STANOVNICI jednog od Solomonskih otoka zapazili su novu dvoranu Jehovinih svjedoka. Jedna je gospođa rekla: “Mi u našoj crkvi često organiziramo priredbe na kojima skupljamo priloge. Molimo svoje članove da prilože novac, a ipak još uvijek nemamo dovoljno sredstava da sagradimo novu crkvu. Kako vi Jehovini svjedoci to uspijevate?” Jehovina svjedokinja s kojom je razgovarala odgovorila je: “Mi obožavamo Jehovu kao velika međunarodna obitelj. Naša zajednica i braća iz cijelog svijeta darovala su sve što je trebalo za našu novu dvoranu. Jehova nas uči da u svemu budemo ujedinjeni.”

Jedinstvo koje vlada među Jehovinim svjedocima vidljivo je u svim njihovim aktivnostima, pa tako i u gradnji tisuća dvorana u kojima se sastaju. Jedinstvo u obavljanju takvih radova nije ništa novo. Ono već tisućljećima postoji među Božjim narodom. Kako to znamo?

Prije više od 3 500 godina Jehova je rekao Mojsiju što želi od izraelskog naroda: “Neka mi načine svetište” (2. Mojsijeva 25:8). O nacrtu za izgradnju Jehova je rekao: “Sveti šator i svu njegovu opremu načinite [misli se na cijeli narod] točno prema prikazu što ću ti [misli se na Mojsija] ga pokazati” (2. Mojsijeva 25:9). Jehova je potom iznio detaljne upute o izgledu svetišta, o njegovoj opremi i priboru (2. Mojsijeva 25:10–27:19). Taj sveti šator trebao je biti središte prave religije za cijeli izraelski narod.

Ne znamo koliko je ljudi radilo na tom projektu, ali svi su Izraelci bili pozvani da ga podupru. Mojsije im je rekao: ‘Skupite među sobom prilog Jehovi. Tko je god spremna srca neka donese prilog Jehovi’ (2. Mojsijeva 35:4-9). Jesu li se Izraelci odazvali na taj poziv? U 2. Mojsijevoj 36:3 stoji: “Oni su preuzeli od Mojsija sve priloge što su ih sinovi Izraelovi donijeli za posao u svetoj službi. A ovi su mu i dalje donosili dragovoljni prinos jutro za jutrom.”

Ubrzo se nakupilo mnogo darovanih stvari, a ljudi su i dalje donosili darove. Na koncu su se majstori koji su izrađivali šator obratili Mojsiju i rekli: “Narod donosi mnogo više nego što je potrebno za posao u službi koji je Jehova zapovjedio da se napravi.” Zato je Mojsije objavio: “Muškarci i žene! Ne izrađujte ništa više za sveti prilog!” Kako je sve to završilo? “I svega je bilo dosta da  se napravi sav posao, i još je pretjecalo” (2. Mojsijeva 36:4-7).

Zahvaljujući darežljivosti Izraelaca sveti šator dovršen je za manje od godinu dana (2. Mojsijeva 19:1; 40:1, 2). Podupiranjem prave religije Božji je narod iskazivao čast Jehovi (Mudre izreke 3:9). S vremenom su se Izraelci upustili u mnogo veći građevinski poduhvat. I ponovno su mogli sudjelovati svi koji su željeli, bez obzira na to jesu li se razumjeli u građevinarstvo ili nisu.

Gotovo pet stoljeća nakon izgradnje svetog šatora Izrael je počeo graditi hram u Jeruzalemu (1. Kraljevima 6:1). Bila je to veličanstvena, trajna građevina od kamena i drva (1. Kraljevima 5:17, 18). Jehova je Davidu “pod nadahnućem” dao arhitektonske nacrte hrama (1. Ljetopisa 28:11-19). Međutim, odabrao je Davidovog sina Salamuna da vodi izgradnju (1. Ljetopisa 22:6-10). David je gradnju hrama podupirao svim srcem. Pobrinuo se da se sakupi kamenja, drvenih greda i drugog materijala te je priložio velike količine vlastitog zlata i srebra. Osim toga, potaknuo je i svoj narod da bude velikodušan. Upitao ih je: “Bi li još tko htio danas dragovoljno priložiti rukom svojom dar Jehovi?” Kakav je bio odaziv naroda? (1. Ljetopisa 29:1-5).

