1. (a) Koja je pitanja Sotona potaknuo? (b) Što je Jehova prorekao nakon pobune Adama i Eve?

KAD je Sotona naveo Adama i Evu na pobunu protiv njihovog Stvoritelja, potaknuo je dva jako važna pitanja. Kao prvo, tvrdio je da Jehova ne govori istinu i da njegov način vladanja nije ispravan. Kao drugo, naveo je na zaključak da će ljudi služiti Bogu isključivo iz sebičnih razloga. To je otvoreno rekao u vrijeme Joba (1. Mojsijeva 3:1-6; Job 1:9, 10; 2:4, 5). No Jehova je odmah odlučio poduzeti nešto kako bi riješio ta sporna pitanja. Dok su Adam i Eva još bili u edenskom vrtu, prorekao je da će to učiniti putem Potomka koji će, nakon što bude ranjen u petu, zdrobiti glavu Sotone i uništiti ga (1. Mojsijeva 3:15).

2. Što je Jehova otkrio u vezi s ispunjenjem proročanstva zapisanog u 1. Mojsijevoj 3:15?

² Kako je vrijeme prolazilo, Jehova je sve više rasvjetljavao to proročanstvo i tako je pokazao koliko je sigurno njegovo konačno ispunjenje. Naprimjer, Abrahamu je rekao da će obećani Potomak doći iz njegove loze (1. Mojsijeva 22:15-18). Od Abrahamovog unuka Jakova poteklo je 12 plemena Izraelovih. Kad su ta plemena 1513. pr. n. e. organizirana u narod, Jehova im je dao zakone kojima se propisivalo i slavljenje različitih blagdana tijekom godine. Apostol Pavao je rekao da su ti blagdani “sjena onoga što dolazi” (Kološanima 2:16, 17; Hebrejima 10:1). Oni su ukazivali na ispunjenje Jehovinog nauma u vezi s Potomkom. Slavljenje tih blagdana u Izraelu bilo je razlog za veliku radost. Nakon što ih ukratko razmotrimo, moći ćemo ojačati svoje uvjerenje u to koliko su Jehovina obećanja pouzdana.

3. Tko je bio obećani Potomak i kada je ‘ranjen u petu’?

³ Više od 4 000 godina nakon što je Jehova izrekao prvo proročanstvo, pojavio se obećani Potomak. Bio je to Isus (Galaćanima 3:16). Kao savršeni čovjek, ostao je vjeran do smrti i tako je dokazao da su Sotonine optužbe laž. Osim toga, budući da je bio bezgrešan, njegova smrt bila je žrtva velike vrijednosti. Putem nje Isus je omogućio izbavljenje od grijeha i smrti svim potomcima Adama i Eve koji ostanu vjerni Bogu. Obećani Potomak, Isus, ‘ranjen je u petu’ kad je umro na mučeničkom stupu (Hebrejima 9:11-14).

4. Čime je Isusova žrtva bila predočena?

⁴ Isus je umro 14. nisana 33. n. e. * Za Izraelce je 14. nisana bio radostan dan kada su slavili Pashu. Svake godine obitelji bi se na taj dan okupile i jele mlado janje koje je bilo bez mane. Tako su se prisjećale važne uloge koju je krv janjeta odigrala 14. nisana 1513. pr. n. e. kada je anđeo koji je donosio smrt ubio egipatske, a poštedio izraelske prvorođence (2. Mojsijeva 12:1-14). Pashalno janje predočavalo je Isusa, za kojeg je apostol Pavao rekao: “Krist, naša pashalna žrtva, već je žrtvovan” (1. Korinćanima 5:7). Poput krvi pashalnog janjeta, Isusova prolivena krv mnogima omogućuje spasenje (Ivan 3:16, 36).

5, 6. (a) Kada je Isus uskrsnuo i kako je taj događaj predočen u Zakonu? (b) Kako je uskrsnuće Isusa omogućilo da se ispuni 1. Mojsijeva 3:15?

