1. Kako je Jehova pokazao da cijeni Moapku Rutu?

JEHOVA duboko cijeni trud onih koji iskreno nastoje vršiti njegovu volju i zato ih bogato nagrađuje (Hebrejima 11:6). Bogobojazni Boaz poznavao je tu divnu stranu Božje osobnosti. Zato je Moapki Ruti, koja se s ljubavlju brinula za svoju svekrvu nakon što je ona ostala udovica, rekao: “Neka Jehova nagradi djela tvoja i neka ti potpunu plaću da Jehova!” (Ruta 2:12). Je li Bog blagoslovio Rutu? Itekako! Njen je život čak opisan u Bibliji! Osim toga, udala se za Boaza i postala pretkinja kralja Davida i Isusa Krista (Ruta 4:13, 17; Matej 1:5, 6, 16). To je samo jedan od niza biblijskih primjera koji pokazuju koliko Jehova cijeni svoje sluge.

2, 3. (a) Zašto je cijenjenje koje nam Jehova pokazuje izuzetno značajno? (b) Što Jehovu navodi da nas iskreno cijeni? Navedi primjer.

² Jehova smatra da bi bio nepravedan kad ne bi cijenio ono što činimo u njegovoj službi. U Hebrejima 6:10 stoji: “Bog nije nepravedan, pa da zaboravi vaše djelo i ljubav koju ste iskazali njegovu imenu, tako što ste služili svetima i što im i dalje služite.” Ove su riječi izuzetno značajne jer pokazuju da Bog cijeni ljude koji su mu odani iako su grešnici i ne odražavaju njegovu slavu (Rimljanima 3:23).

³ Možda zbog svoje nesavršenosti smatramo da su djela kojima pokazujemo odanost Bogu toliko beznačajna da ne zaslužujemo da nas on nagradi. No Jehova dobro zna naše motive i okolnosti te iskreno cijeni kad mu služimo cijelom dušom (Matej 22:37). Potkrijepit ćemo to jednim primjerom. Majka na stolu pronađe poklon, jednu jeftinu ogrlicu. Mogla bi je smatrati bezvrijednim darom i ostaviti je negdje sa strane. Međutim, iz popratnog pisamca sazna da je to poklon njene kćerkice, koja je na njega potrošila svu svoju ušteđevinu. Majka tada na taj poklon gleda sasvim drugačije. Možda sa suzama u očima zagrli kćerkicu i od srca joj se zahvali.

4, 5. Kako je Isus oponašao Jehovu u pokazivanju cijenjenja?

⁴ Budući da zna naše motive i ograničenja, Jehova cijeni to što dajemo sve od sebe, bez obzira na to činimo li malo ili mnogo. Isus je u tome savršeno oponašao svog Oca.  Sjeti se biblijskog izvještaja o udovičinom skromnom prilogu. “Isus je pogledao i vidio kako bogataši ubacuju darove svoje u posude za priloge. Tada je ugledao neku siromašnu udovicu kako ubacuje onamo dva novčića. I rekao je: ‘Uistinu, kažem vam, ova je siromašna udovica ubacila više od svih njih. Jer svi su oni ubacili darove od viška svojega, a ova je žena od neimaštine svoje ubacila sve što je imala za život’” (Luka 21:1-4).

⁵ Da, Isus je poznavao životne okolnosti te žene — znao je da je udovica i da je siromašna — te je uvidio istinsku vrijednost njenog priloga i jako ga je cijenio. Sigurno je i Jehova tako gledao na nju (Ivan 14:9). Zar nije ohrabrujuće znati da bez obzira na svoje životne okolnosti možemo steći naklonost Boga i njegovog Sina koji cijene to što činimo?

6, 7. Zašto i kako je Jehova nagradio Ebed-Meleka?

