JEHOVA BOG najprije je stvorio Adama, a zatim Evu. Prije nego što je Eva stvorena, Adam je već stekao određeno životno iskustvo. Jehova mu je tokom tog vremena davao razne upute (1. Mojsijeva 2:15-20). Adam je te upute trebao prenositi svojoj ženi, služeći tako kao Božji glasnogovornik. Stoga je logično što je on predvodio i u svemu što je bilo povezano s obožavanjem Jehove.

Po istom principu funkcionira i kršćanska skupština, pa će biti korisno da se osvrnemo na njega. Apostol Pavao je napisao: “Ne dopuštam da žena (...) bude nadređena muškarcu, nego neka šuti. Jer prvo je stvoren Adam, a onda Eva” (1. Timoteju 2:12, 13). To ne znači da žene trebaju stalno šutjeti na kršćanskim sastancima. One trebaju šutjeti u tom smislu da se ne prepiru s muškarcima, da ih ne omalovažavaju kao imenovane osobe te da ne poučavaju skupštinu. Muškarci su dobili zadatak da predvode i poučavaju skupštinu, a žene daju značajan doprinos kršćanskim sastancima tako što na razne načine sudjeluju u njima.

Apostol Pavao ukazao je na to kakve je uloge Bog dao muškarcima i ženama, napisavši: “Nije muškarac nastao od žene, nego žena od muškarca. (...) Ipak, u Gospodinu niti žena postoji bez muškarca, niti muškarac bez žene [nitko od njih ne može biti neovisan o onom drugom]. Jer kao što je žena nastala od muškarca, tako je i muškarac rođen od žene, a sve potječe od Boga” (1. Korinćanima 11:8-12).

Prema Zakonu koji je Bog dao Izraelu, ženama je bila ukazana velika čast i one su uživale veliku slobodu. Naprimjer, u Mudrim izrekama 31:10-31 govori se o ‘vrsnoj ženi’ koja kupuje kvalitetne materijale i izrađuje lijepu odjeću za svoje ukućane. Ona čak ‘izrađuje haljine i prodaje ih’ (reci 13, 21-24). Ta vrsna žena “kao brod trgovački” traži kvalitetnu hranu, čak i ako je mora nabavljati iz daleka (14. redak). Ona “razmišlja o polju i zatim ga kupuje” te “sadi vinograd” (16. redak). Budući da “dobro trguje”, njeni joj poslovi donose dobit (18. redak). Osim što “vodi brigu o svim ukućanima svojim”, ova marljiva žena koja se boji Jehove nesebično pomaže i drugima (reci 20, 27). Nije nikakvo čudo što je dobila tolike pohvale! (31. redak).

Zakoni koje je Jehova preko Mojsija dao svom narodu omogućavali su ženama da u punoj mjeri duhovno napreduju. Naprimjer, u Jošui 8:35 čitamo: “Nije bilo nijedne riječi od svega što je Mojsije zapovjedio,  da je Jošua nije naglas pročitao pred cijelom zajednicom izraelskom, i pred ženama, djecom i došljacima koji su išli s njima.” Isto tako, Biblija za svećenika Ezru kaže: ‘Prvog je dana sedmoga mjeseca donio zakon pred zajednicu, pred muškarce, žene i sve koji su mogli razumjeti ono što su čuli. I čitao je naglas iz njega na trgu koji je pred Vodenim vratima od svanuća do podneva, pred muškarcima, ženama i drugima koji su mogli razumjeti. I sav je narod pažljivo slušao čitanje knjige zakona’ (Nehemija 8:2, 3). I ženama je koristilo to što su slušale čitanje Zakona. Također su sudjelovale u proslavi vjerskih blagdana (5. Mojsijeva 12:12, 18; 16:11, 14). Što je najvažnije, žene u starom Izraelu mogle su razviti blizak odnos s Jehovom Bogom i same mu upućivati osobne molitve (1. Samuelova 1:10).

