MORA da su Jeremijinim sunarodnjacima zastrašujuće zvučale strašne nevolje koje im je najavio! Veličanstveni hram koji je više od tristo godina bio središte obožavanja pravog Boga bit će spaljen do temelja. Jeruzalem i Juda bit će opustošeni i razoreni, a njihovi stanovnici odvedeni u ropstvo. Te i druge objave o osudama zapisane su u knjizi proroka Jeremije, drugoj biblijskoj knjizi po veličini. Ta knjiga također govori što je sve Jeremija doživio dok je 67 godina vjerno izvršavao svoju službu. Sadržaj knjige nije iznesen po kronološkom redu, nego tematski.

Zašto je za nas zanimljiva biblijska knjiga proroka Jeremije? Zato što njena ispunjena proročanstva jačaju našu vjeru u Jehovu, Boga koji ispunjava svoja obećanja (Izaija 55:10, 11). Jeremijina proročka služba i stav ljudi prema njegovoj poruci imaju sličnosti s našim vremenom (1. Korinćanima 10:11). Osim toga, izvještaj o Jehovinom ophođenju sa svojim narodom ističe njegove osobine i zasigurno ostavlja snažan dojam na nas (Hebrejima 4:12).

Jeremija je imenovan za proroka 13. godine vladanja judejskog kralja Jošije, a to je bilo 40 godina prije nego što je Jeruzalem razoren 607. pr. n. e. (Jeremija 1:1, 2). Poruke koje je Jeremija prenosio uglavnom tijekom preostalih 18 godina Jošijinog vladanja razotkrivaju Judinu zloću i govore o Jehovinim osudama protiv nje. “Pretvorit ću Jeruzalem u hrpu kamenja”, najavio je Jehova. “Gradove Judine pretvorit ću u pustoš, ostat će bez stanovnika” (Jeremija 9:11). Zašto? On kaže: “Jer dva je zla učinio narod moj” (Jeremija 2:13).

Jeremijina poruka govorila je i o povratku ostatka koji će se pokajati za svoja zla djela (Jeremija 3:14-18; 12:14, 15; 16:14-21). No Jeremija, koji je prenosio tu poruku, nije bio lijepo primljen. “Glavni nadzornik u domu Jehovinu” udario je Jeremiju i stavio ga u klade preko noći (Jeremija 20:1-3).

Odgovori na biblijska pitanja:

1:11, 12 — U kom smislu je to što Jehova bdije nad svojom riječju povezano s ‘bademovom granom’? Badem je “među prvim drvećem koje u proljeće procvjeta” (11. redak, bilješka). Jehova je u simboličnom  smislu ‘ustajao rano i slao’ proroke da upozore njegov narod na njegove osude i ‘bdio’ je sve dok se nije ispunilo što je rekao (Jeremija 7:25).

2:10, 11 — Zašto su postupci nevjernih Izraelaca bili toliko neobični? Iako su poganski narodi koji su živjeli na zapadu, u Kitimu, i na istoku, u Kedru, osim svojih bogova znali štovati bogove drugih naroda, pomisao na to da svoje bogove potpuno zamijene tuđima bila je nezamisliva. Međutim, Izraelci su napustili Jehovu i zamijenili slavu živog Boga za beživotne idole.

3:11-22; 11:10-12, 17 — Zašto je Jeremija u svoje objave uključio sjeverno desetplemensko kraljevstvo, iako je Samarija osvojena 740. pr. n. e.? Zato što je razorenje Jeruzalema 607. pr. n. e. bilo dokaz Jehovine osude nad cijelim izraelskim narodom, a ne samo nad Judom (Ezekijel 9:9, 10). Osim toga, očito su stanovnici desetplemenskog kraljevstva nakon njegovog pada još uvijek svoje nade u buduću obnovu polagali u Jeruzalem, jer su poruke Božjih proroka i dalje uključivale Izraelce.

4:3, 4 — Što znači ova zapovijed? Nevjerni Židovi trebali su pripremiti, omekšati i očistiti svoje srce koje je uspoređeno sa zemljom. Morali su ga ‘obrezati’, to jest osloboditi se nečistih misli, osjećaja i poticaja (Jeremija 9:25, 26; Djela apostolska 7:51). To je zahtijevalo promjenu u njihovom načinu života — morali su prestati činiti zlo, a početi činiti ono što donosi Božji blagoslov.

4:10; 15:18 — U kom je smislu Jehova prevario svoj otpadnički narod? U Jeremijino vrijeme bilo je proroka koji su ‘lažno proricali’ (Jeremija 5:31; 20:6; 23:16, 17, 25-28, 32). Jehova ih nije spriječio da proriču obmanjujuće poruke.

16:16 — Što znači da Jehova ‘šalje mnogo ribara’ i “mnogo lovaca”? To se može odnositi na slanje neprijateljskih vojski da traže nevjerne Židove koje je Jehova trebao kazniti. Međutim, u skladu s Jeremijom 16:15, ovaj se redak može odnositi i na traženje pokajničkih Izraelaca.

20:7 — Na koji je način Jehova ‘upotrijebio svoju snagu’ protiv Jeremije i prevario ga? Dok je prenosio Jehovine osude, Jeremija se suočio s ravnodušnošću, odbijanjem i progonstvom. Zbog toga je možda osjećao da nema snage nastaviti sa svojim zadatkom. Međutim, Jehova je upotrijebio svoju snagu protiv takvih osjećaja, dajući Jeremiji snage da ustraje. Jehova je prevario proroka Jeremiju u tom smislu što ga je upotrijebio da izvrši ono što je čak i on sam mislio da ne može.

