1. Zašto trebamo prihvaćati ukor i opomene koje dolaze od Boga?

IZRAELSKI kralj Salamun navodi dobar razlog zašto svi trebamo prihvaćati ukor i opomene koje dolaze od Boga. “Sine moj, ne odbacuj opomene Jehovine”, kaže Salamun, “i neka ti ne bude mrzak ukor njegov, jer koga Jehova ljubi, njega ukorava, kao otac sina kojeg voli” (Mudre izreke 3:11, 12). Da, tvoj te nebeski Otac ukorava i opominje zato što te voli.

2. Koja još značenja obuhvaćaju riječi prevedene pojmovima “ukor” i “opomene” i kako možemo dobiti potrebne savjete?

² Izvorne riječi prevedene pojmovima “ukor” i “opomene” mogu se prevesti i izrazima “pouka, uputa, ispravljanje, kazna, stega, odgoj”. “Nikakvo ukoravanje isprva ne pričinjava radost, nego žalost”, napisao je Pavao, “ali onima koji su njime poučeni poslije donosi plod pun mira — pravednost” (Hebrejima 12:11). Kad prihvaćaš i primjenjuješ ukor i opomene koje dolaze od Boga, to ti može pomoći da postupaš ispravno i da se još više približiš svom svetom Bogu, Jehovi (Psalam 99:5). Savjete ili opomene možda ćeš dobiti od suvjernika, putem pouka na kršćanskim sastancima ili tijekom proučavanja Božje Riječi i publikacija ‘vjernog upravitelja’ (Luka 12:42-44). Budi zahvalan kad ti se na te načine skrene pažnja na nešto što trebaš promijeniti kod sebe! No kakve su stegovne mjere potrebne kad netko učini neki težak grijeh?

3. Kada se osoba isključuje iz skupštine?

³ Božji sluge proučavaju Bibliju i kršćanske publikacije. Isto tako, o Jehovinim mjerilima uče na skupštinskim i pokrajinskim sastancima te na kongresima. Prema tome, kršćani znaju što Jehova traži od njih. Iz skupštine se isključuje samo onoga tko čini neki težak grijeh, a ne kaje se.

4, 5. Koji je biblijski primjer o isključenju naveden u ovim odlomcima i zašto je Pavao potaknuo skupštinu da ponovno primi isključenoga?

⁴ Razmotrimo jedan biblijski primjer isključenja. Skupština u Korintu podnosila je ‘blud kakvog nije bilo ni među neznabošcima: jedan od njih imao je ženu očevu’. Pavao je tražio od Korinćana da ‘takvoga predaju Sotoni da se odstrani tjelesni utjecaj, kako bi duh skupštine bio spašen u Gospodinov dan’ (1. Korinćanima 5:1-5). Kad se tog grešnika isključilo, ‘predalo’ ga se Sotoni Đavlu tako da je ponovno bio dio njegovog svijeta (1. Ivanova 5:19). Isključivanjem takve osobe odstranio se zli, tjelesni utjecaj iz skupštine, a sačuvao se bogobojazni “duh” koji je u njoj vladao (2. Timoteju 4:22; 1. Korinćanima 5:11-13).

⁵ Nedugo nakon toga, Pavao je potaknuo kršćane u Korintu da tog prijestupnika ponovno prime u skupštinu. Zašto? Zato da ih “Sotona ne bi prevario”, kako je to rekao apostol Pavao. Taj se prijestupnik očito pokajao i ponovno je vodio čestit život (2. Korinćanima 2:8-11). Da ga Korinćani nisu primili u skupštinu, Sotona Đavo bi ih prevario u tom smislu što bi bili upravo onakvi kakvima on želi da postanu — bešćutni i neskloni opraštanju. No oni su tom pokajniku najvjerojatnije ubrzo ‘oprostili i utješili ga’ (2. Korinćanima 2:5-7).

6. Što se postiže isključenjem?

⁶ Što se postiže isključenjem? Štiti se Jehovino sveto ime kako mu se ne bi nanijela sramota, a njegov narod ostaje na dobrom glasu (1. Petrova 1:14-16). Kad se grešnika koji se ne kaje isključi iz skupštine, time se podržavaju Božja mjerila i čuva se duhovna čistoća skupštine. Isto tako, to ga možda potakne da se urazumi.