⁶ Biblija uvijek iznova pokazuje da Jehova cijeni i nagrađuje one koji vrše njegovu volju. Uzmimo za primjer njegovo ophođenje s bogobojaznim Etiopljaninom Ebed-Melekom, Jeremijinim suvremenikom i slugom na dvoru nevjernog judejskog kralja Sidkije. Ebed-Melek je saznao da su Judini knezovi nepravedno optužili proroka Jeremiju za pobunu i bacili ga u nakapnicu da umre od gladi (Jeremija 38:1-7). Znao je da je Jeremija jako omražen zbog poruke koju je propovijedao, pa se, stavljajući svoj život na kocku, obratio kralju i hrabro mu rekao: “Kralju, gospodaru moj, ovi su ljudi zlo učinili u svemu što su učinili proroku Jeremiji, kojega su bacili u nakapnicu, te će umrijeti ondje od gladi.” Na kraljevu zapovijed s  Ebed-Melekom je pošlo 30 ljudi da spase Božjeg proroka (Jeremija 38:8-13).

⁷ Jehova je vidio da Ebed-Melek ima vjeru, koja mu je pomogla da pobijedi strah koji je možda osjećao. U znak cijenjenja za ono što je učinio dao mu je preko Jeremije sljedeće obećanje: ‘Evo, ispunit ću riječi koje sam rekao za grad ovaj, na zlo njegovo, a ne na dobro. A tebe ću izbaviti u taj dan i nećeš biti predan u ruke ljudima kojih se bojiš. Jer ja ću te doista izbaviti. Dobit ćeš dušu svoju kao plijen, jer si se uzdao u mene’ (Jeremija 39:16-18). Da, Jehova je izbavio Ebed-Meleka i Jeremiju od zlih Judinih knezova, a kasnije i od Babilonaca, koji su Jeruzalem sravnili sa zemljom. “[Jehova] čuva duše onih koji su mu vjerni, iz ruke zlih izbavlja ih”, stoji u Psalmu 97:10.

8, 9. Što od Isusa učimo o tome kakve molitve Jehova cijeni?

⁸ Da Jehova cijeni kad djelima pokazujemo da smo mu odani, vidi se i po onome što Biblija govori o molitvi. ‘Molitva čestitih ugodna je Bogu’, rekao je mudri Salamun (Mudre izreke 15:8). U Isusovo vrijeme mnogi vjerski vođe molili su se u javnosti zato što su željeli zadiviti ljude, a ne iz iskrene pobožnosti. “Već su primili plaću svoju”, rekao je Isus te je svojim sljedbenicima dodao: “A ti, kad se moliš, uđi u svoju najskrovitiju sobu i zatvori vrata pa se pomoli Ocu svojemu koji je u tajnosti. Tada će ti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti, uzvratiti” (Matej 6:5, 6).

⁹ Naravno, Isus nije osuđivao javne molitve jer se i on ponekad tako molio (Luka 9:16). Jehova duboko cijeni kad mu se molimo iskrena srca, a ne s ciljem da zadivimo druge. Osobne molitve zapravo dobro pokazuju koliko je duboka naša ljubav prema Bogu i koliko je jako naše pouzdanje u njega. Stoga nimalo ne čudi što je Isus često tražio prilike kada je mogao biti sam dok se molio. Tako se jednom molio “rano ujutro, dok je još bio mrak”. Jednom se ‘popeo na goru sam da se moli’. A prije nego što je izabrao svojih 12 apostola, sam je proveo cijelu noć u molitvi (Marko 1:35; Matej 14:23; Luka 6:12, 13).

10. U što možemo biti sigurni ako se Bogu molimo iskreno i gorljivo?

¹⁰ Zamisli koliko pažljivo Jehova mora da je slušao gorljive molitve svog Sina! Isus se ponekad molio ‘sa silnim vapajima i suzama, i bio je uslišen zbog svoje bogobojaznosti’ (Hebrejima 5:7; Luka 22:41-44). Ako su i naše molitve toliko iskrene i prožete takvim dubokim osjećajima, možemo biti sigurni da ih naš nebeski Otac cijeni i pažljivo sluša. Da, “Jehova je blizu (...) svih koji ga prizivaju u istini” (Psalam 145:18).

11. Kako Jehova gleda na ono što radimo kad nas drugi ne vide?

¹¹ Ako Jehova cijeni to što mu se molimo kad nas drugi ne vide, koliko tek cijeni to što smo mu poslušni kad nas drugi ne vide! Da, Jehova zna što radimo kad smo sami (1. Petrova 3:12). Ako smo mu vjerni i poslušni kad nas drugi ne vide, time pokazujemo da imamo ‘srce koje mu je potpuno odano’, koje ima ispravne poticaje i čvrsto se drži onoga što je ispravno (1. Ljetopisa 28:9). Takvim ponašanjem doista radujemo Jehovino srce! (Mudre izreke 27:11; 1. Ivanova 3:22).