U prvom stoljeću naše ere neke bogobojazne žene imale su čast služiti Isusu (Luka 8:1-3). Jedna žena pomazala je Isusa, izlivši mu na glavu i noge ulje dok je večerao u Betaniji (Matej 26:6-13; Ivan 12:1-7). Žene su bile među onima kojima se Isus pojavio nakon svog uskrsnuća (Matej 28:1-10; Ivan 20:1-18). Nakon što je Isus uzašao na nebo, grupa od oko 120 učenika zajedno se okupila, a među njima su bile i ‘neke žene i Marija, majka Isusova’ (Djela apostolska 1:3-15). Mnoge od tih žena ili sve one nesumnjivo su bile u gornjoj sobi u Jeruzalemu na Pedesetnicu 33. n. e. kad je sveti duh izliven na Isusove učenike, te su oni čudom počeli govoriti razne jezike (Djela apostolska 2:1-12).

I muškarci i žene bili su među onima na kojima su se ispunile Jehovine riječi iz Joela 2:28, 29, koje je na Pedesetnicu citirao apostol Petar: ‘Izlit ću duha svojega na sve vrste ljudi, i sinovi će vaši i kćeri vaše proricati. Čak ću i na robove svoje i na robinje svoje u te dane izliti duha svojega’ (Djela apostolska 2:13-18). Izvjestan period nakon Pedesetnice 33. n. e. kršćanke su imale posebne darove duha. Govorile su stranim jezicima i proricale, što ne znači nužno da su predviđale budućnost, već da su posredovale istine iz Pisama.

U svom pismu kršćanima u Rimu apostol Pavao s ljubavlju preporučuje “Febu, sestru našu”, i moli tamošnju braću da se brinu za nju. Također spominje Trifenu i Trifozu i kaže za njih da se “trude u Gospodinu”  (Rimljanima 16:1, 2, 12). Premda te žene nisu bile imenovani nadglednici kršćanske skupštine prvog stoljeća, Bog je njih i mnoge druge žene blagoslovio mogućnošću da budu s njegovim Sinom Isusom Kristom u nebeskom Kraljevstvu (Rimljanima 8:16, 17; Galaćanima 3:28, 29).

I danas Bogu odane žene imaju važnu ulogu! U Psalmu 68:11 stoji: “Jehova riječ šalje — velika je vojska žena koje dobru vijest objavljuju.” Takve žene zaslužuju svaku pohvalu. Naprimjer, one mnogima pomažu da prihvate istinita učenja tako što ih vješto poučavaju o Bibliji, a to raduje Boga. Udate kršćanke koje pomažu svojoj djeci da postanu vjernici te podupiru svoje muževe koji imaju mnoga skupštinska zaduženja također zaslužuju pohvalu (Mudre izreke 31:10-12, 28). Bog je i neudatim ženama dodijelio dostojanstvenu ulogu, a kršćanske je muškarce potaknuo da ‘savjetuju starije žene kao majke, a mlađe žene kao sestre — u svoj čistoći’ (1. Timoteju 5:1, 2).

Bog je i kršćanskim muškarcima dodijelio određenu ulogu te očekuje od njih da je i ispunjavaju. Pavao je napisao: “Želim da znate da je svakome muškarcu glava Krist, a ženi je glava muškarac, a Kristu je glava Bog” (1. Korinćanima 11:3). Prema tome, i muškarci imaju glavu, a to je Krist. Dakle, muškarci su odgovorni Kristu, a time i Bogu. Bog od njih očekuje da svoj autoritet u obitelji primjenjuju s ljubavlju (Efežanima 5:25). Jehova je želio da tako bude još otkako je stvorio ljude.

