JOHANNES GUTENBERG (oko 1397-1468) poznat je po tome što je tehnikom pomičnih slova prvi tiskao Bibliju. No malo je ljudi čulo za Christophea Plantina. On je bio tiskarski inovator koji je tijekom 16. stoljeća mnogo doprinio da Biblija i druge knjige postanu dostupne ljudima u cijelom svijetu.

Christophe Plantin rodio se oko 1520. u Saint-Avertinu, u Francuskoj. Budući da je želio živjeti u vjerski tolerantnijoj sredini i u boljim ekonomskim uvjetima nego što ih je Francuska tada imala, Plantin se prije svoje 30. godine nastanio u Antwerpenu, gradu u današnjoj Belgiji.

Plantin je u početku radio kao knjigoveža i štavitelj kože. Njegovi raskošno ukrašeni predmeti od kože bili su vrlo tražena roba kod bogataša. Međutim, godine 1555. dogodilo se nešto zbog čega je Plantin morao promijeniti posao. Kad je trebao dostaviti kožni kovčežić naručen za vladara tadašnje Nizozemske, španjolskog kralja Filipa II, Plantina su na ulici u Antwerpenu napali neki pijani ljudi. Mačem su mu proboli rame. Iako se oporavio, Plantin više nije bio u stanju raditi svoj posao, pa je s njim morao prekinuti. Uz novčanu potporu Hendrika Niclaesa, vođe jedne anabaptističke skupine, Plantin se prihvatio tiskanja.

Plantin je svoju tiskaru nazvao De Gulden Passer (Zlatni šestar). Njegov tiskarski simbol bio je zlatni šestar s natpisom “Labore et Constantia”, što u prijevodu znači “rad i upornost”. Poruka tog znaka sasvim je odgovarala osobnosti tog marljivog čovjeka.

Budući da je živio u vrijeme velikih vjerskih i političkih nemira u Europi, Plantin se nastojao kloniti nevolja. Tiskanje mu je bilo važnije od svega drugoga. Premda je simpatizirao protestantsku reformaciju, “njegov je stav prema religiji bio pomalo neodređen”, ustvrdio je pisac Maurits Sabbe. Zbog toga su Plantina pratile glasine da tiska heretičke knjige. Godine 1562. čak je morao pobjeći u Pariz, gdje je proveo više od godinu dana.

Kad se 1563. vratio u Antwerpen, Plantin se udružio s bogatim trgovcima, od kojih je nekolicina bila poznata po svojim kalvinističkim vjerovanjima. Tijekom njihove petogodišnje suradnje na Plantinovim se strojevima tiskalo 260 različitih knjiga. Među njima su bile Biblije na hebrejskom, grčkom i latinskom te prekrasno iluminirana izdanja nizozemske katoličke Louvainske Biblije.

Godine 1567, u vrijeme kad se na području tadašnje Nizozemske povećavao otpor španjolskoj vladavini, kralj Filip II poslao je tamo vojvodu od Albe kao novog namjesnika. S punim ovlastima od kralja, vojvoda je nastojao zaustaviti sve jači protestantski otpor. Plantin se zato upustio u jedan kolosalni pothvat, nadajući se da će time odstraniti  sve sumnje da je heretik. Žarko je želio tiskati stručno izdanje biblijskih tekstova na njihovim izvornim jezicima. Za to novo izdanje Plantin je uspio dobiti potporu Filipa II. Kralj je obećao financijsku pomoć, a poslao je i čuvenog humanista Ariasa Montana da nadgledava cijeli projekt.

Pored toga što je imao dara za jezike, Montano je radio po 11 sati dnevno. Pomagali su mu španjolski, belgijski i francuski jezikoslovci. Cilj im je bio prirediti novu verziju glasovite Biblie Complutensis. * Osim latinske Vulgate, grčke Septuaginte i tekstova na izvornom hebrejskom, Plantinova nova višejezična Biblija sadržavala je aramejski targum i sirijsku Pešitu, te njihove doslovne prijevode na latinski.

