. Timoteju 3:2, 3, 8; 5:23; 1. Petrova 4:3). Nipošto ne dozvoli da se netko osjeća prisiljenim piti alkohol, koji može ‘ujesti kao zmija’ (Mudre izreke 23:29-32). Što je s muzikom i pjevanjem? Ako će biti muzike, sigurno ćeš pažljivo odabrati pjesme, pazeći kako na ritam tako i na riječi (Kološanima 3:8; Jakov 1:21). Mnogi kršćani vole svirati ili čak zajednički pjevati teokratske pjesme jer to stvara ugodnu atmosferu (Efežanima 5:19, 20). I naravno,  uvijek pazi na glasnoću muzike kako ne bi ometala one koji vole razgovarati ni uznemiravala susjede (Matej 7:12).

6. Kako domaćin može u pogledu razgovora i svega drugog što se na druženju događa pokazati da je osoba koja živi po vjeri?

⁶ Kršćani na druženju mogu razgovarati o različitim temama, naglas čitati neko štivo ili pričati zanimljiva iskustva. Ako razgovor krene u krivom pravcu, domaćin ga može taktično preusmjeriti. Isto tako, trebao bi paziti da razgovorom ne dominira samo jedna osoba. Ako primijeti da se to događa, može na razborit način druge uključiti u razgovor, možda može u njega uključiti mlade ili načeti neku temu o kojoj će se lako povesti razgovor. I mladi i stari uživat će u takvim razgovorima. Ako kao domaćin mudro i taktično paziš na sve što se događa, ‘tvoja će razumnost biti poznata’ tvojim gostima (Filipljanima 4:5). Oni će se moći uvjeriti da si osoba koja živi po vjeri i da ona utječe na sva područja tvog života.

7. Zašto vjenčanje i svadbe odnosno druga prigodna okupljanja treba pažljivo planirati?

⁷ Kršćansko vjenčanje osobit je razlog za radost. Božji sluge iz prošlosti, pa tako i Isus i njegovi učenici, rado su prisustvovali takvim sretnim događajima i gozbama koje bi uslijedile nakon toga (1. Mojsijeva 29:21, 22; Ivan 2:1, 2). Međutim, u zadnje vrijeme iskustva jasno pokazuju da svadbe i druga okupljanja povezana s vjenčanjima treba pažljivo planirati da bi bila odraz razumnosti i kršćanske uravnoteženosti. Pa ipak, one su sastavni dio života, a kršćanin na njima može dokazati da živi po vjeri.

8, 9. Kako mnoge svadbe potvrđuju istinitost riječi iz 1. Ivanove 2:16, 17?

⁸ Mnogi koji ne znaju biblijska načela i ne mare za njih smatraju da je vjenčanje prigoda kada si čovjek može priuštiti nešto što inače ne bi ili misle da se takvo što tada treba tolerirati. U jednom europskom časopisu jedna tek udana žena o svojoj je “kraljevskoj” svadbi rekla: ‘U svečanoj povorci bila je naša kočija koju su vukla četiri konja, a iza nas je išlo još 12 kočija te kola sa sviračima. Hrana je bila savršena, a muzika izvrsna. Bilo je veličanstveno. Baš onako kako sam željela. Toga dana ja sam bila kraljica.’

⁹ Iako se običaji razlikuju od zemlje do zemlje, stav te žene jasno potvrđuje istinitost riječi apostola Ivana: “Ništa što je u svijetu — želja tijela i želja očiju i isticanje svog imetka — ne potječe od Oca, nego potječe od svijeta.” Možeš li zamisliti da zreli kršćanski par želi imati “kraljevsko” vjenčanje s glamuroznom svadbom koja je kao iz bajke? Naprotiv, proslava njihovog vjenčanja trebala bi pokazati da su svjesni toga da “onaj tko vrši volju Božju ostaje zauvijek” (1. Ivanova 2:16, 17).

10. (a) Zašto je planiranje neophodno da bi sve odluke u vezi sa svadbom bile razumne? (b) Na temelju čega se može donijeti odluka o tome koga pozvati na svadbu?