Biblija pokazuje da je Bog muškarcima dao zadatke koji su u skladu s autoritetom koji im je dodijelio. Naprimjer, Noi je prije potopa dao zadatak da sagradi arku kako bi se neki mogli spasiti (1. Mojsijeva 6:9–7:24). Abrahamu je obećao da će se putem njegovog potomstva blagosloviti sve obitelji i narodi na Zemlji. Najvažniji pripadnik tog potomstva je Isus Krist (1. Mojsijeva 12:3; 22:18; Galaćanima 3:8-16). Mojsiju je Bog dao zadatak da izvede Izraelce iz Egipta (2. Mojsijeva 3:9, 10, 12, 18). Preko njega je dao i zbirku zakona nazvanu savez Zakona, odnosno Mojsijev zakon (2. Mojsijeva 24:1-18). Osim toga, i svi ostali biblijski pisci bili su muškarci.

Isus je, kao Glava kršćanske skupštine, ‘dao ljude na dar’, a izvorna grčka riječ ovdje prevedena s ‘ljudi’ u muškom je rodu (Efežanima 1:22; 4:7-13). Kad je nabrajao zahtjeve za skupštinske nadglednike, Pavao je govorio o muškarcima (1. Timoteju 3:1-7; Titu 1:5-9). Stoga u skupštinama Jehovinih svjedoka muškarci služe kao nadglednici, odnosno starješine, i sluge pomoćnici (Filipljanima 1:1, 2; 1. Timoteju 3:8-10, 12). U kršćanskoj skupštini jedino muškarci mogu služiti kao pastiri (1. Petrova 5:1-4). No, kao što je već bilo rečeno, i žene obavljaju divne zadatke koje im je Bog povjerio.

Kad muškarci i žene prihvaćaju uloge koje im je Bog dodijelio, to ih čini sretnima. Ukoliko muževi i žene oponašaju primjer Krista i njegove skupštine, njihovi su brakovi sretni. Pavao je napisao: “Muževi, ljubite svoje žene, kao što je i Krist ljubio skupštinu i sebe predao za nju. (...) Neka tako i svaki od vas ljubi svoju ženu kao samoga sebe” (Efežanima 5:25-33). Dakle, od muževa se očekuje da kao glave obitelji svoj autoritet ne primjenjuju sebično, već s ljubavlju. Kristovu skupštinu ne sačinjavaju savršeni ljudi. Ipak, Isus je ljubi i brine se za nju. Jednako tako kršćanski supruzi trebaju voljeti svoje supruge i brinuti se za njih.

Kršćanke trebaju ‘duboko poštivati svoje muževe’ (Efežanima 5:33). U tom im pogledu skupština može biti primjer. U Efežanima  5:21-24 čitamo: “Budite podložni jedni drugima u strahu Kristovu. Žene neka budu podložne svojim muževima kao Gospodinu, jer je muž glava ženi kao što je i Krist glava skupštini — on, spasitelj tog tijela. I kao što je skupština podložna Kristu, tako neka i žene budu podložne svojim muževima u svemu.” Iako ženi ponekad može predstavljati izazov ili čak biti teško podložiti se svom mužu, to “dolikuje [prikladno je, tako treba biti] u Gospodinu” (Kološanima 3:18). Žena će se lakše podložiti svom suprugu ako ima na umu da time ugađa Gospodinu Isusu Kristu.

Čak i ako suprug ne dijeli njena vjerska uvjerenja, kršćanka mu treba biti podložna kao glavi obitelji. Apostol Petar kaže: “Žene, budite podložne svojim muževima, da biste one koji nisu poslušni riječi Božjoj pridobile bez riječi svojim vladanjem, kad vide vaše čisto vladanje i duboko poštovanje” (1. Petrova 3:1, 2). Sara, koja je poštovala svog muža Abrahama, imala je čast roditi Izaka i tako postati pretkinja Isusa Krista (Hebrejima 11:11, 12; 1. Petrova 3:5, 6). Žene koje postupaju poput Sare sigurno će od Boga primiti nagradu.

Kad muškarci i žene ispunjavaju uloge koje im je Bog dodijelio, među njima vladaju mir i jedinstvo. To im donosi sreću i zadovoljstvo. Osim toga, ukoliko se podlažu zahtjevima iznesenim u Bibliji, to produbljuje njihovo samopoštovanje, koje je povezano s time što imaju časno mjesto u Božjem uređenju.