S tiskanjem se započelo 1568, a taj golemi posao dovršen je 1572. Za tadašnje prilike bilo je to prilično brzo obavljeno. Montano je u pismu kralju Filipu II napisao: “Ovdje se više posla napravi za mjesec dana nego u Rimu za godinu dana.” Plantin je tiskao 1 213 primjeraka nove višejezične Biblije, od kojih je svaka bila u osam velikih svezaka. Na naslovnoj stranici tiskan je crtež koji prikazuje lava, bika, vuka i janje kako miroljubivo jedu iz istog korita, što je slika koja je preuzeta iz Izaije 65:25. Jedan neuvezani komplet stajao je 70 guldena, što je bio velik iznos kad se uzme u obzir da je u to vrijeme prosječna obitelj zarađivala oko 50 guldena godišnje. Ta je Biblija kasnije nazvana Antverpenska višejezična Biblija. Nazvana je i Biblia Regia (Kraljevska Biblija) jer ju je financirao kralj Filip II.

 Iako je papa Grgur XIII odobrio to izdanje Biblije, Arias Montano primio je oštre kritike. Jedan od razloga bio je to što je Montano smatrao da su biblijski tekstovi na izvornom hebrejskom jeziku bolji od latinske Vulgate. Njegov glavni protivnik bio je León de Castro, španjolski teolog za kojeg je latinska Vulgata bila apsolutni autoritet. De Castro je optužio Montana da je biblijski tekst iskvario filozofijom koja potkopava vjerovanje u Trojstvo. Naprimjer, De Castra je posebno smetalo to što su u sirijskoj Pešiti iz 1. Ivanove 5:7 izostavljene riječi: “na nebu: Otac, Riječ, i sveti Duh; i ovo je troje jedno”, koje zapravo nisu nadahnute, nego su naknadno dodane u biblijski tekst. Međutim, španjolska inkvizicija oslobodila je Montana svih sumnji za herezu. Antverpensku višejezičnu Bibliju neki smatraju “najvećim tiskarskim uspjehom koji je tijekom 16. stoljeća ostvario jedan samostalni tiskar”.

Većina ljudi koja se u to doba bavila tiskanjem posjedovala je dva do tri tiskarska stroja. Međutim, Plantin je u svom najplodnijem razdoblju vjerojatno imao najmanje 22 stroja te 160 radnika. U svim španjolskim zemljama bio je na glasu kao vodeći tiskar.

U međuvremenu je u Nizozemskoj rastao otpor španjolskoj vladavini. Sukobi su zahvatili i Antwerpen. Godine 1576. španjolski plaćenici koji nisu dobili svoju plaću pobunili su se i opljačkali grad. Bilo je spaljeno preko 600 kuća, a ubijeno na tisuće stanovnika. Trgovci su pobjegli iz grada. Plantin je doživio velik financijski gubitak. Osim toga, bio je prisiljen plaćati pobunjenicima pretjerano velik porez.

Plantin se 1583. preselio u Leiden, grad smješten 100 kilometara sjeverno od Antwerpena. Tamo je otvorio tiskaru te je bio postavljen za tiskara Lajdenskog sveučilišta, koje su osnovali kalvinistički protestanti. Međutim, ponovno su se pojavile stare optužbe za nevjernost Katoličkoj crkvi. Plantin se zato vratio u Antwerpen krajem 1585, nedugo nakon što je u gradu ponovno uspostavljena španjolska vlast. U to je vrijeme imao već preko 60 godina, a Zlatni šestar spao je na samo četiri radnika i jedan jedini tiskarski stroj. Iako je Plantin počeo obnavljati svoju tiskaru, ona nikada više nije uspjela steći status koji je nekada imala. Plantin je umro 1. srpnja 1589.

U razdoblju od 34 godine Christophe Plantin tiskao je 1 863 različita izdanja knjiga, što je u prosjeku bilo gotovo 55 knjiga svake godine. To bi čak i danas bilo nevjerojatno dostignuće za jednog samostalnog tiskara! Premda je sam Plantin izbjegavao odlučno se opredijeliti za neku religiju, njegov rad nije promicao samo tiskanje već i proučavanje nadahnutih knjiga Biblije (2. Timoteju 3:16). Doista, Plantin i drugi tiskari njegovog vremena uvelike su zaslužni za to što je Biblija s vremenom postala dostupna običnom čovjeku.