1. Koji općeprihvaćeni stav ne dijele Jehovini sluge?

OPĆENITO uzevši, sve je manje onoga što svijet smatra svetim. Francuski sociolog Edgar Morin rekao je: “Svi temelji na kojima moral počiva — Bog, priroda, domovina, povijest i zdrav razum — počeli su se dovoditi u pitanje. (...) Ljudi sami biraju kojih će se vrijednosti držati.” Takvo stanje odraz je ‘duha svijeta’, odnosno ‘duha koji sada djeluje u neposlušnim sinovima’ (1. Korinćanima 2:12; Efežanima 2:2). Oni koji su se predali Jehovi i spremno podupiru njegovu vrhovnu vlast koja mu s pravom pripada ne prihvaćaju takav preziran stav prema onome što je sveto (Rimljanima 12:1, 2). Umjesto toga, Božji sluge shvaćaju koliko je svetost važna u njihovom obožavanju Boga. Što nam sve u životu treba biti sveto? Ovaj članak govorit će o pet stvari koje svi Božji sluge smatraju svetima. Sljedeći će govoriti o svetosti u povezanosti s našim kršćanskim sastancima. No što riječ “svet” zapravo znači?

2, 3. (a) Kako Biblija naglašava Jehovinu svetost? (b) Kako pokazujemo da Jehovino ime smatramo svetim?

² U biblijskom hebrejskom riječ “svet” prenosi misao o odijeljenosti. U vjerskom smislu riječ “svet” odnosi se na ono što je odvojeno od opće upotrebe odnosno ono što se smatra posvećenim. Jehova je svet u apsolutnom smislu. Naziva ga se Najsvetiji (Mudre izreke 9:10; 30:3). U starom Izraelu veliki svećenik na svom je turbanu nosio zlatnu pločicu na kojoj su bile urezane riječi: “Jehova je svet” (2. Mojsijeva 28:36, 37). Biblija opisuje kerube i serafe, koji se nalaze oko Jehovinog prijestolja na nebu, kako govore: “Svet, svet, svet je Jehova!” (Izaija 6:2, 3; Otkrivenje 4:6-8). Tim se ponavljanjem naglašava da je Jehova svet, čist i neokaljan u najvećoj mogućoj mjeri. Ustvari, on je izvor svega što je sveto.

³ Jehovino ime je sveto. Psalmist je rekao: “Neka hvale ime tvoje! Veliko je ono i strah ulijeva, sveto je” (Psalam 99:3). Isus nas je učio da se molimo: “Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje!” (Matej 6:9). Isusova majka Marija rekla je: “Duša moja veliča Jehovu, jer je Silni za mene učinio velika djela i sveto je ime njegovo” (Luka 1:46, 49). Mi kao Jehovini sluge njegovo ime smatramo svetim i ne želimo učiniti ništa čime bismo mu nanijeli sramotu. Osim toga, mi dijelimo Jehovino gledište prema svetosti, odnosno svetim smatramo sve ono što i on smatra svetim (Amos 5:14, 15).

4. Zašto Biblija Isusa naziva ‘Svecem’?

⁴ Kao “jedinorođenac” svetog Boga, Jehove, Isus je stvoren kao svet (Ivan 1:14; Kološanima 1:15; Hebrejima 1:1-3). Zato ga se naziva “Svetac Božji” (Ivan 6:69). A budući da ga je Marija rodila djelovanjem svetog duha, ostao je svet i kad je njegov život prenesen  s neba na Zemlju. Mariji je anđeo rekao: ‘Sveti duh doći će na tebe. Dijete koje rodiš bit će sveto, Sin Božji’ (Luka 1:35). Kad su se molili Jehovi, kršćani u Jeruzalemu dvaput su za Božjeg Sina Isusa rekli da je njegov ‘sveti sluga’ (Djela apostolska 4:27, 30).