⁵ Trećeg dana nakon svoje smrti Isus je vraćen u život da bi svom Ocu predstavio vrijednost svoje žrtve (Hebrejima 9:24). Njegovo uskrsnuće bilo je predočeno jednim događajem koji se odvijao tijekom jednog drugog blagdana. Dan nakon 14. nisana započinjao je Blagdan beskvasnih kruhova. Sljedećeg dana, 16. nisana, Izraelci su svećeniku donosili snop prvina od žetve ječma, prve žetve u Izraelu, da ga zanjiše pred Jehovom (3. Mojsijeva 23:6-14). Doista je prikladno što je Jehova baš na taj dan 33. n. e. osujetio Sotonina podmukla nastojanja da zauvijek ušutka njegovog ‘vjernog i istinitog svjedoka’! Šesnaestog nisana 33. n. e. Jehova je uskrsnuo Isusa i dao mu besmrtan duhovni život (Otkrivenje 3:14; 1. Petrova 3:18).

⁶ Isus je postao “prvina onih koji su umrli” (1. Korinćanima 15:20). Za razliku od ljudi koji su uskrsnuli prije njega, on nije morao ponovno umrijeti. Umjesto toga, uzašao je na nebo, Jehovi zdesna, gdje je čekao da bude postavljen za Kralja Jehovinog nebeskog Kraljevstva (Psalam 110:1; Djela apostolska 2:32, 33; Hebrejima 10:12, 13). Kao ustoličeni Kralj, Isus je sada u mogućnosti jednom zauvijek ‘zdrobiti glavu’ velikom neprijatelju, Sotoni, i uništiti njegovo potomstvo (Otkrivenje 11:15, 18; 20:1-3, 10).

7. Kada se slavilo Blagdan tjedana i što se činilo na taj dan?

⁷ Isus je bio Potomak obećan u Edenu putem kojeg će Jehova ‘uništiti djela Đavlova’ (1. Ivanova 3:8). Međutim, kad se Jehova obratio Abrahamu, nije mu rekao da će imati samo jednog potomka, već da će njegovog ‘potomstva’ biti “kao zvijezda na nebu i kao pijeska na obali morskoj” (1. Mojsijeva 22:17). To da će postojati i drugi koji će pripadati tom ‘potomstvu’ predočeno je još jednim radosnim blagdanom. Pedeset dana nakon 16. nisana Izraelci su slavili Blagdan tjedana. Zakon je o tome rekao: “Brojite do dana poslije sedmoga dana počinka, pedeset dana, i prinesite Jehovi novu žitnu žrtvu. Iz domova svojih donesite dva kruha kao žrtvu zanjihanu. Neka budu napravljeni od dvije desetine efe finoga brašna. Neka budu pečeni s kvascem, kao prvine Jehovi” * (3. Mojsijeva 23:16, 17, 20).

8. Koji se poseban događaj odigrao na Pedesetnicu 33. n. e.?

⁸ Kad je Isus bio na Zemlji, Blagdan tjedana bio je poznat kao Pedesetnica. Na Pedesetnicu 33. n. e. veći Veliki Svećenik, uskrsnuli Isus Krist, izlio je sveti duh na malu grupu od 120 učenika okupljenih u Jeruzalemu. Tako su ti učenici postali pomazani  Božji sinovi i braća Isusa Krista (Rimljanima 8:15-17). Postali su novi narod, ‘Izrael Božji’ (Galaćanima 6:16). Taj je narod od tog malog broja pomazanika na koncu narastao na 144 000 (Otkrivenje 7:1-4).

9, 10. Čime je na Pedesetnicu bila predočena skupština pomazanih kršćana?

⁹ Dva kruha koja su sadržavala kvasac, a koje bi se zanjihalo pred Jehovom na svaku Pedesetnicu, predočavaju skupštinu pomazanih kršćana. Ti su kruhovi sadržavali kvasac, što je značilo da su pomazani kršćani još uvijek nosili u sebi naslijeđeni grijeh. Unatoč tome, mogli su pristupiti Jehovi na temelju Isusove otkupne žrtve (Rimljanima 5:1, 2). No zašto se koristilo baš dva kruha? Time se možda ukazivalo na to da će pomazani Božji sinovi na koncu dolaziti iz dvije grupe — najprije će to biti Židovi, a kasnije i ne-Židovi (Galaćanima 3:26-29; Efežanima 2:13-18).