Kad je Salamun počeo graditi hram, imao je na raspolaganju tisuće tona zlata i srebra. Bakra i željeza bilo je toliko mnogo da ih se nije moglo izvagati (1. Ljetopisa 22:14-16). Uz Jehovinu potporu i suradnju cijelog Izraela, hram je izgrađen za samo sedam i pol godina (1. Kraljevima 6:1, 37, 38).

I za sveti šator i za hram govorilo se da su “dom pravoga Boga” (Suci 18:31; 2. Ljetopisa 24:7). Jehova nikada nije trebao zaklon ili dom (Izaija 66:1). On je dao da se ti objekti izgrade na dobrobit ljudi. Salamun je na svečanosti povodom otvorenja hrama upitao: “Ali hoće li doista Bog stanovati na zemlji? Evo, ni nebesa ni nebo nad nebesima  ne mogu te obuhvatiti, a kamoli ovaj dom što sam ga sagradio!” (1. Kraljevima 8:27).

Jehova je preko svog proroka Izaije rekao: “Dom će se moj zvati dom molitve za sve narode” (Izaija 56:7). Prinošenje žrtava, molitve i obredi u hramu omogućavali su bogobojaznim ljudima — i Židovima i ne-Židovima — da se približe pravom Bogu. Budući da su ga obožavali u njegovom domu, mogli su postati Jehovini prijatelji i dobiti njegovu zaštitu. Molitva koju je Salamun izgovorio prilikom svečanog otvorenja hrama upravo ističe tu istinu. Njegove dirljive riječi kojima se obratio Bogu možeš pročitati u 1. Kraljevima 8:22-53 i 2. Ljetopisa 6:12-42.

Drevni dom pravog Boga ne postoji već dugo vremena, no Božja je Riječ ukazala na vrijeme kada će se ljudi iz svih naroda okupljati da obožavaju Jehovu u daleko većem duhovnom hramu (Izaija 2:2). Savršena žrtva Božjeg jedinorođenog sina, koju su predočavale životinjske žrtve prinašane u hramu, omogućila je ljudima da se približe Jehovi (Ivan 14:6; Hebrejima 7:27; 9:12). Jehovini svjedoci sada služe Bogu na taj mnogo bolji način te u tome pomažu i velikom broju drugih ljudi.

Jehovini svjedoci u cijelom svijetu služe pravom Bogu. Oni su “silan narod” čiji se broj i dalje povećava (Izaija 60:22). Dvorane Jehovinih svjedoka njihova su glavna mjesta sastajanja. Oni koriste tisuće takvih dvorana, a tisuće njih još je potrebno.

Jehovini svjedoci ‘spremno se nude’ kad trebaju graditi svoje dvorane (Psalam 110:3). Međutim, većina braće nema dovoljno znanja i iskustva u građevinarstvu, a u nekim područjima koja doživljavaju velik porast vlada veliko siromaštvo. Godine 1999. Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka pokrenulo je program gradnje dvorana kako bi se lakše nadvladale takve prepreke. U sklopu tog programa Jehovini svjedoci koji imaju iskustva s građevinskim poslovima putuju u daleka mjesta da bi svoju braću i sestre poučili kako se grade dvorane. Zatim ti osposobljeni radnici nastavljaju graditi u svojoj zemlji. Što se postiglo tim posebnim programom i trudom?

Do veljače 2006. u zemljama koje nemaju dovoljno financijskih sredstava izgrađeno je preko 13 000 dvorana Jehovinih svjedoka. Evo što su napisali neki koji su dobili novu dvoranu.

