AKO si ikada u mrklom mraku pokušavao naći put ili izlaz tapkajući rukama oko sebe, vjerojatno ti je poznato kakav mučan osjećaj to može izazvati u čovjeku. A kakvo tek olakšanje osjećamo kad se ponovno nađemo na svjetlu! No možda te je i neka životna situacija natjerala da se osjećaš kao da si u potpunom mraku. Naprimjer, možda nisi mogao vidjeti izlaz iz nekog svog problema. No s vremenom si pronašao rješenje i to je bilo kao da si napokon izašao na svjetlo. Izlazak iz tame u svjetlo divan je osjećaj.

U prvom je stoljeću većina ljudi bila u duhovnoj tami. Onima koji su ostavili svoja nekadašnja vjerovanja i prihvatili kršćanstvo apostol Petar napisao je: “[Bog] vas je pozvao iz tame u svoje divno svjetlo” (1. Petrova 2:9). Za njih je to bila takva promjena kao da su iz potpune tame izašli na svjetlo dana, kao da su bili sami i bez nade, a zatim postali dio obitelji koju očekuje lijepa budućnost (Efežanima 2:1, 12).

Prvi su kršćani pronašli “istinu” — pravu kršćansku vjeru (Ivan 18:37). Oni su ugledali divno svjetlo istine te iz duhovne tame izašli na jasno svjetlo. Međutim, prvobitno oduševljenje i revnost nekih kršćana s vremenom su se ohladili. Naprimjer, koncem prvog stoljeća skupština u Efezu imala je ozbiljan problem. Uskrsnuli Isus Krist ukazao je na taj problem riječima: “Ovo imam protiv tebe: ostavio si svoju prvu ljubav. Zato se sjeti odakle si pao, pokaj se i čini prijašnja djela!” (Otkrivenje 2:4, 5). Kršćani u Efezu trebali su ponovno oživjeti svoju ljubav prema Bogu i istini.

A kako je s nama? I mi smo doživjeli tu sreću što smo ugledali “svjetlo”, odnosno što smo upoznali divnu istinu iz Božje Riječi. Osim toga, zavoljeli smo istinu. No, problemi koji pogađaju sve ljude mogu oslabiti našu ljubav prema njoj. Situaciju mogu dodatno otežavati i problemi karakteristični za ‘posljednje dane’. Živimo u ‘naročito teškim vremenima’ — ljudi su “sebični, pohlepni za novcem, umišljeni, oholi, hulnici, neposlušni roditeljima, nezahvalni, nevjerni” (2. Timoteju 3:1, 2). Njihov utjecaj može umanjiti našu revnost i dovesti do toga da se naša ljubav prema Jehovi počne hladiti.

Ako smo izgubili ljubav koju smo imali u početku, trebamo se ‘sjetiti odakle smo pali i pokajati se’. Moramo obnoviti svoju duhovnost. Osim toga, ne smijemo dozvoliti da počnemo manje cijeniti istinu. Od životne je važnosti za sve nas da zadržimo pozitivan stav i radost te održimo jakom svoju ljubav prema Bogu i istini.

Svjetlo biblijske istine divno je zato što Biblija odgovara na važna pitanja koja tisućljećima zbunjuju čovječanstvo. Neka od  njih su: Zašto smo ovdje? Što je smisao života? Zašto postoji zlo? Ima li života nakon smrti? Jehova je izlio na nas svoje divno svjetlo u obliku biblijskih istina. Zar mu ne bismo zbog toga trebali biti od srca zahvalni? Nikada nemojmo prestati cijeniti ono što smo naučili!

Isus je svojim učenicima rekao: “Upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi” (Ivan 8:32). Isusova otkupna žrtva utrla je put oslobođenju od grijeha i smrti. No te dragocjene istine oslobađaju nas neznanja i neizvjesnosti u kojima se nalazi ovaj svijet obavijen tamom. Kad s cijenjenjem razmišljamo o onome što smo naučili, to će nam pomoći da ojačamo ljubav prema Jehovi i njegovoj Riječi.

Apostol Pavao je kršćanima u Solunu napisao: “Riječ Božju, koju ste primili čuvši je od nas, niste prihvatili kao riječ ljudsku, nego kao riječ Božju, što ona uistinu i jest, i ona djeluje u vama koji vjerujete” (1. Solunjanima 2:13). Solunjani su čuli i “prihvatili riječ [Božju] s radošću”. Više nisu bili “u tami”, već su postali “sinovi svjetla” (1. Solunjanima 1:4-7; 5:4, 5). Ti su kršćani spoznali da je Jehova naš Stvoritelj te da je svemoguć, mudar, pun ljubavi i milosrdan. Poput ostalih Kristovih sljedbenika, naučili su i da je Jehova omogućio da se njihovi grijesi izbrišu na temelju otkupne žrtve njegovog Sina, Isusa Krista (Djela apostolska 3:19-21).