12, 13. Kako možemo čuvati um i srce te biti poput vjernog učenika Natanaela?

¹² Zbog toga se vjerni kršćani čuvaju tajnih grijeha koji iskvaruju um i srce, naprimjer gledanja pornografije i nasilja.  Iako neke grijehe možemo sakriti od ljudi, znamo da je “sve golo i otkriveno očima onoga kojemu moramo položiti račun” (Hebrejima 4:13; Luka 8:17). Kad se klonimo onoga što Jehova ne odobrava, čuvamo čistu savjest i ostajemo radosni jer znamo da imamo njegovo priznanje. Da, nema sumnje da Jehova iskreno cijeni onoga tko “živi čestito i postupa pravedno i istinu govori u srcu svojemu” (Psalam 15:1, 2).

¹³ No kako možemo čuvati svoj um i srce u svijetu koji je prožet zlom? (Mudre izreke 4:23; Efežanima 2:2). Osim što trebamo koristiti sve što nam Jehova daje kako bismo ojačali svoju vjeru, također moramo dati sve od sebe kako bismo se klonili zla i činili dobro, i to bez odlaganja, da neispravne želje ne bi ‘začele i rodile grijeh’ (Jakov 1:14, 15). Zamisli samo koliko bi bio sretan kad bi Isus za tebe rekao isto što i za Natanaela: “Evo [čovjeka], u kojem nema prijevare!” (Ivan 1:47). Natanael, koji se zvao i Bartolomej, kasnije je imao čast da postane jedan od Isusovih 12 apostola (Marko 3:16-19).

14. Kako je Isus, za razliku od ostalih, reagirao na ono što je Marija učinila?

¹⁴ Budući da je “slika nevidljivog Boga”, svog Oca Jehove, Isus ga uvijek savršeno oponaša u pokazivanju cijenjenja onima koji služe Bogu čista srca (Kološanima 1:15). Naprimjer, pet dana prije Isusove smrti on i neki njegovi učenici bili su gosti u domu Šimuna iz Betanije. Tijekom večeri Marija, sestra Lazara i Marte, ‘uzela je libru skupocjenog mirisnog ulja, pravog narda’ (koje je vrijedilo otprilike koliko i godišnja nadničarska zarada) i izlila ga na Isusovu glavu i noge (Ivan 12:3). “Čemu ovo rasipanje?” pitali su neki. No Isus je na tu njenu gestu gledao posve drugačije. Smatrao je da je postupila vrlo velikodušno i da je to što je učinila od velike važnosti s obzirom na njegovu skoru smrt i ukop. Dakle, Isus nije kritizirao Mariju, već joj je iskazao čast. “Gdje se god bude propovijedala ova dobra vijest, po cijelom svijetu”, rekao je, “govorit će se i to što je učinila ova žena, u spomen na nju” (Matej 26:6-13).

15, 16. Zašto je za nas dobro što je Isus kao čovjek služio Bogu na Zemlji?

¹⁵ Zar nam nije drago što je naš Vođa, Isus, osoba koja pokazuje duboko cijenjenje za ono što činimo i razumije nas? Ustvari, njegov život na Zemlji pripremio ga je za zadatak koji mu je Jehova namijenio — da služi kao Veliki Svećenik i Kralj, najprije skupštine pomazanika, a potom i cijelog svijeta (Kološanima 1:13; Hebrejima 7:26; Otkrivenje 11:15).

¹⁶ Još i prije nego što je došao na Zemlju, Isusu je bilo jako stalo do ljudi i nalazio je posebnu radost u njima (Mudre izreke 8:31). Dok je kao čovjek živio na Zemlji, bolje je razumio kako se osjećamo kad doživljavamo kušnje kao Božji sluge. “[Isus] je u svemu morao postati poput svoje ‘braće’”, napisao je apostol Pavao, “da bude milosrdan i vjeran kao veliki svećenik (...). A budući da je i sam trpio kad je bio iskušavan, on može priteći u pomoć onima koji su u kušnjama.” Isus može ‘suosjećati s nama u našim slabostima jer je poput nas iskušan u svemu, ali nije zgriješio’ (Hebrejima 2:17, 18; 4:15, 16).