7. Kako se David osjećao kad nije želio priznati svoje prijestupe?

⁷ Većina osoba koje učine kakav težak grijeh istinski se pokaje i ne bude isključena iz skupštine. Istina, nekima nije lako iskreno se pokajati. Prisjeti se izraelskog kralja Davida, koji je skladao 32. psalam. Ta pjesma otkriva da on neko vrijeme nije želio priznati svoje teške grijehe, vjerojatno one povezane s Bat-Šebom. Bol koju je osjećao zbog skrivenih grijeha oduzimala mu je snagu, kao što ljetna žega crpi sok iz drveta. David je patio u fizičkom i psihičkom pogledu, no kad je ‘priznao svoje prijestupe, Jehova mu je oprostio’ (Psalam 32:3-5). Tada je u pjesmi rekao: “Sretan je čovjek kojemu Jehova ne uračunava krivnju” (Psalam 32:1, 2). Kako li mu je laknulo kad je osjetio Božje milosrđe!

8, 9. Kako osoba pokazuje da se kaje i koliko je pokajanje važno prilikom ponovnog primanja isključene osobe?

⁸ Dakle, grešnik se mora pokajati da bi mu bilo ukazano milosrđe. Međutim, pokajati se ne znači naprosto osjećati sram ili strah da će grijeh biti otkriven. Izraz “pokajanje” doslovno znači “promjena uma”, a ukazuje na to da osoba mijenja svoj način razmišljanja jer osjeća žalost zbog učinjenih pogrešaka. Osoba koja se kaje ima “srce slomljeno i satrveno” i želi ‘ispraviti ono što je krivo’, ukoliko je to moguće (Psalam 51:17; 2. Korinćanima 7:11).

⁹ Pokajanje igra vrlo važnu ulogu kad se donosi odluka može li se osoba ponovno primiti u kršćansku skupštinu. Isključena osoba ne prima se u skupštinu automatski nakon što prođe određeni period. Prije nego  što bude primljena njeno srce mora doživjeti veliku promjenu. Ona mora postati svjesna težine svog grijeha i sramote koju je nanijela Jehovi i skupštini. Grešnik se mora pokajati, usrdno se moliti Bogu za oproštenje i udovoljiti njegovim pravednim zahtjevima. Kad zatraži da ga se ponovno primi u skupštinu, mora pružiti dokaz svog pokajanja i činiti “djela koja dolikuju pokajanju” (Djela apostolska 26:20).

10, 11. Zašto ne smijemo skrivati svoj grijeh?

¹⁰ Neki koji su zgriješili možda razmišljaju: ‘Ako ikome kažem za svoj grijeh, morat ću odgovarati na neugodna pitanja i možda me isključe. Ali ako to prešutim, izbjeći ću te neugodnosti i nitko u skupštini nikada neće saznati što sam učinio.’ No onaj tko tako razmišlja zaboravlja neke važne činioce. Koje?

¹¹ Jehova je “Bog milosrdan i dobrostiv, spor na gnjev, pun milosti i istine, koji milost svoju čuva za tisuće, oprašta prijestupe, krivnju i grijehe”. Pa ipak, on svoj narod ‘kažnjava’ — no čini to onoliko “koliko treba” (2. Mojsijeva 34:6, 7; Jeremija 30:11). Ako učiniš težak grijeh, kako će ti Bog moći ukazati milosrđe budeš li ga skrivao? Jehova zna što si učinio, a on nikada neće olako prijeći preko grijeha (Mudre izreke 15:3; Habakuk 1:13).

12, 13. Što se može dogoditi ako pokušavamo sakriti grijeh?

¹² Ako učiniš neki težak grijeh, priznanje ti može pomoći da ponovno imaš čistu savjest (1. Timoteju 1:18-20). No ako ga ne priznaš, savjest ti može otupjeti, pa možeš početi činiti još veće grijehe. Upamti da grijeh nikada nije učinjen samo prema drugom čovjeku ili skupštini nego i prema Bogu. Psalmist je u pjesmi rekao: “Jehova — na nebu je prijestolje njegovo. Oči njegove promatraju, pogled njegov ispituje sinove ljudske. Jehova ispituje i pravednoga i zloga” (Psalam 11:4, 5).

