SIDRENI lanac mora izdržati izuzetno velika naprezanja dok brod drži usidrenim. No, to je moguće samo ako ima čvrste i jake karike. U suprotnom, lanac puca.

Situacija je, zapravo, vrlo slična i u kršćanskoj skupštini. Da bi skupština bila jaka i zdrava, pojedinci u njoj trebaju biti čvrsto povezani i jedinstveni. Što je to što ih povezuje? Ljubav. Ona ujedinjuje jače od bilo čega drugoga. Zato ne iznenađuje što je Isus Krist svojim učenicima rekao: “Novu vam zapovijed dajem: Ljubite jedan drugoga! Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedan drugoga! Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedan drugoga.” Da, pravi kršćani jedni drugima pokazuju ljubav koja ide još dalje od uobičajenog prijateljstva i međusobnog poštivanja. Oni razvijaju samopožrtvovnu ljubav (Ivan 13:34, 35).

Mnoge skupštine sastoje se od ljudi različite dobi, rase, nacionalnosti, kulture, jezika i društvenog porijekla. Svaki član skupštine ima nešto što voli i što ne voli, svaki ima svoje nade i strahove, i uglavnom svatko ima neki teret koji mora nositi — naprimjer, to mogu biti bolest ili loša financijska situacija. Takva različitost može predstavljati izazov kršćanskom jedinstvu. Što nam može pomoći da širom otvorimo svoje srce i raširimo se u ljubavi te da ostanemo ujedinjeni usprkos tom izazovu? Budemo li iskreno cijenili sve članove skupštine, to će nam pomoći da produbimo svoju ljubav prema njima.

Kako pokazujemo da nekoga cijenimo? Tako što smo uviđavni prema toj osobi, poštujemo je i uvažavamo te priznajemo njenu vrijednost. Ako cijenimo svoje suvjernike, imat ćemo razumijevanja za njih i njihove potrebe, ophodit ćemo se s njima s velikim poštovanjem, usredotočit ćemo se na njihove vrline i bit ćemo zahvalni i sretni što zajedno s nama slave istog Boga. I tako ćemo ih, malo-pomalo, zavoljeti svim srcem. Kratak osvrt na ono što je apostol Pavao napisao korintskim kršćanima prvog stoljeća pomoći će nam da uvidimo kako najbolje možemo pokazivati kršćansku ljubav.

Pavao je 55. n. e. napisao svoje prvo pismo Korinćanima, a za manje od godinu dana poslao im je i drugo. Njegove izjave ukazuju na to da neki u korintskoj skupštini nisu cijenili svoje suvjernike. Pavao je situaciju opisao ovim riječima: “Sve smo vam otvoreno rekli, Korinćani, i srce nam se širom otvorilo. Vama nije tijesno u nama, ali vam je tijesno u vašim srcima” (2. Korinćanima 6:11, 12). Na što je Pavao mislio kad je rekao da im je ‘tijesno u njihovim srcima’?

 On im je zapravo rekao da su bili previše skučeni u svojim srcima i uskogrudni, odnosno škrti na osjećajima. Jedan bibličar napisao je da je ljubav Korinćana prema Pavlu bila “sapeta neosnovanom sumnjom (...) i povrijeđenim ponosom”.

Zapazi što im je Pavao savjetovao: “Uzvratite na isti način — kao djeci vam govorim — i vi širom otvorite svoje srce” (2. Korinćanima 6:13). Pavao je potaknuo Korinćane da naprave u svom srcu više prostora za svoju duhovnu braću i sestre. To znači da nepovjerenje i sitničavost trebaju ustupiti mjesto pozitivnom stavu i velikodušnom srcu.

Divno je vidjeti kako se danas pravi Božji sluge uistinu trude proširiti svoju ljubav na što veći broj svoje duhovne braće i sestara. Istina, to nije lako. Za to nije dovoljno samo teoretsko znanje. Da bismo u tome uspjeli, moramo postupati drugačije od ljudi koji ne žive po biblijskim mjerilima. Takvi ljudi obično malo cijene druge. Možda su neobzirni, bez poštovanja i sarkastični. Zato nemojmo nikada dopustiti da takvi stavovi utječu na nas. Bilo bi zaista tužno kad bi, kao u slučaju Korinćana, našu ljubav zagušilo nepovjerenje. To bi se moglo dogoditi ako smo brzi u pronalaženju grešaka kod svoje kršćanske braće, a spori u uočavanju njihovih dobrih strana. To bi se moglo dogoditi i ako za nekoga nemamo mjesta u našem srcu zato što potječe iz druge kulture.