¹⁰ Kršćanski parovi trebaju biti realni i razumni, a Biblija im može pomoći u tome. Premda je vjenčanje važan korak, oni znaju da je ono tek početak bračnog života dvoje kršćana pred kojima stoji vječni život. Oni ne moraju imati veliku svadbu. Ako se ipak odluče za neku vrstu proslave, trebaju razmisliti o troškovima i o tome kako će ona izgledati (Luka 14:28). Biblija kaže da u njihovom zajedničkom kršćanskom životu muž treba biti glava obitelji (1. Korinćanima 11:3; Efežanima 5:22, 23). Zato je prvenstveno mladoženja odgovoran za svadbu. Naravno, on će pokazati uviđavnost i uzeti u obzir mišljenje svoje buduće žene o tome koga žele i mogu pozvati. Možda nije ni moguće ni praktično pozvati sve prijatelje i članove obitelji, pa će par možda morati pokazati  umjerenost prilikom donošenja te odluke. Važno im je da znaju da će sukršćani koje ne mogu pozvati pokazati razumijevanje i da se neće uvrijediti (Propovjednik 7:9).

11. Koju ulogu “ravnatelj stola” igra na svadbi?

¹¹ Ako se mladenci odluče da će imati svadbu, što moraju učiniti da bi bila dostojanstvena? Jehovini svjedoci su prije mnogo godina uvidjeli koliko je važna jedna pojedinost koja se spominje u vezi sa svadbom u Kani na kojoj je bio Isus. Naime, ta je svadba imala ‘ravnatelja stola’, a on je sigurno bio zreli vjernik (Ivan 2:9, 10). Slično tome, mladoženja će mudro postupiti ako tu važnu ulogu povjeri nekom duhovno zrelom kršćaninu. Nakon što se upozna sa zahtjevima i željama mladoženje, on će moći u skladu s njima postupati prije i tijekom svadbe.

12. Na što mladoženja treba paziti u vezi s konzumiranjem alkoholnih pića?

¹² U skladu s onim što stoji u 5. odlomku, neki parovi odluče da na svadbi neće biti alkoholnih pića kako neumjerenost u pijenju ne bi pokvarila taj radostan događaj (Rimljanima 13:13; 1. Korinćanima 5:11). No ako će ipak biti alkoholnih pića, mladoženja treba paziti da ih se poslužuje u umjerenoj količini. Na svadbi u Kani na kojoj je bio Isus služilo se vino. Osim toga, on je napravio jako kvalitetno vino. Zanimljivo je da je ravnatelj stola rekao: “Svaki čovjek iznosi najprije dobro vino, a kad se ljudi opiju, lošije. A ti si čuvao dobro vino sve do sada” (Ivan 2:10). Isus sigurno nije poticao opijanje jer ga je smatrao neispravnim (Luka 12:45, 46). Kad je pokazao koliko je iznenađen kvalitetom vina, ravnatelj stola jasno je dao do znanja da je vidio neke svadbe na kojima su se gosti opili (Djela apostolska 2:15; 1. Solunjanima 5:7). Zato i mladoženja i neki pouzdani kršćanin kojeg on zamoli da nadgleda svadbu moraju paziti da svi prisutni uvažavaju jasnu zapovijed: “Ne opijajte se vinom, u kojem je razuzdanost” (Efežanima 5:18; Mudre izreke 20:1; Hošea 4:11).

13. Na što mladenci moraju paziti ako će na svadbi svirati muzika i zašto?

¹³ Ako će svirati muzika, tada na svadbi, kao i na drugim okupljanjima, treba paziti na njenu glasnoću kako uzvanicima ne bi smetala dok razgovaraju. Jedan je starješina rekao: “Kako večer odmiče, a razgovori postaju življi ili počinje ples, muzika zna svirati glasnije. Muzika koja je u početku svirala tiho ponekad postane glasna i ometa razgovore. Svadba je prilika za ugodno druženje. Doista bi bilo žalosno kad bi je pokvarila glasna muzika!” I u tom pogledu mladoženja i brat koji nadgleda svadbu trebaju postupati odgovorno i ne bi smjeli sviračima, bez obzira na to jesu li oni plaćeni ili nisu, prepuštati da određuju vrstu i glasnoću muzike. Pavao je napisao: “Sve što god činite riječju ili djelom, sve činite u ime Gospodina Isusa” (Kološanima 3:17). Kad gosti odu kući nakon svadbe, hoće li im muzika ostati u sjećanju kao dokaz da je par ‘sve učinio u ime Isusa’? Tako bi trebalo biti.

