HEBREJSKI dio Biblije dovršen je do kraja petog stoljeća pr. n. e. Narednih su se stoljeća židovski učenjaci, naročito soferi i kasnije masoreti, pokazali vrlo brižnim čuvarima hebrejskog biblijskog teksta. Međutim, najstarije biblijske knjige potječu iz vremena Mojsija i Jošue, odnosno tisuću godina prije sofera. Materijal na kojem su se zapisivale te knjige bio je podložan propadanju i zato su se svici morali prepisivati mnogo puta. Imamo li kakvih saznanja o pisarskoj djelatnosti u tom ranom razdoblju? Jesu li u starom Izraelu postojali stručni prepisivači?

Od danas dostupnih biblijskih rukopisa najstariji su pojedini svici s Mrtvog mora, od kojih neki potječu čak iz trećeg i drugog stoljeća pr. n. e. “Nije nam dostupan nijedan stariji rukopis bilo kojeg dijela Biblije”, objašnjava Alan Millard, profesor bliskoistočnih jezika i arheologije. No on dodaje: “Proučavanje susjednih kultura može nam otkriti način rada drevnih pisara, a takva saznanja mogu pomoći u procjeni hebrejskog teksta i njegove povijesti.”

Povijesni, vjerski, pravni, učenjački i literarni tekstovi nastajali su u Mezopotamiji prije četiri tisuće godina. Pisarske su škole cvale, a jedan od predmeta koji se u njima učio bilo je vjerno prepisivanje postojećih tekstova. Današnji učenjaci pronašli su samo neznatne promjene u babilonskim tekstovima koji su se puno puta prepisivali u razdoblju od tisuću ili više godina.

Pisarsko zanimanje nije postojalo samo u Mezopotamiji. The Oxford Encyclopedia of Archaeology in the Near East navodi: “Babilonski pisar iz sredine drugog tisućljeća pr. n. e. vjerojatno bi se osjećao kao kod kuće u bilo kojem od pisarskih središta diljem Mezopotamije, Sirije, Kanaana, pa čak i Egipta.” *

Pisarstvo kao struka uživalo je povlašteni status u Egiptu Mojsijevog vremena. Pisari su stalno radili prijepise književnih djela. O njihovom radu svjedoče ukrasi u egipatskim grobnicama koji su stari preko četiri  tisuće godina. O drevnim pisarima iz tog ranog perioda enciklopedija citirana u prethodnom odlomku kaže: “U drugom tisućljeću pr. n. e. umnožili su i sakupili mnoga književna djela koja su opisivala velike civilizacije Mezopotamije i Egipta te su uspostavili svojevrsni etički kodeks za profesionalne pisare.”

Taj “etički kodeks” obuhvaćao je i dodavanje kolofona na kraju teksta. To su bile bilješke koje su sadržavale ime pisara i vlasnika pločice, datum, naziv izvornika koji je bio prepisan na pločicu, broj redova i druge podatke. Pisari bi vrlo često dodali i ovakvu rečenicu: “Prema izvorniku prepisano i provjereno.” Takve pojedinosti pokazuju da je drevnim prepisivačima bilo stalo do točnosti.

Profesor Millard kaže: “Možemo zapaziti da je postupak prepisivanja obuhvaćao provjeru točnosti i korekturu, odnosno da je imao utvrđene mehanizme sprečavanja grešaka. Neke od njih, naročito brojanje redova ili riječi, preuzeli su masoreti u ranom srednjem vijeku.” Stoga se na Bliskom istoku u vrijeme Mojsija i Jošue već poklanjala pažnja točnom prepisivanju pisanih djela.

Jesu li i Izraelci imali osposobljene prepisivače? Što sama Biblija o tome govori?

Mojsije je odrastao kao član faraonove obitelji (2. Mojsijeva 2:10; Djela apostolska 7:21, 22). Prema saznanjima egiptologa, Mojsijevo obrazovanje vjerojatno je obuhvaćalo ovladavanje egipatskim pismom i barem nekim pisarskim umijećima. U svojoj knjizi Israel in Egypt, profesor James Hoffmeier kaže: “Imamo razloga vjerovati biblijskoj predaji koja kaže da je Mojsije bio u stanju bilježiti događaje, sastavljati putopise i obavljati druge pisarske poslove.” *

 Biblija spominje da je u staro izraelsko doba bilo i drugih ljudi koji su poznavali pisarsko umijeće. Prema priručniku The Cambridge History of the Bible, Mojsije je “postavio pismene upravitelje (...) da bilježe razne odluke koje su se donosile te određuju tko će u narodu imati kakva zaduženja i vode evidenciju o tome”. Taj se zaključak temelji na 5. Mojsijevoj 1:15, gdje se navode Mojsijeve riječi: “Tako sam uzeo poglavare iz plemena vaših (...) i postavio sam vam ih za tisućnike, stotnike, pedesetnike, desetnike i upravitelje plemena vaših.” Tko su bili ti upravitelji?