Za razliku od toga, Božji sluga koji širom otvara svoje srce istinski cijeni suvjernike. On o njima ima dobro mišljenje, poštuje njihovo dostojanstvo i brzo uočava njihove potrebe. Čak i kad ima opravdan razlog za pritužbu, on spremno oprašta i ne gaji ljutnju. On radije vjeruje u svoje suvjernike nego da  sumnja u njihove poticaje kad nešto ne razumije u potpunosti. Njegovo širom otvoreno srce pomaže mu da pokazuje ljubav kakvu je Isus imao na umu kad je prorekao: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete ljubili jedan drugoga” (Ivan 13:35).

Gorljiva ljubav motivirat će nas da proširimo krug svojih prijatelja i da se nastojimo sprijateljiti s članovima skupštine s kojima se obično blisko ne družimo. Koji bi to novi prijatelji mogli biti? Neka naša kršćanska braća i sestre sramežljivi su ili, iz ovog ili onog razloga, imaju malo prijatelja. Možda bismo isprva mogli misliti da s takvim osobama nemamo baš puno toga što bi nam bilo zajedničko, osim naše službe Bogu. No nije li istina i da su se neka od najprisnijih prijateljstava opisanih u Bibliji razvila između osoba koje su na prvi pogled bile jako različite?

Naprimjer, Ruta i Naomi bile su različite životne dobi, nacionalne pripadnosti i kulture, a ni materinji jezik im nije bio isti. Pa ipak, njihovo je prijateljstvo nadilazilo takve različitosti. Jonatan je odrastao kao princ, a David kao pastir. I premda je razlika u njihovim godinama bila značajna, oni su imali jedno od najprisnijih prijateljstava spomenutih u Bibliji. Tim su osobama njihova prijateljstva donosila zadovoljstvo i duhovno su ih krijepila (Ruta 1:16; 4:15; 1. Samuelova 18:3; 2. Samuelova 1:26).

Danas također nastaju bliska prijateljstva među pravim kršćanima različite životne dobi ili potpuno različitih životnih situacija. Naprimjer, Regina je samohrana majka s dvoje djece tinejdžerske dobi. * Ona ima mnogo obaveza i malo vremena za druženje. Harald i Ute su bračni par bez djece i u mirovini. Na prvi pogled, te su dvije obitelji podosta različite. No Harald i Ute poslušali su biblijski savjet da širom otvore svoje srce. Oni su se trudili uključiti Reginu i njenu djecu u raznovrsne aktivnosti, pa su tako išli s njima u službu propovijedanja, a povremeno i na rekreaciju.

Možemo li proširiti krug svojih prijatelja? Zašto se ne bi nastojao zbližiti sa suvjernicima koji su druge nacionalnosti, iz druge kulture ili su druge životne dobi?

Naše velikodušno srce potaknut će nas da brzo uočimo kad je nekome nešto potrebno. O kakvim se potrebama radi? Da bi to saznao, promotri malo braću i sestre u svojoj skupštini. Mladi trebaju vodstvo, stariji trebaju ohrabrenje, punovremeni propovjednici trebaju pohvalu i podršku, a oni koji su potišteni trebaju nekoga da ih sasluša. Svatko ima potrebu za nečim. Nastojmo udovoljiti tim potrebama koliko god nam je to u razumnim granicama moguće.

Širom otvoriti svoje srce također znači imati razumijevanja za one koji imaju posebne potrebe. Poznaješ li nekoga tko ima kroničnu bolest ili se suočava s nekom drugom kušnjom u životu? Trudiš li se raširiti u ljubavi i biti širokogrudan, bit će ti lakše imati razumijevanja za takve osobe i pružati im podršku.

Kad se ispune biblijska proročanstva koja govore o našoj bliskoj budućnosti, snažno jedinstvo koje povezuje skupštinu imat će daleko veću vrijednost od bilo kakve imovine, sposobnosti ili postignuća (1. Petrova 4:7, 8). Svatko od nas može osobno doprinijeti jačanju jedinstva u svojoj skupštini tako da prema svojoj braći i sestrama širom otvori svoje srce. Budimo sigurni da će nas Jehova obilno blagosloviti kad postupamo u skladu s riječima njegovog Sina, Isusa Krista, koje glase: “Ovo je moja zapovijed: ljubite jedan drugoga kao što sam ja ljubio vas!” (Ivan 15:12).