KAD je imao 18 godina, Manfred je počeo raditi uredski posao kao pripravnik u jednoj firmi. * Ta je firma njega i još neke pripravnike dva puta tjedno slala na stručno usavršavanje. Jednog je dana nastava završila ranije nego što je bilo predviđeno. Pravilo firme u kojoj su radili bilo je da se vrate na posao ako nastava završi ranije. No osim Manfreda nitko se nije vratio, već su se odlučili provesti. U firmi je slučajno naišao na šefa zaduženog za pripravnike. Ugledavši Manfreda, upitao je: “Zašto danas nisi na nastavi? Gdje su ostali?” Što je Manfred učinio?

Manfred se našao pred teškom odlukom s kojom se mnogi suočavaju. Da li da kaže istinu ili da zaštiti svoje kolege? Ukoliko kaže istinu, dovest će ih u nepriliku i oni će mu to zamjeriti. Je li ispravno lagati u takvim okolnostima? Što bi ti učinio? Što je učinio Manfred saznat ćemo kasnije, no najprije pogledajmo što je sve povezano s našom odlukom hoćemo li govoriti istinu ili nećemo.

Na početku ljudske povijesti sve se temeljilo na istini. Nije bilo pogrešnog prikazivanja činjenica, manipulacije niti izvrtanja istine. Naš Stvoritelj, Jehova, ‘Bog je istine’. Njegova ‘riječ je istina’. On ne može lagati te osuđuje laganje i one koji lažu (Psalam 31:5; Ivan 17:17; Titu 1:2).

Kako se onda laž pojavila? Isus je dao mjerodavan odgovor na to pitanje kad je svojim vjerskim protivnicima koji su ga željeli ubiti rekao: “Vaš je otac Đavo i želite postupati po željama svojega oca. On je bio ubojica ljudi otkad se pobunio i nije ostao postojan u istini, jer nema istine u njemu. Kad govori laž, svoje govori, jer je lažljivac i otac laži” (Ivan 8:44). Isus je, dakako, govorio o događaju koji se zbio u edenskom vrtu kad je Sotona naveo prvi ljudski par na  neposlušnost Bogu, nakon čega su oni postali žrtve grijeha i smrti (1. Mojsijeva 3:1-5; Rimljanima 5:12).

Isusove riječi jasno pokazuju da je Sotona “otac laži”, odnosno začetnik laganja i govorenja neistine. Sotona je još uvijek glavni širitelj neistine i zapravo “zavodi sav svijet”. On nosi veliku odgovornost za štetu koju općeprihvaćeno laganje danas nanosi ljudima (Otkrivenje 12:9).

Sukob istine i laži, koji je započeo Sotona Đavo, ni danas ne jenjava. On zahvaća sve sfere ljudskog društva i utječe na svakog pojedinca. Ljudi svojim načinom života pokazuju zastupaju li istinu ili laž. Oni koji su stali na Božju stranu svoj život temelje na istini iz Božje Riječi, Biblije. Svi koji ne idu putem istine, bilo svjesno bilo nesvjesno postaju Sotonin plijen jer “cijeli je svijet pod vlašću Zloga” (1. Ivanova 5:19; Matej 7:13, 14).

Odgovor na pitanje zašto toliko mnogo ljudi laže leži u samoj činjenici da je cijeli svijet pod vlašću Sotone. No možda se pitamo zašto je Sotona, “otac laži”, počeo vršiti takav utjecaj. Sotona je znao da je Jehova zakoniti i jedini Vladar svega što je stvorio, pa tako i prvog ljudskog para. No on je želio prisvojiti taj uzvišen i jedinstven položaj koji mu nije pripadao. Iz pohlepe i sebičnih ambicija skovao je plan kako će Jehovi oteti taj položaj. Da bi to ostvario, poslužio se lažima i prijevarom (1. Timoteju 3:6).

A kako je danas? Ne slažeš li se da su i danas upravo pohlepa i sebične ambicije česti razlozi zbog kojih mnogi lažu? Pohlepna trgovina, korumpirana politika i kriva religija pune su prijevare, laži, manipulacije i obmana. Zašto? Nije li razlog to što su ljudi često motivirani pohlepom i željom da budu bolji od drugih, da se domognu bogatstva, moći ili položaja koji im ne pripada? Mudri Salamun, kralj starog Izraela, upozorio je: “Tko hita obogatiti se, ne ostaje nedužan” (Mudre izreke 28:20). A apostol Pavao napisao je: “Ljubav prema novcu korijen je svakoga zla” (1. Timoteju 6:10). Isto svakako vrijedi i kad je u pitanju pretjerana želja za moći ili položajem.

Strah je još jedan razlog zbog kojeg ljudi lažu — strah od posljedica ili toga što će drugi misliti ukoliko saznaju istinu. To što ljudi žele da ih drugi vole ili prihvaćaju sasvim je prirodno. No ta ih želja može navesti na to da izvrću istinu, makar i samo malo, kako bi prikrili svoje mane, neke neugodne detalje ili naprosto kako bi ostavili dobar dojam. Salamun je u vezi s tim napisao: “Tko drhti pred čovjekom, postavlja sebi zamku, a tko se uzda u Jehovu, bit će zaštićen” (Mudre izreke 29:25).

