VEĆINA nas voli kad trgovine imaju velik izbor robe koju nude. Ako u trgovini ima raznog voća i povrća, možemo izabrati ono koje najviše volimo i koje je potrebno našoj obitelji. Ako se u trgovini prodaje odjeća raznih stilova i boja, možemo izabrati ono što nam najbolje odgovara. Pri donošenju raznih odluka ponekad je presudan naš ukus. No neke odluke koje donosimo mogu utjecati na našu dobrobit, primjerice odluka da ćemo jesti zdravu hranu ili imati mudre prijatelje. A što je s izborom religije? Je li to samo stvar osobnog ukusa ili pak ozbiljno utječe na našu dobrobit?

Izbor religija doista je velik. Mnoge zemlje građanima jamče vjersku slobodu, a ljudi su sve spremniji napustiti religiju kojoj su pripadali njihovi roditelji. Prema jednoj anketi provedenoj u Sjedinjenim Državama, 80 posto Amerikanaca “smatra da do spasenja ne mora voditi samo jedna vjera”. U istoj je anketi “svaki peti ispitanik rekao da je kao odrasla osoba promijenio religiju”. Anketa provedena u Brazilu pokazala je da je skoro četvrtina Brazilaca promijenila svoju religiju.

Prije su ljudi znali žustro raspravljati o vjerskim učenjima po kojima se religije razlikuju. Danas je popularno gledište da nije bitno kojoj religiji netko pripada. No je li doista tako? Može li tvoj izbor religije utjecati na tebe?

Jednako kao što mudra osoba želi saznati više o porijeklu proizvoda koji kupuje, tako je mudro da se i ti upitaš kako su nastale sve te religije i zašto ih toliko ima. Biblija daje odgovore na ta pitanja.

Skoro tisuću godina prije Isusovog dolaska na Zemlju, kralj starog Izraela po imenu Jeroboam osnovao je novu religiju. Jeroboam je bio prvi kralj samostalnog sjevernog kraljevstva Izraela. Pred njim je bio težak zadatak da ujedini narod i na taj način ostvari svoje ciljeve. “Pošto se kralj posavjetovao, načinio je dva zlatna teleta i rekao narodu: ‘Preteško vam je da odlazite u Jeruzalem. Evo, Izraele, Boga tvojega’” (1. Kraljevima 12:28). Jeroboam je očito želio iskoristiti religiju kako bi pridobio vjernost naroda i odvratio njegovu pažnju od Jeruzalema, kamo su odlazili štovati Boga. Religija koju je osnovao trajala je stoljećima i milijune je upropastila kad je Bog na koncu pozvao otpadnički izraelski narod na odgovornost. Religija koju je osnovao Jeroboam bila je sredstvo za ostvarenje političkih ciljeva. Slično tome, i neke današnje državne religije osnovane su s ciljem da se ojača politička moć neke zemlje.

Apostol Pavao ukazao je na još jedan motiv zbog kojeg se osnivaju nove religije. On je rekao: “Ja znam da će nakon mog odlaska među vas ući okrutni vukovi koji neće imati obzira prema stadu. I između vas samih dići će se ljudi koji će iznositi iskrivljena učenja da bi odvukli učenike za sobom” (Djela apostolska 20:29, 30). Ponosni vođe često osnivaju vjerske pokrete kako bi privukli pažnju na sebe. Crkve koje lažno tvrde da su kršćanske rascjepkale su se na mnoge frakcije.

Neke na osnivanje novih religija potiče želja da ugode ljudima. Naprimjer, časopis Economist pisao je o takozvanim megacrkvama koje su se pojavile u Sjedinjenim Državama. U članku stoji da se te crkve šire jer se “drže istog načela kao i sve uspješne firme: Potrošač je uvijek na prvom mjestu.” Neke od njih vjersku su službu “oživile videoprojekcijama, igrokazima i suvremenom glazbom”. Neki vjerski vođe tih crkava kažu da svoje vjernike poučavaju kako da budu “bogati, zdravi i bezbrižni”. Iako se te crkve kritizira da su postale zabavljačka industrija ili “centri za samopomoć”, spomenuti časopis kaže da one “svojim članovima naprosto pružaju ono što oni očekuju”. U zaključku članka stoji: “Brak biznisa i vjere pokazao se izuzetno uspješnim.”

Iako ima religija koje svoju aktivnost nisu toliko očigledno pretvorile u biznis, crkve koje vjernicima “pružaju ono što oni očekuju” podsjećaju nas na sljedeće upozoravajuće riječi apostola Pavla: “Doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdravo učenje, nego će po vlastitim željama gomilati sebi učitelje koji će im govoriti ono što godi njihovim ušima. I odvratit će uši od istine, a okrenut će se izmišljenim pričama” (2. Timoteju 4:3, 4).

Budući da su mnoge religije nastale radi želje za stjecanjem političke moći i prestiža te kako bi se udovoljilo masama, a ne iz želje da se ugodi Bogu, nije nikakvo čudo što je religija okaljala svoje ruke zlodjelima kao što su zlostavljanje djece, prijevare, ratovi i terorizam. Obmana je sredstvo kojim se religija često služi. Što možeš poduzeti kako i ti ne bi bio prevaren?