U Otkrivenju 7:1-3 stoji: “Vidio sam četiri anđela kako stoje na četiri ugla zemlje, čvrsto držeći četiri vjetra zemaljska, da nijedan vjetar ne puše na zemlju ni na more ni na ikoje drvo. I vidio sam jednog drugog anđela kako uzlazi od istoka i ima pečat Boga živoga. I povikao je na sav glas četvorici anđela kojima je bilo dano da naude zemlji i moru: ‘Nemojte nauditi ni zemlji ni moru ni drveću dok pečatom ne obilježimo robove Boga našega na čelima njihovim!’”

Kad “četiri vjetra” budu oslobođena, započet će ‘velika nevolja’ — uništenje krive religije i preostalog dijela ovog zlog svijeta (Otkrivenje 7:14). ‘Robovi našeg Boga’ Kristova su pomazana braća na Zemlji (1. Petrova 2:9, 16). Dakle, ovo proročanstvo govori da će pečaćenje Kristove braće biti dovršeno kad započne velika nevolja. Međutim, drugi biblijski reci pokazuju da će pomazanici biti obilježeni pečatom i prije toga. Stoga ponekad govorimo o prvom pečaćenju i o konačnom pečaćenju. Po čemu se ona razlikuju?

Razmislimo o značenju riječi “pečat”. To je predmet pomoću kojeg se još od drevnih vremena stavlja određeni otisak na dokument. Riječ “pečat” može se odnositi i na sam taj otisak. U to vrijeme bio je običaj staviti pečat na dokument ili neke druge predmete kako bi se potvrdilo njihovu vjerodostojnost i navelo kome pripadaju (1. Kraljevima 21:8; Job 14:17).

 Pavao je sveti duh usporedio s pečatom kad je rekao: “Bog je onaj koji jamči da i mi zajedno s vama pripadamo Kristu i koji nas je pomazao. On je i stavio svoj pečat na nas i u srca nam dao duh kao jamstvo za ono što će doći” (2. Korinćanima 1:21, 22). Dakle, Jehova je te kršćane pomazao svojim svetim duhom da bi pokazao da mu pripadaju.

No pečaćenje pomazanika sastoji se od dvije faze. Prvo pečaćenje razlikuje se od konačnog po: (1) svrsi i (2) vremenu u kojem se odvija. Svrha prvog pečaćenja jest izabrati novog člana koji će se priključiti grupi pomazanih kršćana. Konačno pečaćenje služi da se potvrdi da je taj izabrani član koji je obilježen pečatom u potpunosti dokazao svoju vjernost Bogu. Tek tada, prilikom konačnog pečaćenja, pečat će biti trajno stavljen ‘na čelo’ pomazanika, što će biti znak da je doista iskušani i vjerni ‘rob našeg Boga’. Pečaćenje spomenuto u 7. poglavlju Otkrivenja odnosi se na tu posljednju fazu pečaćenja (Otkrivenje 7:3).

O tome kada počinje prvo pečaćenje apostol Pavao je pomazanim kršćanima napisao: “I vi ste se pouzdali u njega kad ste čuli riječ istine, dobru vijest o svojem spasenju, i preko njega ste, kad ste povjerovali, bili zapečaćeni obećanim svetim duhom” (Efežanima 1:13, 14). Biblija pokazuje da su mnogi kršćani u prvom stoljeću bili obilježeni pečatom kratko nakon što su čuli dobru vijest i povjerovali u Krista (Djela apostolska 8:15-17; 10:44). To je pečaćenje bilo dokaz da ih Bog priznaje. No ono nije bilo dokaz i Božjeg konačnog priznanja. Zašto nije?

Pavao je rekao da su pomazani kršćani ‘zapečaćeni za dan kada će biti oslobođeni’ (Efežanima 4:30). To pokazuje da nakon prvog pečaćenja treba proći određeni vremenski period, obično mnogo godina. Pomazanici moraju ostati vjerni od dana kada su bili zapečaćeni svetim duhom do ‘dana kad će biti oslobođeni’ od svog fizičkog tijela — odnosno do smrti (Rimljanima 8:23; Filipljanima 1:23; 2. Petrova 1:10). Stoga je Pavao tek na samom kraju svog života mogao reći: ‘Trku sam do kraja otrčao, vjeru sačuvao. Odsad se za mene čuva vijenac pravednosti’ (2. Timoteju 4:6-8). Osim toga, Isus je skupštini pomazanih kršćana rekao: ‘Budite vjerni do smrti i dat ću vam vijenac života’ (Otkrivenje 2:10, bilješka; 17:14).

Riječ “vijenac” daljnji je dokaz da će proći dosta vremena od prvog do konačnog pečaćenja. Kako to? U antičko doba bio je običaj da se trkača koji pobijedi u trci nagradi vijencem. Da bi ga osvojio, nije bilo dovoljno da samo započne trku. Morao ju je otrčati do kraja. Slično tome, tek ako pomazani kršćani ustraju sve do kraja — od prvog do konačnog pečaćenja — dobit će vijenac, naime besmrtni život na nebu (Matej 10:22; Jakov 1:12).

Kada će ostatak pomazanih kršćana koji su doživjeli prvo pečaćenje doživjeti i konačno pečaćenje? Svi koji još uvijek žive na Zemlji pečatom će biti zabilježeni “na čelima” prije nego započne velika nevolja. Kad četiri vjetra nevolje budu oslobođena, svi pripadnici duhovnog Izraela već će biti konačno zapečaćeni, iako će nekolicina još biti na Zemlji i tek će morati završiti svoj zemaljski život.