Što je Manfred rekao kad ga je šef upitao zašto nije na nastavi i gdje su ostali? Rekao je istinu: “Nastava je završila ranije, pa sam došao na posao. Što se ostalih tiče, ne mogu govoriti u njihovo ime. Možda je najbolje da pitate njih.”

Manfred je mogao dati lukav odgovor koji bi šefa naveo na pogrešan zaključak i zbog kojeg bi zadržao naklonost ostalih pripravnika. No on je imao snažan razlog da hrabro kaže istinu. Manfred je Jehovin svjedok. Zahvaljujući svom poštenju sačuvao je čistu  savjest. Također je stekao povjerenje svog poslodavca. U toku svog obučavanja čak je radio u odjelu s dragocjenim nakitom, gdje drugi pripravnici inače ne rade. Kad je nakon petnaestak godina promaknut na odgovoran položaj, isti onaj šef nazvao ga je kako bi mu čestitao i podsjetio ga na spomenuti događaj u kojem je Manfred pokazao da cijeni istinu.

Budući da je Jehova Bog istine, svi koji žele biti u dobrom odnosu s njim moraju ‘odbaciti laž i govoriti istinu’. Osoba koja služi Bogu mora ljubiti istinu. “Vjerodostojan svjedok ne laže”, napisao je mudri Salamun. No što je to laž? (Efežanima 4:25; Mudre izreke 14:5).

Svaka laž je neistina, ali nije i svaka neistina laž. Zašto? Jedan rječnik definira laž kao “svjesno izrečenu neistinu ili obmanu s namjerom da se koga zavara ili dovede u zabludu”. Dakle, laž uključuje namjeru da se nekoga prevari. Stoga, ukoliko netko nesvjesno kaže neistinu, možda iznese netočne informacije ili podatke, to nije isto što i govoriti laži.

Osim toga, na umu treba imati i to da li osoba koja traži neku informaciju ima pravo na potpuni odgovor. Naprimjer, pretpostavimo da je Manfredu ista pitanja postavio šef nekog drugog poduzeća. Bi li mu Manfred bio dužan sve reći? Zapravo ne bi. Budući da ta osoba ne bi imala pravo na tu informaciju, Manfred je ne bi bio dužan ni dati. Naravno, i u tom bi slučaju bilo neispravno lagati.

Kakav nam je primjer u tom pogledu pružio Isus Krist? On je jednom prilikom razgovarao s nekim ljudima koji nisu vjerovali u njega, a htjeli su znati kamo on namjerava ići. “Idi odavde i pođi u Judeju”, savjetovali su ga. Što im je Isus nato rekao? “Vi pođite na blagdan [u Jeruzalem], a ja još ne idem na ovaj blagdan, jer moje vrijeme još nije došlo.” Kratko nakon toga Isus je ipak otišao u Jeruzalem na blagdan. Zbog čega onda nije rekao da će to učiniti? Oni nisu bili ovlašteni znati svaki detalj o tome što on radi. Dakle, Isus nije rekao neistinu, već im je dao nepotpun odgovor kako bi smanjio mogućnost da njemu ili njegovim sljedbenicima nanesu bilo kakvu štetu. To nije bila laž, jer je apostol Petar o Kristu napisao: “On nije grijeha počinio niti se prijevara našla u ustima njegovim” (Ivan 7:1-13; 1. Petrova 2:22).

A što učimo iz Petrovog primjera? Nije li on u noći kad je Isus bio uhapšen lagao tri puta, zanijekavši da poznaje Isusa? Da, Petar je podlegao strahu od čovjeka i slagao.  No odmah je ‘gorko zaplakao’ i pokajao se, pa mu je grijeh bio oprošten. Osim toga, on je iz te pogreške nešto i naučio. Nakon kratkog vremena javno je govorio o Isusu i odlučno odbio prestati to činiti kad su mu u Jeruzalemu zaprijetili Židovi na vlasti. To što je Petar privremeno posrnuo, ali se potom brzo oporavio, treba sve nas ohrabriti jer bismo i mi lako mogli podleći trenutku slabosti te pogriješiti u riječima ili djelima (Matej 26:69-75; Djela apostolska 4:18-20; 5:27-32; Jakov 3:2).

“Istinoljubive usne traju zauvijek, a lažljiv jezik samo na tren”, stoji u Mudrim izrekama 12:19. Da, istinite riječi obilježavaju postojanost i trajnost. Međuljudski odnosi puno su stabilniji i ljepši kad ljudi govore istinu i postupaju u skladu s njom. Doista, govorenje istine već sada donosi mnoge nagrade. Među njima su čista savjest, dobar glas te stabilan i povjerljiv odnos među bračnim partnerima, članovima obitelji, prijateljima, pa čak i poslovnim kolegama.

S druge strane, laži se kad-tad razotkriju. Oni koji govore laž mogu neko vrijeme obmanjivati druge, no dugoročno gledano, neistina ne može opstati. Osim toga, Jehova, Bog istine, odredio je dokad će tolerirati laž i one koji lažu. Biblija obećava da će Jehova onemogućiti Sotoni Đavlu, ocu laži, da do unedogled zavodi čitav svijet. Jehova će uskoro okončati sve laži i uništiti sve lažljivce (Otkrivenje 21:8).

Doista će biti pravo olakšanje kad “istinoljubive usne” budu zauvijek krasile sve ljude!