Premda Solunjani nisu znali sve što se tiče istine, znali su kako mogu doći do nje. Nadahnuto Sveto pismo može Božjeg čovjeka učiniti ‘posve sposobnim i potpuno opremljenim za svako dobro djelo’ (2. Timoteju 3:16, 17). Kršćani u Solunu mogli su nastaviti istraživati i tako se svaki put uvjeriti da je svjetlo od Boga zaista divno. Imali su razlog da uvijek budu radosni (1. Solunjanima 5:16). A imamo ga i mi.

Navodeći jedan od razloga zašto je svjetlo čudesno, psalmist je napisao: “Riječ je tvoja svjetiljka nozi mojoj i svjetlo stazi mojoj” (Psalam 119:105). Upute koje dobivamo iz Božje Riječi mogu nam pomoći da svoj život usmjerimo u dobrom pravcu i da vodimo smislen život. Mi ne moramo biti poput broda koji besciljno pluta. Ako znamo istinu i živimo u skladu s njom, neće nas ‘bacati valovi i nositi amo-tamo svaki vjetar učenja’ (Efežanima 4:14).

“Ne uzdajte se u dostojanstvenike, niti u kojega drugog čovjeka zemaljskog, od kojega nema spasenja!” kaže Biblija, a zatim dodaje: “Sretan je onaj kojemu je pomoćnik Bog Jakovljev, koji se uzda u Jehovu, Boga svojega” (Psalam 146:3, 5). Osim toga, pouzdanje u Jehovu pomaže nam da prevladamo strah i tjeskobu. Apostol Pavao napisao je: “Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu — molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem — iznesite svoje molbe Bogu. I mir Božji koji nadilazi svaku misao čuvat će vaša srca i vaš um preko Krista Isusa” (Filipljanima 4:6, 7). Zaista je korisno dopustiti svjetlu iz Božje Riječi da nas vodi.

Još jedan razlog zašto je svjetlo iz Božje Riječi divno leži u tome što ono omogućava  ljudima da obavljaju najuzvišeniji posao koji mogu imati. Isus je svoje sljedbenike uputio: “Idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka ovoga poretka.” A prije nego što im je dao tu zapovijed, Isus je rekao: “Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji” (Matej 28:18-20).

Razmisli o tome tko pravim kršćanima pomaže u propovijedanju dobre vijesti i poučavanju ljudi iz svih naroda kako bi upoznali biblijske istine. Isus je svojim sljedbenicima obećao da će biti uz njih. On im doista pomaže i podupire ih u njihovoj službi dok se oni na taj način i putem drugih ‘dobrih djela’ trude ‘svijetliti’ (Matej 5:14-16). I anđeli sudjeluju u ovom propovjedničkom djelu (Otkrivenje 14:6). A što je s Jehovom Bogom? Apostol Pavao napisao je: “Ja sam posadio, Apolon je zalio, ali Bog je dao da raste.” Uistinu je velika čast zvati se ‘Božjim suradnicima’! (1. Korinćanima 3:6, 9).

Pomisli i na to koliko je blagoslovljen trud koji ulažemo u taj zadatak koji smo dobili od Boga. Ništa se ne može usporediti s jedinstvenom prilikom koju nam je Bog dao — prilikom da ‘kao svjetlonoše svijetlimo u svijetu’. Ako svojim riječima i djelima odražavamo svjetlo iz Božje Riječi, onda smo u mogućnosti pružiti pravu pomoć osobama iskrenog srca (Filipljanima 2:15). Naše revno propovijedanje i poučavanje pričinjava nam radost i zbog toga što ‘Bog nije nepravedan, pa da zaboravi naše djelo i ljubav koju smo iskazali njegovu imenu’ (Hebrejima 6:10).

U prvom stoljeću Isus je skupštini u Laodiceji poručio: “Kupi i očne masti da namažeš oči svoje, pa da progledaš. Ja ukoravam i opominjem sve koje ljubim” (Otkrivenje 3:18, 19). Djelotvoran lijek protiv duhovne sljepoće je simbolična ‘očna mast’ koja predočava Isusova učenja i opomene. Ako želimo sačuvati duhovno zdrave stavove, moramo spremno slušati njegove savjete i ponizno prihvaćati upute iz cijele Biblije. Osim toga, trebamo naučiti razmišljati poput Krista i oponašati njegov primjer (Filipljanima 2:5; 1. Petrova 2:21). Očna mast nije besplatna. Isus je rekao: ‘Kupi je od mene.’ Cijena koju trebamo platiti jesu naše vrijeme i trud.

Kad iz mračne prostorije uđemo u svijetlu sobu, obično nam je potrebno neko vrijeme da se oči prilagode toj promjeni. Slično tome, vrijeme je potrebno i da se proučava Božja Riječ te dođe do svjetla istine. Također je potrebno vrijeme za razmišljanje o onome što učimo i o tome koliko je istina dragocjena. No cijena nije prevelika. Zašto? Zato što je to svjetlo uistinu divno!