14. Što je potrebno da bi svadba kršćanima ostala u lijepom sjećanju?

¹⁴ Da, dobro organizirana svadba može svima ostati u lijepom sjećanju. Adam i Edyta, koji su u braku 30 godina, o jednoj su svadbi rekli: “Sve je bilo u kršćanskom duhu. Svirale su teokratske pjesme, ali bilo je i druge zabave. Ples i muzika bili su u drugom  planu. Bilo je ugodno i korisno i sve je bilo u skladu s biblijskim načelima.” Očito je da mladenka i mladoženja mogu u brojnim pojedinostima dokazati svoju vjeru djelima.

15. Koji se biblijski savjet može primijeniti na davanje vjenčanih poklona?

¹⁵ U mnogim zemljama običaj je da prijatelji i rodbina daruju mladence. Na što moraš misliti ako se nađeš u toj situaciji? Ne zaboravi da je apostol Ivan spomenuo “isticanje svog imetka”. To je isticanje povezao sa ‘svijetom koji prolazi’, a ne s kršćanima koji svoju vjeru dokazuju djelima (1. Ivanova 2:16, 17). Imajući na umu riječi koje je Ivan zapisao pod nadahnućem, trebaju li mladenci pred svima reći tko je dao koji poklon? Kršćani iz Makedonije i Ahaje skupili su pomoć za braću u Jeruzalemu, ali nigdje se ne kaže da su njihova imena bila javno obznanjena (Rimljanima 15:26). Mnogi kršćani koji daju poklon mladencima žele ostati anonimni, a ne privlačiti na sebe pretjeranu pažnju. U vezi s tim razmotri Isusov savjet iz Mateja 6:1-4.

16. Kako mladenci trebaju postupati kad dobiju poklone da ne bi koga povrijedili?

¹⁶ Kad se pred svima govori tko je dao koji poklon, to može dovesti do nadmetanja u tome čiji je poklon bolji ili skuplji. Zato je mudro da kršćanski mladenci ne otkrivaju pred drugima imena osoba koje su dale poklon. Time bi dovodili u neugodnu situaciju one koji im možda nisu mogli dati nikakav dar (Galaćanima 5:26; 6:10). Istina, sasvim je u redu da mladenka i mladoženja znaju što su od koga dobili. To će možda saznati iz popratne čestitke, ali ne bi to trebali davati na znanje drugima. Kad kupujemo, dajemo i primamo vjenčane poklone, svi imamo priliku dokazati da čak i u takvoj osobnoj stvari naša vjera utječe na naša djela. *

17. Koji cilj trebaju imati kršćani u vezi sa svojom vjerom i djelima?

¹⁷ Dokazati vjeru djelima ne znači samo živjeti moralno čistim životom, ići na kršćanske sastanke i u službu propovijedanja. Svatko od nas treba živjeti po vjeri, to jest dopuštati joj da utječe na sve što činimo. Da, vjeru možemo dokazati tako da uvijek, pa i u onome o čemu smo govorili u ovom članku, izvršavamo sve što se od nas traži (Otkrivenje 3:2).

18. Kako se na kršćanskim svadbama i drugim društvenim okupljanima mogu primijeniti riječi iz Ivana 13:17?

¹⁸ Nakon što je Isus svojim vjernim apostolima dao divan primjer ponizno im opravši noge, rekao je: “Ako to znate, sretni ste ako tako i činite” (Ivan 13:4-17). U kraju u kojem mi živimo možda nije potrebno ni uobičajeno prati nekome noge, naprimjer nekome tko nam dođe u goste. Međutim, kao što smo vidjeli u ovom članku, postoje neka druga životna područja na kojima svoju vjeru možemo dokazati obzirnim i primjernim djelima, primjerice druženja i kršćanske svadbe. Bez obzira na to je li to naša svadba ili smo pozvani na nečije vjenčanje ili svadbu na kojoj će se okupiti kršćani kako bi se proveselili, svi bismo svoju vjeru trebali dokazati svojim djelima.