¹³ Jehova neće blagosloviti nikoga tko skriva veliki grijeh, a istovremeno pokušava ostati u čistoj kršćanskoj skupštini (Jakov 4:6). Stoga ako si sagriješio, ali ipak želiš postupati ispravno, ne oklijevaj iskreno priznati što si učinio. U suprotnom ćeš osjećati grižnju savjesti, naročito kad pročitaš ili čuješ savjete koji se odnose na grijeh kakav si sam počinio. Što ako ti Jehova oduzme svoj duh, kao što je učinio u slučaju kralja Šaula? (1. Samuelova 16:14). Bez Božjeg duha mogao bi učiniti još teži grijeh.

14. Zašto grešnik treba poslušati savjet iz Jakova 5:14, 15?

¹⁴ Što bi onda grešnik koji se pokajao trebao učiniti? “Neka pozove starješine skupštinske, pa neka se oni mole za njega, mažući ga uljem u ime Jehovino. I molitva upućena s vjerom ozdravit će bolesnoga, i Jehova će ga podignuti” (Jakov 5:14, 15). Osoba ‘donosi plod koji dolikuje pokajanju’ i tako da zatraži pomoć starješina (Matej 3:8). Ti vjerni muževi puni ljubavi ‘molit će se za nju, mažući je uljem u ime Jehovino’. Poput ulja koje se stavlja na ranu i ublažava bol, njihovi biblijski savjeti bit će velika utjeha svakome tko se iskreno kaje (Jeremija 8:22).

15, 16. Kako starješine oponašaju Božji primjer opisan u Ezekijelu 34:15, 16?

¹⁵ Naš Pastir, Jehova, pokazao je veliku ljubav kad je 537. pr. n. e. oslobodio Židove iz babilonskog ropstva, a 1919. n. e. duhovni Izrael iz ‘Babilona Velikog’. Na taj je način pružio izvrstan primjer svom narodu (Otkrivenje 17:3-5; Galaćanima 6:16). Time je ispunio svoje obećanje: “Ja ću pasti ovce svoje i ja ću ih na počinak voditi (...). Izgubljene ću potražiti, odlutale ću dovesti natrag, ranjene ću poviti i bolesne ojačati” (Ezekijel 34:15, 16).

¹⁶ Jehova hrani svoje “ovce”, vodi ih na siguran počinak i traži izgubljene. Slično  tome, kršćanski pastiri vode računa o tome da Božje stado bude duhovno sito i sigurno. Starješine traže ovce koje su odlutale iz skupštine. Kao što Bog ‘povija ranjene’, tako nadglednici ‘povijaju’ ovce koje su ranjene nečijim riječima ili vlastitim prijestupom. A kao što Bog ‘jača bolesne’, tako i starješine pomažu onima koji su duhovno oboljeli, možda zbog grijeha koji su učinili.

17. Zašto ne bismo trebali oklijevati tražiti duhovnu pomoć od starješina?

¹⁷ Starješine spremno slušaju ovaj savjet: “Budite milosrdni, pazeći na sebe” (Juda 23). Neki kršćani učine spolni nemoral i time ozbiljno sagriješe. No ako se iskreno kaju, mogu biti sigurni da će starješine prema njima biti milosrdni i puni ljubavi te da će im rado pružiti duhovnu pomoć. O takvim starješinama, u koje se i sam ubrajao, Pavao je rekao: “Ne kažem da smo mi gospodari vaše vjere, nego smo vaši suradnici da biste bili radosni” (2. Korinćanima 1:24). Stoga nikada ne oklijevaj zatražiti njihovu duhovnu pomoć.

18. Kako se starješine ophode sa suvjernicima koji su sagriješili?

¹⁸ Ako si učinio težak grijeh, zašto se možeš s povjerenjem obratiti starješinama? Zato što su oni prije svega pastiri Božjeg stada (1. Petrova 5:1-4). Nijedan brižan pastir ne tuče krotko janje koje bleji jer se ozlijedilo. Slično tome, starješine se u svom ophođenju sa suvjernicima koji su sagriješili ne usredotočuju na to koju kaznu izreći za učinjeni prijestup, nego na sam grijeh i duhovni oporavak, kad je to moguće (Jakov 5:13-20). Starješine moraju suditi po pravdi i “imati obzira prema stadu” (Djela apostolska 20:29, 30; Izaija 32:1, 2). Poput svih ostalih kršćana, i oni trebaju ‘postupati pravedno, ljubiti dobrotu i skromno hoditi s Bogom’ (Mihej 6:8). Te su osobine izuzetno važne kad donose odluke koje se tiču ‘ovaca paše Jehovine’, to jest njihovog života i svete službe (Psalam 100:3).