17, 18. (a) Što pisma koja je dobilo sedam skupština u Maloj Aziji otkrivaju o Isusovom suosjećanju? (b) Za što se priprema pomazane kršćane?

¹⁷ Nakon što je Isus uskrsnuo, pokazao je da sada još bolje razumije kako se osjećaju njegovi sljedbenici kad doživljavaju kušnje.  Obrati pažnju na pisma koja je poslao u sedam skupština u Maloj Aziji, a zapisao ih je apostol Ivan. Skupštini u Smirni Isus je rekao: “Znam tvoju nevolju i siromaštvo.” Isus je time zapravo želio reći: ‘U potpunosti razumijem tvoje probleme. Doista znam kroz što prolaziš.’ A budući da je i sam patio sve do smrti, suosjećao je s tom braćom te im je čvrsto zajamčio: “Budi vjeran do smrti i nagradit ću te životom!” (Otkrivenje 2:8-10).

¹⁸ Iz pisama koje je dobilo tih sedam skupština vrlo se jasno vidi da je Isus itekako svjestan poteškoća s kojima se suočavaju njegovi učenici i da iskreno cijeni njihovu vjernost (Otkrivenje 2:1–3:22). Ne zaboravi da se Isus obraćao pomazanim kršćanima koji imaju nadu da će vladati zajedno s njim na nebu. Kao i njihovog Gospodina, i njih se priprema za uzvišenu ulogu koju će imati, naime da na temelju Kristove otkupne žrtve s izrazitim suosjećanjem pomažu ljudima da budu ‘izliječeni’ (Otkrivenje 5:9, 10; 22:1-5).

19, 20. Kako pripadnici ‘velikog mnoštva’ pokazuju zahvalnost Jehovi i njegovom Sinu?

¹⁹ Naravno, Isus ne osjeća ljubav samo prema svojim pomazanim sljedbenicima već i prema svojim vjernim ‘drugim ovcama’, milijunima osoba koje imaju priliku biti dio ‘velikog mnoštva ljudi iz svakog naroda’ koje će preživjeti predstojeću ‘veliku nevolju’ (Ivan 10:16; Otkrivenje 7:9, 14). One pristaju uz svog Pastira Isusa iz zahvalnosti za njegovu otkupnu žrtvu i za nadu u vječni život. Kako pokazuju tu zahvalnost? Oni to čine tako što ‘služe [Bogu] dan i noć’ (Otkrivenje 7:15-17).

²⁰ Svjetski izvještaj za 2006. službenu godinu, koji se nalazi na 27-30. stranici, jasno pokazuje da ti ustrajni propovjednici doista služe Jehovi “dan i noć”. Ustvari, tijekom te godine oni su zajedno s prilično malim brojem preostalih pomazanih kršćana u službi propovijedanja proveli ukupno 1 333 966 199 sati — što bi bilo više od 150 000 godina!

21, 22. (a) Zašto kršćani naročito danas moraju paziti da ne prestanu pokazivati zahvalnost? (b) O čemu će govoriti sljedeći članak?

²¹ Jehova i njegov Sin pokazuju izrazito cijenjenje za ono što čine nesavršeni ljudi. No, nažalost, većina ljudi malo razmišlja o Bogu, a usredotočuje se na vlastite brige. Govoreći o karakteristikama ljudi u “posljednjim danima”, Pavao je napisao: “Ljudi će biti krajnje sebični, pohlepni za novcem. (...) Bit će posve nezahvalni” (2. Timoteju 3:1-5, Phillips). Kakva samo razlika postoji između njih i pravih kršćana, koji pokazuju zahvalnost i cijenjenje za sve što je Bog učinio i još uvijek čini za njih tako što mu se iskreno mole, spremno ga slušaju i služe mu cijelom dušom! (Psalam 62:8; Marko 12:30; 1. Ivanova 5:3).

²² U sljedećem članku razmotrit ćemo neke od mnogih duhovnih blagoslova koje nam Jehova s ljubavlju daje. Naša će zahvalnost Bogu sve više rasti dok budemo razmišljali o tim ‘dobrim darovima’ (Jakov 1:17).