“KOGA ću poslati? Tko će nam ići?” Amosov sin Izaija na taj je poziv Jehove Boga odgovorio: “Evo me, mene pošalji!” (Izaija 1:1; 6:8). Tada je Izaija dobio zadatak da služi kao prorok. Ono što je Izaija činio i govorio kao prorok zapisano je u biblijskoj knjizi koja nosi njegovo ime.

Knjigu je napisao sam prorok Izaija, a obuhvaća razdoblje od 46 godina, od otprilike 778. pr. n. e. do nešto nakon 732. pr. n. e. Premda knjiga sadrži objave protiv Jude i Izraela te okolnih naroda, njena osnovna poruka nije osuda. Naprotiv, tema je spasenje koje dolazi od Jehove Boga (Izaija 25:9). Zapravo, samo ime “Izaija” znači “spasenje je Jehova”. U ovom članku razmatrat će se pouke iz Izaije 1:1–35:10.

Je li proročanska poruka zapisana u prvih pet poglavlja Izaijine knjige bila objavljena prije nego što je Izaija postavljen za proroka ili nakon toga? Biblija to ne otkriva (Izaija 6:6-9). Međutim, poznato je da su Juda i Jeruzalem bili duhovno bolesni “od tabana do glave” (Izaija 1:6). Idolopoklonstvo je bilo vrlo rašireno. Narodni vođe bili su korumpirani. Žene su postale ohole. Ljudi nisu služili pravom Bogu kako je trebalo. Izaija je dobio zadatak da ide i “uvijek iznova” govori onima koji nisu razumjeli niti su išta htjeli znati.

Udruženi Izrael i Sirija napali su i ugrozili Judu. Koristeći Izaiju i njegovu djecu kao ‘znak i čudo’, Jehova je zajamčio Judi da sirijsko-izraelski savez neće uspjeti (Izaija 8:18). No, trajni mir zavladat će jedino putem vladavine ‘Kneza Mira’ (Izaija 9:6, 7). Nadalje, Jehova je bio naumio pozvati na odgovornost i Asiriju, narod koji mu je služio kao ‘prut njegovog gnjeva’. Juda je s vremenom odveden u zarobljeništvo, ali rečeno je da će se ‘ostatak vratiti’ (Izaija 10:5, 21, 22). Istinska pravda bit će ostvarena pod vlašću simbolične ‘mladice iz panja Jišajeva’ (Izaija 11:1).

Odgovori na biblijska pitanja:

1:8, 9 — Što je značilo da će “kći sionska” ‘ostati kao sjenica u vinogradu, kao promatračnica u polju krastavaca’? To je značilo da će tijekom asirske invazije Jeruzalem izgledati krajnje ranjivo, poput obične sjenice u vinogradu ili kućice u polju krastavaca koja se može lako srušiti. Međutim, Jehova je priskočio u pomoć i nije dozvolio da Jeruzalem postane poput Sodome i Gomore.

 1:18 — Što zapravo znače riječi: “Dođite da se raspravimo i ja ću vam pomoći da se pomirite sa mnom”? Kad je Jehova pozvao narod da se rasprave, nije mislio na raspravu u kojoj dvije ravnopravne strane razmjenjuju mišljenje i uz obostrane kompromise postižu dogovor. Redak zapravo ukazuje na pravedno suđenje na kojem Jehova kao pravedni Sudac daje Izraelu priliku da se promijeni i očisti.

6:8a — Zašto Jehova prvo govori u jednini (“Koga ću poslati?”), a odmah zatim u množini (“Tko će nam ići?”)? Množina pokazuje da je s Jehovom bila još jedna osoba. Naravno, radi se o njegovom ‘jedinorođenom Sinu’ (Ivan 1:14; 3:16).

6:11 — Na što je Izaija mislio kad je pitao: “Dokle, Jehova?” Izaija nije pitao koliko će dugo morati prenositi Jehovinu poruku ravnodušnim ljudima, nego je htio znati dokle će duhovno oboljeli narod nanositi sramotu Božjem imenu.

7:3, 4 — Zašto je Jehova izbavio zlog kralja Ahaza? Sirijski i izraelski kraljevi planirali su Judinog kralja Ahaza svrgnuti s prijestolja te na njegovo mjesto postaviti vladara koji bi pokorno sprovodio njihovu volju — Tabeelovog sina, čovjeka koji nije bio Davidov potomak. Ta đavolska zavjera mogla je osujetiti savez za Kraljevstvo sklopljen s Davidom. Jehova je izbavio Ahaza zato da bi očuvao lozu preko koje je trebao doći obećani “Knez Mira” (Izaija 9:6).