“Skupština je u prosjeku imala 160 prisutnih. Na prvom sastanku u novoj dvorani bilo je 200 prisutnih. A sada, nakon šest mjeseci, bude ih po 230. Sasvim je očito da Jehova blagoslivlja izgradnju ovih jednostavnih, ali funkcionalnih dvorana” (pokrajinski nadglednik iz Ekvadora).

“Ljudi su nas godinama znali pitati kada ćemo imati dvoranu poput onih koje vide u našoj literaturi. Hvala Jehovi, sada konačno imamo dostojanstveno mjesto za naše sastanke! Prije smo sastanke održavali u skladištu jednog brata i obično nas je bilo oko 30. Prvom sastanku u novoj dvorani prisustvovalo je 110 ljudi” (skupština u Ugandi).

“Dvije stalne pionirke rekle su da imaju više radosti u službi na području otkako  je sagrađena nova dvorana. Ljudi su sada spremniji poslušati ih dok im propovijedaju od kuće do kuće i neformalno. Te sestre sada vode 17 biblijskih tečajeva sa zainteresiranim osobama, od kojih mnoge idu na sastanke” (podružnica na Solomonskim otocima).

“Jedan svećenik iz susjedstva kaže da nova dvorana služi na čast cijelom mjestu i da su mještani ponosni na nju. Mnogi prolaznici kažu da je dvorana jako lijepa. To braći otvara dobre prilike za svjedočenje. Sve više ljudi želi saznati nešto o našem međunarodnom bratstvu. Mnogi koji godinama nisu išli na sastanke dobili su volju da ponovno redovito dolaze” (podružnica u Mianmi).

“Jedna sestra pozvala je zainteresiranog čovjeka da obiđe gradilište u svom susjedstvu. Taj je čovjek kasnije rekao: ‘Mislio sam da me radnici neće htjeti pustiti unutra. No iznenadio sam se kad su me Svjedoci počeli ljubazno pozdravljati. Muškarci i žene marljivo su radili i nisu tratili vrijeme. Među njima je vladao sklad i radostan duh.’ Čovjek je prihvatio biblijski tečaj i počeo ići na sastanke. Kasnije je rekao: ‘Sada i razmišljam drugačije. Neću napustiti Boga sad kad sam ga pronašao’” (podružnica u Kolumbiji).

Gradnja dvorana u kojima se sastajemo važan je dio naše svete službe. Način na  koji Jehovini svjedoci širom svijeta podupiru taj rad — financijski i na druge načine — zaista je za svaku pohvalu. No nemojmo zaboraviti da su i drugi vidovi svete službe također vrlo važni. Ponekad se naša kršćanska braća nađu usred prirodnih katastrofa i trebaju našu pomoć. Proizvodnja biblijske literature ima jednu od ključnih uloga u podupiranju svete službe. Mnogi od nas osvjedočili su se u snagu biblijskog časopisa ili knjige koji su dospjeli u ruke osoba naklonjenih istini. Podupiranje misionara i drugih Božjih slugu koji su u posebnoj punovremenoj službi također je vrlo važno. Takvi požrtvovni kršćani čine izuzetno mnogo za povećanje opsega propovijedanja u ovim posljednjim danima.

Oni koji su podupirali izgradnju hrama osjećali su veliku radost (1. Ljetopisa 29:9). I mi danas osjećamo sreću kada svojim prilozima podupiremo pravu religiju (Djela apostolska 20:35). Tu radost osjećamo kad dajemo priloge u kutiju za gradnju dvorana i kad prilažemo za djelo Kraljevstva, odnosno djelo koje Jehovin narod vrši širom svijeta, a time ujedno podupiremo druge projekte povezane s propovijedanjem dobre vijesti o Kraljevstvu. Zaista je prekrasno vidjeti kako Jehovini svjedoci danas ujedinjeno služe pravom Bogu. Poduprimo svi službu za pravog Boga i osjetimo radost koju to donosi!