19. Kakav stav imaju kršćanski starješine kad pomažu grešniku?

¹⁹ Kršćanski pastiri imenovani su svetim duhom i nastoje slijediti njegovo vodstvo. “Ako tko nenamjerno pogriješi”, odnosno pogriješi, a da toga i nije bio svjestan, duhovno zreli muškarci ‘ispravljaju ga u duhu blagosti’ (Galaćanima 6:1; Djela apostolska 20:28). Premda se čvrsto drže Božjih mjerila,  starješine na blag način nastoje pomoći osobi da ispravi svoj način razmišljanja, kao što obziran liječnik pažljivo namješta slomljenu kost da pacijentu ne bi nepotrebno nanosio bol, a da bi ga ipak izliječio (Kološanima 3:12). Budući da starješine odluku o iskazivanju milosrđa uvijek donose uz molitvu i na temelju Biblije, može se reći da ona odražava Božje gledište (Matej 18:18).

20. Kada može biti neophodno obavijestiti skupštinu o ukoru neke osobe?

²⁰ Ako je grijeh općepoznat ili će nesumnjivo postati poznat, najvjerojatnije će trebati dati odgovarajuću obavijest skupštini da se ne bi okaljao njen ugled. Obavijest će se dati i ako skupština treba biti upoznata s tim. Dok se osoba koju je pravni odbor ukorio duhovno oporavlja, slična je čovjeku koji se oporavlja od ozljede, pa neko vrijeme ne može raditi sve što je prije radio. Vrlo je vjerojatno da će za pokajnika biti dobro neko vrijeme na sastancima ne komentirati, nego samo slušati. Starješine mogu odlučiti da netko s njim proučava Bibliju kako bi mu pomogao da radi na svojim slabim stranama i ponovno bude ‘zdrav u vjeri’ (Titu 2:2). Sve se to čini iz ljubavi, a ne zato da bi se kaznilo onoga tko je sagriješio.

21. Koji se postupak može primijeniti u slučaju nekih prijestupa?

²¹ Starješine duhovnu pomoć mogu pružati na različite načine. Naprimjer, pretpostavimo da se neki brat koji je u prošlosti imao problema s alkoholom opio jednom ili dvaput kad je bio sam kod kuće. Možda je netko tko je davno prestao pušiti jednom ili dvaput nasamo ponovno pušio u trenutku slabosti. Iako se molio i vjeruje da mu je Bog oprostio, treba zatražiti pomoć nekog starješine kako mu grijeh ne bi prešao u naviku. S njim mogu razgovarati jedan ili dvojica starješina, no oni o tome trebaju obavijestiti predsjedavajućeg nadglednika jer s time mogu biti povezane i neke druge stvari.

22, 23. Zašto trebaš uvijek prihvaćati ukor i opomene koje dolaze od Boga?

²² Da bi imao Božje odobravanje, svaki kršćanin mora slušati opomene i ukore koje Bog daje (1. Timoteju 5:20). Zato uzmi k srcu svaki savjet i opomenu koju dobiješ proučavajući Bibliju i kršćanske publikacije te koju čuješ na skupštinskim i pokrajinskim sastancima i na kongresima Jehovinog naroda. U svemu što činiš imaj na umu Jehovinu volju. Tada će ti ukor i opomene koje dolaze od Boga biti poput bedema koji će te u duhovnom pogledu štititi i pomagat će ti da izbjegavaš grijeh.

²³ Prihvaćanje takvog ukora omogućit će ti da se održiš u Božjoj ljubavi. Istina, neki su morali biti isključeni iz kršćanske skupštine, ali tebi se to neće dogoditi ako ‘čuvaš srce svoje’ i ‘živiš kao mudra osoba’ (Mudre izreke 4:23; Efežanima 5:15). No ako si isključen, zašto se ne bi potrudio da budeš ponovno primljen u skupštinu? Bog bi želio da mu svi koji su mu se predali služe vjerno i “radosna srca” (5. Mojsijeva 28:47). Budeš li uvijek prihvaćao ukor i opomene koje dolaze od Boga, moći ćeš mu služiti zauvijek (Psalam 100:2).