5. Koji je sveti zadatak Isus izvršio na Zemlji i zašto je njegova krv dragocjena?

⁵ Isus je imao poseban, sveti zadatak koji je trebao izvršiti dok je bio na Zemlji. Prilikom svog krštenja 29. n. e. pomazan je za Velikog Svećenika Jehovinog veličanstvenog duhovnog hrama (Luka 3:21, 22; Hebrejima 7:26; 8:1, 2). Osim toga, trebao je umrijeti žrtvenom smrću. Njegova je krv osigurala otkupninu putem koje grešno čovječanstvo može biti spašeno (Matej 20:28; Hebrejima 9:14). Zato mi Isusovu smrt smatramo svetom, “dragocjenom” (1. Petrova 1:19).

6. Kakav stav imamo prema Isusu Kristu i zašto?

⁶ Pokazujući koliko bismo trebali poštovati svog Kralja i Velikog Svećenika, Isusa Krista, apostol Pavao je napisao: ‘Bog je uzvisio svog Sina i podario mu ime koje je iznad svakog drugog imena, da se u Isusovo ime prigne svako koljeno onih koji su na nebu i onih koji su na zemlji i onih koji su pod zemljom i da svaki jezik javno prizna Isusa Krista za Gospodina na slavu Boga, Oca’ (Filipljanima 2:9-11). Kada se s radošću podlažemo svom Vođi i vladajućem Kralju, Isusu Kristu, Glavi kršćanske skupštine, time pokazujemo da dijelimo Jehovino gledište o onome što je sveto (Matej 23:10; Kološanima 1:18).

7. Kako pokazujemo da smo podložni Kristu?

⁷ Biti podložan Kristu također znači poštovati ljude koje on koristi da prednjače u djelu koje se provodi pod njegovim vodstvom. Dužnost koju vrše duhom pomazani članovi Vodećeg tijela i nadglednici koje oni imenuju u podružnicama, oblastima, pokrajinama i skupštinama treba smatrati svetom. Zato ta braća zaslužuju da ih duboko poštujemo i budemo im podložni (Hebrejima 13:7, 17).

8, 9. (a) U kom su pogledu Izraelci bili sveti narod? (b) Kako je Jehova Izraelcima istaknuo koliko je važno poštovati ono što je sveto?

⁸ Kad je Jehova sklopio savez s novonastalim izraelskim narodom, taj je narod dobio poseban položaj. Bili su posvećeni, odnosno odijeljeni od drugih naroda. Sam Jehova rekao im je: “Budite mi sveti, jer sam ja, Jehova, svet. I ja vas izdvajam od drugih naroda da budete moji” (3. Mojsijeva 19:2; 20:26).

⁹ Već prilikom osnivanja izraelskog naroda Jehova je Izraelcima istaknuo koliko je važno poštovati ono što je sveto. Ako bi samo dodirnuli goru na kojoj su dobili deset zapovijedi, bili bi kažnjeni smrću.  Gora Sinaj u toj je prilici bila takoreći sveta (2. Mojsijeva 19:12, 23). Svećenike, šator sastanka i njegovu opremu također se trebalo smatrati svetima (2. Mojsijeva 30:26-30). A kako je u kršćanskoj skupštini?

10, 11. Zašto se može reći da je kršćanska skupština pomazanika sveta i kako to utječe na “druge ovce”?

¹⁰ Kršćanska skupština pomazanika sveta je u Jehovinim očima (1. Korinćanima 1:2). Ustvari, Biblija sve pomazane kršćane dok se u bilo koje vrijeme nalaze na Zemlji uspoređuje sa svetim hramom u kojem prebiva Jehova putem svog svetog duha, iako se time ne misli da oni sačinjavaju Jehovin veliki duhovni hram. Apostol Pavao je napisao: “U zajedništvu s [Isusom Kristom] cijela je građevina skladno povezana i izrasta u sveti hram Jehovin. U zajedništvu s Kristom i vi se ugrađujete u građevinu u kojoj Bog prebiva duhom” (Efežanima 2:21, 22; 1. Petrova 2:5, 9).