7:8 — Kako je Efrajim bio satrt u 65 godina? Protjerivanje naroda iz desetplemenskog kraljevstva i naseljavanje zemlje strancima počelo je “u vrijeme Pekaha, kralja izraelskog”, nedugo nakon što je Izaija izgovorio navedeno proročanstvo (2. Kraljevima 15:29). To je trajalo još dugo i protegnulo se do vremena asirskog kralja Esar-Hadona, Sanheribovog sina i nasljednika (2. Kraljevima 17:6; Ezra 4:1, 2; Izaija 37:37, 38). To neprestano preseljavanje ljudi u Samariju i iz nje koje su provodili Asirci trajalo je dovoljno dugo da se 65 godina spomenutih u Izaiji 7:8 uklopi u to razdoblje.

11:1, 10 — Kako je Isus Krist mogao biti i ‘mladica iz panja Jišajeva’, a ujedno i “korijen Jišajev”? (Rimljanima 15:12). Isus je proizašao “iz panja Jišajeva” u tjelesnom smislu — bio je Jišajev potomak preko njegovog sina Davida (Matej 1:1-6; Luka 3:23-32). Međutim, kad je Isus postao kralj, promijenio se njegov položaj u odnosu na njegove pretke. Budući da mu je dana moć i vlast da ljudima koji slušaju Boga daruje vječni život na Zemlji, Isus postaje njihov “Otac Vječni” (Izaija 9:6). Dakle, on je ujedno “korijen” svojih predaka, među kojima je bio i Jišaj.

Pouke za nas:

1:3 Onaj tko ne želi živjeti onako kako naš Tvorac traži od nas zapravo zna manje od bika ili magarca. S druge strane, ako se  trudimo cijeniti sve što Jehova čini za nas, to će nam pomoći da ne postupamo nerazumno i da ga ne ostavimo.

1:11-13 Licemjerni vjerski obredi i formalističke molitve Jehovi su zamorni. Naši postupci i molitve trebaju dolaziti iz srca koje je potaknuto ispravnim motivima.

1:25-27; 2:2; 4:2, 3 Judino ropstvo i opustošenost trebali su prestati povratkom pokajničkog ostatka naroda u Jeruzalem i obnovom prave religije. Jehova je milosrdan prema grešnicima koji se kaju.

2:2-4 Kad revno sudjelujemo u propovijedanju o Kraljevstvu i činjenju učenika, osobe iz mnogih naroda imaju priliku učiti se miru i težiti miru s drugima.

4:4 Jehova će ukloniti, ili isprati, moralnu prljavštinu i krivnju za krv.

5:11-13 Onaj tko se ne samosvladava i nije umjeren u rekreaciji pokazuje da ne želi živjeti po spoznaji koju ima (Rimljanima 13:13).

5:21-23 Kršćanski starješine, odnosno nadglednici, moraju se čuvati da ne budu “mudri u svojim očima”. Isto tako, trebaju biti umjereni u “pijenju vina” i nepristrani.

11:3a Isus je svojim primjerom i učenjima pokazao da strah pred Jehovom donosi sreću i užitak.

U 13. do 23. poglavlju nalaze se objave protiv raznih naroda. S druge strane, “Jehova će se smilovati Jakovu” — svim će izraelskim plemenima dopustiti da se vrate kući (Izaija 14:1). Upozorenje o opustošenju Jude u 24. do 27. poglavlju popraćeno je obećanjem o obnovi. Jehova je otkrio da je bio gnjevan na ‘Efrajimove [Izraelove] pijanice’ zbog sklapanja saveza sa Sirijom te na ‘svećenika i proroka’ u Judi jer su tražili savezništvo s Asirijom (Izaija 28:1, 7). Osuda je upućena i “Arijelu”, odnosno Jeruzalemu, jer je tražio zaštitu od Egipta (Izaija 29:1, bilješka; 30:1, 2). Ipak, proročanstvo je pokazalo da će se spasiti pojedinci koji imaju vjeru u Jehovu.

Kao što ‘grabežljivi mladi lav reži nad svojim plijenom’, tako će Jehova čuvati “goru Sion” (Izaija 31:4). Dano je i obećanje: “Evo, kralj će kraljevati pravedno” (Izaija 32:1). Dok je prijetnja koja se zbog Asiraca nadvila nad Judom navodila čak i ‘glasnike mira’ da gorko plaču, Jehova je obećao da će njegov narod biti izliječen i da će im se ‘oprostiti njihov prijestup’ (Izaija 33:7, 22-24). “Jehova se razgnjevio na sve narode, razjario se na svu vojsku njihovu” (Izaija 34:2). Juda neće ostati pusta. “Radovat će se pustinja i kraj bezvodni, veselit će se pustara i kao šafran procvjetati” (Izaija 35:1).