Hebrejska riječ prevedena s “upravitelj” pojavljuje se dosta puta u biblijskim tekstovima koji govore o vremenu Mojsija i Jošue. Učenjaci objašnjavaju da se ta riječ odnosi na “zapisničara”, “onoga tko ‘piše’ ili ‘bilježi’” te “činovnika koji pomaže sucu kao njegov pisar”. Tekstovi u kojima se javlja ta hebrejska riječ otkrivaju da je u Izraelu postojao priličan broj takvih pisara te da su imali mnoga važna zaduženja u prvom razdoblju izraelske uprave.

Bili su tu i izraelski svećenici. Encyclopaedia Judaica objašnjava da su oni “zbog svojih vjerskih i svjetovnih zaduženja trebali biti pismeni”. Naprimjer, Mojsije je Levijevim sinovima zapovjedio: “Na kraju svake sedme godine (...) čitaj ovaj zakon pred svim Izraelom.” Svećenici su morali čuvati službeni prijepis Zakona. Oni su odobravali i nadgledali izradu budućih prijepisa (5. Mojsijeva 17:18, 19; 31:10, 11).

Razmotri kako je načinjen prvi prijepis Zakona. Manje od mjesec dana prije svoje smrti Mojsije je Izraelcima rekao: “Kad prijeđete preko Jordana u zemlju koju ti daje Jehova, Bog tvoj, postavi sebi kamenje veliko i namaži ga vapnom. I napiši na njemu sve riječi ovoga zakona” (5. Mojsijeva 27:1-4). Nakon razorenja Jerihona i Aja Izraelci su se okupili kod gore Ebala, u središnjem dijelu Obećane zemlje. Ondje je Jošua na kamenju žrtvenika doista i “prepisao zakon Mojsijev” (Jošua 8:30-32). Takvi su zapisi pokazatelj da su u to vrijeme ljudi znali i pisati i čitati. A to pak govori da su Izraelci u staro doba imali znanje i vještine koje su im bile potrebne da sačuvaju izvorni sadržaj svojih svetih tekstova.

Nakon Mojsija i Jošue i drugi su se hebrejski tekstovi zapisivali na svicima, koji bi se potom rukom prepisivali. Kad bi se ti prijepisi istrošili ili propali uslijed vlage ili plijesni, moralo ih se nadomjestiti novima. Tako se prepisivanje ponavljalo stoljećima.

Unatoč trudu prepisivača Biblije, greške su se neminovno pojavljivale. No jesu li greške prepisivača bitno utjecale na biblijski tekst? Nisu. U cjelini gledano te su greške neznatne i nisu umanjile sveobuhvatnu pouzdanost Biblije, što je potvrđeno i kritičkom analizom drevnih rukopisa.

Kršćanima je gledište Isusa Krista o biblijskim knjigama iz tog ranog razdoblja potvrda da su tekstovi Svetog pisma točni i pouzdani. Izjave poput: “Niste li čitali u knjizi Mojsijevoj?” i “Nije li vam Mojsije dao Zakon?” pokazuju da je Isus te rukopisne primjerke koji su bili dostupni u vrijeme njegovog boravka na Zemlji smatrao pouzdanima (Marko 12:26; Ivan 7:19). Osim toga, Isus je potvrdio pouzdanost čitavog hebrejskog dijela Biblije kad je rekao: ‘Mora se ispuniti sve što je o meni napisano u Mojsijevom zakonu, u Prorocima i Psalmima’ (Luka 24:44).

Stoga se s razlogom možemo pouzdati u to da je Sveto pismo došlo do nas onakvo kakvo je bilo u davnim vremenima. Nadahnuti prorok Izaija zaista je dobro rekao: “Trava se suši, cvijet vene, ali riječ Boga našega ostaje dovijeka” (Izaija 40:8).