¹¹ Pavao je pomazanim kršćanima također napisao: “Ne znate li da ste vi hram Božji i da duh Božji prebiva u vama? (...) Jer hram je Božji svet, a taj ste hram vi” (1. Korinćanima 3:16, 17). Putem svog duha Jehova “prebiva” među pomazanicima (2. Korinćanima 6:16). On neprestano vodi svog vjernog ‘roba’ (Matej 24:45-47). “Druge ovce” cijene to što mogu surađivati s pomazanicima koji čine taj “sveti hram” (Ivan 10:16; Matej 25:37-40).

12. Što bismo u svom životu trebali smatrati svetim i zašto?

¹² Ne iznenađuje što postoji mnogo toga u životu pomazanih članova kršćanske skupštine i njihovih suradnika što oni smatraju svetim. Svetim smatramo naš odnos s Jehovom (1. Ljetopisa 28:9; Psalam 36:7). On nam je toliko dragocjen da ničemu i nikome ne dozvoljavamo da stane između nas i našeg Boga Jehove (2. Ljetopisa 15:2; Jakov 4:7, 8). Molitva igra važnu ulogu u tome da sačuvamo prisnost s Jehovom. Molitva je imala vrlo važno, sveto mjesto u  životu proroka Danijela. On je imao običaj moliti se Jehovi i činio je to čak i kad mu je zbog toga život bio u opasnosti (Danijel 6:7-11). “Molitve svetih”, odnosno pomazanih kršćana, uspoređene su s kadom koji se prinosio u hramu (Otkrivenje 5:8; 8:3, 4; 3. Mojsijeva 16:12, 13). Ta simbolika naglašava svetost molitve. Doista je velika čast obraćati se Vladaru čitavog svemira! Sasvim je razumljivo što molitvu smatramo nečim svetim u svom životu.

13. Koju bismo silu trebali smatrati svetom i kako joj dozvoljavamo da djeluje u našem životu?

¹³ Božji duh je također nešto što pomazani kršćani i njihovi suradnici smatraju izuzetno svetim i što vrši snažan utjecaj na njihov život. To je sila kojom se služi Jehova, a budući da uvijek djeluje u skladu s voljom tog svetog Boga, s pravom se naziva “sveti duh” ili ‘duh svetosti’ (Ivan 14:26; Rimljanima 1:4). Jehova putem svetog duha svojim slugama daje snagu da propovijedaju dobru vijest (Djela apostolska 1:8; 4:31). Jehova daje svoj duh “onima koji mu se pokoravaju”, onima koji ‘žive po duhu’, a ne po željama tijela (Djela apostolska 5:32; Galaćanima 5:16, 25; Rimljanima 8:5-8). Ta moćna sila omogućava kršćanima da razvijaju ‘plod duha’ — dobre osobine — i da čine ‘sveta djela po kojima se vidi da su odani Bogu’ (Galaćanima 5:22, 23; 2. Petrova 3:11). Ako Božji duh doista smatramo svetim, nećemo činiti ništa čime bismo ga žalostili, odnosno sprečavali njegovo djelovanje u svom životu (Efežanima 4:30).

14. Koju čast pomazanici smatraju svetom i kako u njoj sudjeluju druge ovce?

¹⁴ Svetom smatramo i čast da nosimo ime svetog Boga Jehove i služimo kao njegovi svjedoci (Izaija 43:10-12, 15). Jehova je osposobio pomazane kršćane da budu “sluge novog saveza” (2. Korinćanima 3:5, 6). Kao takvi, dobili su zadatak da propovijedaju ‘dobru vijest o kraljevstvu’ i da ‘načine učenike od ljudi iz svih naroda’ (Matej 24:14; 28:19, 20). Oni vjerno izvršavaju taj zadatak, a milijuni poniznih ljudi pozitivno reagiraju na tu vijest i, simbolično rečeno, pomazanicima govore: “Idemo s vama, jer smo čuli da je Bog s vama!” (Zaharija 8:23). Oni u duhovnom pogledu radosno služe kao “ratari” i “vinogradari”, pomažući pomazanim “slugama Boga našega”. Na taj način druge ovce uvelike pomažu pomazanicima da izvršavaju svoju službu diljem svijeta (Izaija 61:5, 6).

15. Što je apostol Pavao smatrao svetim i zašto mi imamo isti stav?