¹⁰ Dva kruha prinesena na Pedesetnicu bila su napravljena od prvina žetve pšenice. U skladu s tim, duhom pomazani kršćani nazvani su “prvine među stvorenjima [Božjim]” (Jakov 1:18). Njima će prvima biti oprošteni grijesi na temelju Isusove prolivene krvi. Zbog toga će moći dobiti besmrtni život na nebu, gdje će vladati s Isusom u njegovom Kraljevstvu (1. Korinćanima 15:53; Filipljanima 3:20, 21; Otkrivenje 20:6). Taj će im položaj omogućiti da u bliskoj budućnosti ‘upravljaju narodima željeznom palicom’ i dočekaju dan kada će Bog ‘satrti Sotonu pod njihovim nogama’ (Otkrivenje 2:26, 27; Rimljanima 16:20). Apostol Ivan je rekao: “Oni slijede Janje kamo god pođe. Otkupljeni su između ljudi kao prvine Bogu i Janjetu” (Otkrivenje 14:4).

11, 12. (a) Što se događalo na Dan očišćenja? (b) Zašto su Izraelci prinosili junca i dva jarca?

¹¹ Desetog dana mjeseca etanima (kasnije nazvanog tišri) * Izraelci su slavili blagdan koji je ukazivao na to tko će sve imati korist  od Isusove otkupne žrtve. Na taj Dan očišćenja (pomirenja) cijeli bi se narod sakupio, pa bi se prinijelo žrtve za oproštenje njegovih grijeha (3. Mojsijeva 16:29, 30).

¹² Na Dan očišćenja veliki bi svećenik zaklao junca te bi uzeo njegove krvi i njome sedam puta poškropio pred poklopcem kovčega u Svetinji nad svetinjama. Tako bi na simboličan način prinio krv pred Jehovu. To je bila žrtva za grijehe koje su počinili veliki svećenik i njegov “dom”, odnosno ostali svećenici i leviti. Potom bi veliki svećenik uzeo dva jarca. Jednoga bi zaklao kao žrtvu za grijehe koje je počinio narod te bi uzeo njegove krvi i njome također poškropio pred poklopcem kovčega u Svetinji nad svetinjama. Nakon toga bi veliki svećenik položio ruke na glavu drugog jarca i priznao nad njim prijestupe sinova Izraelovih. Zatim bi ga poslao u pustinju da u prenesenom smislu odnese grijehe naroda (3. Mojsijeva 16:3-16, 21, 22).

13. Kako su događaji na Dan očišćenja predočavali Isusovu ulogu?

¹³ Taj je blagdan slikovito pokazao da će veći Veliki Svećenik, Isus, na temelju svoje prolivene krvi omogućiti oproštenje grijeha. Kao prvo, ona koristi ‘duhovnom hramu’, grupi od 144 000 pomazanih kršćana, jer im omogućava da budu proglašeni pravednima i da postanu čisti u Jehovinim očima (1. Petrova 2:5; 1. Korinćanima 6:11). To je bilo predočeno žrtvovanjem junca. Pomazanici na taj način imaju priliku primiti svoje nebesko nasljedstvo. Kao drugo, Isusova krv koristi i milijunima drugih koji vjeruju u njega, što je predočeno žrtvovanjem jarca. Oni će dobiti vječni život ovdje na Zemlji, što je nasljedstvo koje su Adam i Eva izgubili (Psalam 37:10, 11). Isus na temelju svoje prolivene krvi odnosi grijehe ljudskog roda kao što je u simboličnom smislu živi jarac odnosio grijehe Izraelaca u pustinju (Izaija 53:4, 5).

14, 15. Kako je tekao Blagdan sjenica i kako je trebao djelovati na Izraelce?

¹⁴ Nakon Dana očišćenja Izraelci su slavili Blagdan sjenica, najradosniji blagdan u židovskoj godini (3. Mojsijeva 23:34-43). Taj se blagdan slavio od 15. do 21. etanima,  a završavao je svečanim skupom koji se održavao 22. etanima. Taj je blagdan označavao kraj berbe i žetve te je pružao priliku da se izrazi zahvalnost Bogu na njegovoj velikoj dobroti. Zato je Jehova onima koji su slavili taj blagdan zapovjedio: ‘Jehova, Bog tvoj, blagoslovit će te u svoj ljetini tvojoj i u svakom djelu ruku tvojih. I budi veseo!’ (5. Mojsijeva 16:15). To mora da je bilo vrijeme velike radosti!