Odgovori na biblijska pitanja:

13:17 — Kako to da Medijci ‘nisu marili za srebro i nisu se radovali zlatu’? Slava koju su donosili osvajački pohodi Medijcima i Perzijancima bila je važnija od ratnog plijena. Pokazalo se to i kad je Kir izgnanicima koji su se vraćali u svoju zemlju dao zlatne i srebrne posude koje je Nebukadnezar odnio iz Jehovinog hrama.

14:1, 2 — Kako je Jehovin narod ‘porobio one koji su njega porobili i vladao nad onima koji su ga na rad tjerali’? To se ispunilo  na nekim pojedincima. Naprimjer, Danijel je za vrijeme Medijaca i Perzijanaca bio na visokom položaju u Babilonu, Estera je postala perzijska kraljica, a Mordokaj je postavljen za upravitelja čitavog Perzijskog Carstva.

20:2-5 — Je li Izaija zaista hodao potpuno gol tri godine? (Vidi i bilješku za 2. redak.) Izaija je vjerojatno skinuo svoju gornju odjeću te hodao “oskudno odjeven”. (Usporedi 1. Samuelovu 19:24.)

21:1 — Na koje se područje odnosio izraz ‘pustinja morska’? Premda Babilon nije bio blizu nijednog pravog mora, izraz se ipak odnosi na njega. To je zbog rijeka Eufrata i Tigrisa koje su se svake godine izlijevale i potapale cijelo to područje, stvarajući pritom svojevrsno močvarno “more”.

24:13-16 — Kako su Židovi trebali biti među narodima “kao kad se otrese maslina, kao kad se pabirči nakon berbe grožđa”? Kao što neki plodovi ostanu na stablu ili vinovoj lozi nakon berbe, tako je i samo nekolicina ljudi preživjela uništenje Jeruzalema i Jude. No, kamo god su preživjeli bili odvedeni — bilo u ‘kraj gdje je svjetlost’ (na istok, u Babilon) bilo ‘na otoke morske’ (na Sredozemlje) — oni su slavili Jehovu.

24:21 — Na koga se odnose izrazi ‘vojska gore u visini’ te ‘kraljevi zemaljski’? ‘Vojska u visini’ najvjerojatnije su zle duhovne sile. U skladu s time, ‘kraljevi zemaljski’ su vladari na Zemlji, nad kojima demoni imaju snažan utjecaj (1. Ivanova 5:19).

25:7 — Što je “zastirač koji zastire sve narode” i “pokrivalo koje pokriva sve narode”? Usporedba se odnosi na dva velika neprijatelja čovječanstva, a to su grijeh i smrt.

Pouke za nas:

13:20-22; 14:22, 23; 21:1-9 Jehovina proročanstva uvijek se ostvare, upravo poput onog o Babilonu.

17:7, 8 Premda većina Izraelaca nije htjela slušati, neki od njih s pouzdanjem su se obratili Jehovi. Slično tome, i neki iz svijeta kršćanstva odazivaju se na poruku o Kraljevstvu.

28:1-6 Prema proročanstvu, Izrael će pasti pred Asirijom, ali Bog će se pobrinuti da njemu odani pojedinci prežive. Unatoč svojim presudama i kaznama Jehova pravedne ne ostavlja bez nade.

28:23-29 Jehova oblikuje i ukorava osobe iskrenog srca u skladu s njihovim specifičnim potrebama i okolnostima.

30:15 Da bi nas Jehova spasio, moramo pokazivati vjeru u njega tako da ‘budemo spokojni’, odnosno da ne tražimo spasenje u ljudskim zamislima. Time što ‘čuvamo mir’ umjesto da se bojimo, također pokazujemo povjerenje u Jehovinu sposobnost da nas zaštiti.

30:20, 21 Jehovu ‘gledamo’ i njegov glas kojim nam oglašava spasenje ‘čujemo’ tako što primjenjujemo ono što nam govori putem svoje nadahnute Riječi, Biblije, i putem ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45).

Koliko smo samo sretni što imamo Božju poruku u Izaijinoj knjizi! Proročanstva koja su se već ispunila jačaju naše pouzdanje da se ‘riječ što izlazi iz Jehovinih usta neće njemu vratiti bez ploda’ (Izaija 55:11).

Jesi li zapazio proročanstva o Mesiji, naprimjer ona zapisana u Izaiji 9:17 i 11:1-5, 10? Zar nam ona ne jačaju vjeru u sve što je Jehova učinio za naše spasenje? Izaijina knjiga sadrži i proročanstva čije se glavno ispunjenje odvija u naše vrijeme ili se tek treba dogoditi (Izaija 2:2-4; 11:6-9; 25:6-8; 32:1, 2). Zaista, knjiga proroka Izaije još je jedan dokaz da je ‘riječ Božja živa’! (Hebrejima 4:12).