¹⁵ Osim toga, apostol Pavao je službu propovijedanja smatrao svetom. Za sebe je rekao da ‘vrši sveto djelo propovijedanja dobre vijesti Božje kao sluga Krista Isusa među drugim narodima’ (Rimljanima 15:16). Pišući kršćanima u Korintu, svoju je službu nazvao ‘blagom’ (2. Korinćanima 4:1, 7). U službi propovijedanja mi objavljujemo ‘svete objave Božje’ (1. Petrova 4:11).  Stoga bilo da smo pomazanici bilo da pripadamo drugim ovcama, sudjelovanje u svjedočenju smatramo dragocjenim darom, nečim što je sveto.

16. Što će nam pomoći da ne postanemo ljudi koji ‘ne cijene ono što je sveto’?

¹⁶ Apostol Pavao svojim je sukršćanima rekao da paze da ne postanu kao oni koji ‘ne cijene ono što je sveto’. S druge strane, savjetovao im je da ‘teže za posvećenošću, pazeći da ne iznikne kakav otrovni korijen koji bi načinio štetu i kojim bi se mnogi uprljali’ (Hebrejima 12:14-16). Izraz “otrovni korijen” odnosi se na malobrojne pojedince u kršćanskoj skupštini koji kritiziraju način na koji ona djeluje. Naprimjer, možda se ne slažu s Jehovinim gledištem o svetosti braka ili sa zahtjevom o moralnoj čistoći (1. Solunjanima 4:3-7; Hebrejima 13:4). Možda razgovaraju o otpadničkim stavovima i šire ih, sudjelujući u ‘ispraznim razgovorima koji skvrne što je sveto’, a koje potiču oni koji su “odstupili od istine” (2. Timoteju 2:16-18).

17. Zašto se pomazanici moraju stalno truditi dokazivati da dijele Jehovino gledište o onome što je sveto?

¹⁷ Svojoj pomazanoj braći Pavao je napisao: “Ljubljeni, očistimo se od svake prljavštine tijela i duha i usavršujmo se u svetosti u strahu Božjem” (2. Korinćanima 7:1). Te nam riječi otkrivaju da se pomazani kršćani, “sudionici nebeskoga poziva”, moraju stalno truditi u svakom području života dokazivati da dijele Jehovino gledište o onome što je sveto (Hebrejima 3:1). Slično tome, apostol Petar je svoju duhom rođenu braću potaknuo: “Kao poslušna djeca, nemojte dozvoliti da vas i dalje oblikuju želje kakve ste imali dok ste bili u neznanju, nego, kao što je svet onaj koji vas je pozvao, i vi budite sveti u svemu što činite” (1. Petrova 1:14, 15).

18, 19. (a) Kako pripadnici ‘velikog mnoštva’ pokazuju da dijele Jehovino gledište o onome što je sveto? (b) O kojem će važnom dijelu našeg kršćanskog života govoriti sljedeći članak?

¹⁸ A kako je s ‘velikim mnoštvom ljudi’ koji će preživjeti ‘veliku nevolju’? I oni moraju dokazati da dijele Jehovino gledište o onome što je sveto. U knjizi Otkrivenje za njih se kaže da služe Jehovi u zemaljskom dvorištu njegovog duhovnog hrama. Oni vjeruju u Kristovu otkupnu žrtvu i, simbolično govoreći, “oprali su svoje duge haljine i ubijelili ih u krvi Janjetovoj” (Otkrivenje 7:9, 14, 15). Zahvaljujući tome čisti su u Jehovinim očima, ali su ujedno i dužni ‘očistiti se od svake prljavštine tijela i duha i usavršavati se u svetosti u strahu Božjem’.

¹⁹ Redovito posjećivanje sastanaka na kojima slave Jehovu i proučavaju njegovu Riječ igra značajnu ulogu u životu pomazanih kršćana i njihovih suradnika. Jehova te sastanke svog naroda smatra svetima. U sljedećem članku saznat ćemo zašto u tom važnom pogledu trebamo dijeliti Jehovino gledište o onome što je sveto i kako to možemo pokazati.