¹⁵ Tijekom tog blagdana Izraelci su sedam dana živjeli u sjenicama. Tako su se mogli prisjetiti da su jednom živjeli u sjenicama u pustinji. Tijekom tog blagdana imali su dosta vremena da razmišljaju o Jehovinoj očinskoj brizi (5. Mojsijeva 8:15, 16). A budući da su svi, i bogati i siromašni, živjeli u sličnim sjenicama, podsjetilo ih se na to da su za vrijeme tog blagdana svi jednaki (Nehemija 8:14-16).

16. Što predočava Blagdan sjenica?

¹⁶ Blagdan sjenica bio je radostan blagdan kojim se slavila berba i žetva, a predočava radosno sakupljanje onih koji pokazuju vjeru u Isusa Krista. To je sakupljanje počelo na Pedesetnicu 33. n. e., kad je Isusovih 120 učenika bilo pomazano i tako postalo dio ‘svetog svećenstva’. Kao što su Izraelci nekoliko dana živjeli u sjenicama, tako i pomazanici znaju da su samo “privremeni stanovnici” u ovom bezbožnom svijetu. Oni se nadaju vječnom životu na nebu (1. Petrova 2:5, 11). Sakupljanje pomazanih kršćana dostiže vrhunac tijekom ovih ‘posljednjih dana’, kada se sakupljaju posljednji članovi od 144 000 (2. Timoteju 3:1).

17, 18. (a) Što pokazuje da neće samo pomazani kršćani imati korist od Isusove žrtve? (b) Tko danas izvlači korist iz simboličnog Blagdana sjenica i kada će taj radosni blagdan doseći svoj vrhunac?

¹⁷ Zanimljivo je da se tijekom tog blagdana prinosilo 70 junaca (4. Mojsijeva 29:12-34). Broj 70 dobijemo kada 7 pomnožimo s 10, a ta dva broja u Bibliji označavaju nebesku i zemaljsku potpunost. Prema  tome, Isusova žrtva koristit će vjernim osobama iz svih 70 obitelji koje potječu od Noe, a od kojih je nastao cijeli ljudski rod (1. Mojsijeva 10:1-29). U skladu s tim, u naše vrijeme sakupljaju se i pojedinci iz svih naroda koji pokazuju vjeru u Isusa i nadaju se životu u raju na Zemlji.

¹⁸ Apostol Ivan vidio je to novovremeno sakupljanje u viziji. Najprije je čuo kako anđeo najavljuje pečaćenje posljednjih od 144 000, a potom je vidio “veliko mnoštvo ljudi, koje nitko nije mogao izbrojiti”, kako stoji pred Jehovom i Isusom “s palminim granama u rukama”. Oni “dolaze iz velike nevolje” u novi svijet. I oni su samo privremeni stanovnici u ovom starom svijetu te s pouzdanjem očekuju vrijeme kada će ih ‘Janje pasti i voditi na izvore voda života’. Tada će ‘Bog obrisati svaku suzu s očiju njihovih’ (Otkrivenje 7:1-10, 14-17). Simbolični Blagdan sjenica doseći će svoj vrhunac nakon što završi Kristova Tisućugodišnja Vladavina, kada veliko mnoštvo zajedno s vjernim uskrsnulima dobije vječni život (Otkrivenje 20:5).

19. Kako na nas djeluje razmatranje izraelskih blagdana?

¹⁹ I mi trebamo ‘biti veseli’ dok razmišljamo o značenju drevnih židovskih blagdana. Zanimljivo je kako je Jehova otkrivao značenje proročanstva koje je dao još u Edenu i uzbudljivo je pratiti njegovo postepeno ispunjenje. Mi danas znamo da se Potomak pojavio i da je bio ‘ranjen u petu’. On sada vlada kao Kralj na nebu. Osim toga, većina od 144 000 završila je svoj život na Zemlji i ostala je vjerna Bogu do kraja. Što se još treba dogoditi? Koliko još vremena treba da se ovo proročanstvo u potpunosti ispuni? O tome će govoriti sljedeći članak.