Pouke za nas:

1:8 Jehova ponekad izbavlja svoj narod od progonstva — možda tako da postavi nepristrane suce, da neprijateljski nastrojene službenike zamijeni razumnim osobama ili da svojim slugama da snage kako bi ustrajali (1. Korinćanima 10:13).

2:13, 18 Nevjerni Izraelci učinili su dva zla. Ostavili su Jehovu, sigurni izvor  blagoslova, vodstva i zaštite, te su, simbolično govoreći, iskopali sebi nakapnice sklapajući vojne saveze s Egiptom i Asirijom. U naše vrijeme napustiti pravog Boga zbog ljudskih svjetonazora i nagađanja te politike značilo bi “izvor žive vode” zamijeniti ‘ispucanim nakapnicama’.

6:16 Jehova je potaknuo svoj buntovni narod da zastane, razmisli o sebi i vrati se “putevima” svojih vjernih predaka. Zar i mi povremeno ne bismo trebali razmisliti o sebi da vidimo da li zaista živimo onako kako Jehova to želi?

7:1-15 Židovi su se uzdali u hram, smatrajući ga svojevrsnom amajlijom koja im služi kao zaštita, no on ih nije spasio. Mi trebamo živjeti po vjeri, a ne po onome što vidimo (2. Korinćanima 5:7).

15:16, 17 Poput Jeremije, i mi se možemo oduprijeti obeshrabrenju. To će nam uspjeti ako uživamo u temeljitom proučavanju Biblije, ako hvalimo Jehovino ime u službi propovijedanja i ako izbjegavamo loše društvo.

17:1, 2 Žrtve pripadnika judejskog naroda nisu bile ugodne Jehovi zbog njihovih grijeha. Moralna nečistoća naše žrtve hvale čini neprihvatljivima.

17:5-8 U ljude i institucije možemo se uzdati samo ako postupaju u skladu s Božjom voljom i biblijskim načelima. Kad je riječ o spasenju te o pravom miru i sigurnosti, mudro je da se uzdamo samo u Jehovu (Psalam 146:3).

20:8-11 Ne smijemo dozvoliti da ravnodušnost, protivljenje ili progonstvo umanje našu revnost u djelu propovijedanja o Kraljevstvu (Jakov 5:10, 11).

Jeremija je objavio osude protiv zadnja četiri judejska kralja te protiv lažnih proroka, loših pastira i iskvarenih svećenika. Govoreći o vjernom ostatku kao o dobrim smokvama, Jehova kaže: “Upravit ću oči svoje na njih da im učinim dobro” (Jeremija 24:5, 6). Tri proročanstva koja su zapisana u 25. poglavlju sažetak su osuda koje su detaljnije objašnjene u kasnijim poglavljima.

Svećenici i proroci smišljali su kako će ubiti Jeremiju. On im je poručio da moraju služiti babilonskom kralju. Kralju Sidkiji rekao je: “Stavite vrat svoj pod jaram kralja babilonskoga” (Jeremija 27:12). Međutim, “Onaj koji je rasijao Izraela opet će ga skupiti” (Jeremija 31:10). Jehova je obećao Rekabovcima nagradu koju su doista zaslužili. Jeremija je stavljen “u zatvor u Stražarskom dvorištu” (Jeremija 37:21). Jeruzalem je razoren, a većina njegovih stanovnika odvedena u ropstvo. Jeremija i njegov pisar Baruh bili su među malom grupom osoba koje su ostale u domovini. Unatoč Jeremijinom upozorenju da ne ide u Egipat, uplašeni narod učinio je upravo to. Poglavlja 46 do 51 sadrže poruku koju je Jeremija prenosio drugim narodima.

Odgovori na biblijska pitanja:

22:30 — Je li ovom odlukom Isus Krist izgubio pravo da naslijedi Davidovo prijestolje? (Matej 1:1, 11). Ne, nije. Ona je  spriječila svakog nasljednika Jojakina da ‘sjedne na prijestolje Davidovo u Judi’. Isus je trebao vladati s neba, a ne s prijestolja u Judi.

23:33 — Što je “breme Jehovino”? U vrijeme proroka Jeremije važne objave o razorenju Jeruzalema koje je on prenosio bile su breme njegovim sunarodnjacima. S druge strane, ljudi koji nisu reagirali na njih Jehovi su bili toliko breme da ih je on odlučio odbaciti. Slično tome, crkvama kršćanstva biblijska poruka o njihovom predstojećem uništenju predstavlja breme, a ljudi koji ne slušaju upozorenja zamoran su teret Bogu.

31:33 — Kako je Božji zakon upisan u srcima? Kad netko toliko ljubi Božji zakon da gorljivo želi vršiti Jehovinu volju, može se reći da je taj zakon upisan u njegovo srce.

32:10-15 — Koja je bila svrha sastavljanja dva primjerka ugovora za isti posao? Jedan je ugovor ostao otvoren da bi se moglo vidjeti što u njemu stoji. Zapečaćeni ugovor bio je rezervni primjerak pomoću kojeg bi se mogla provjeriti točnost otvorenog ugovora, ako bude potrebno. Jeremija nam je dao dobar primjer jer je slijedio odgovarajuće zakonske procedure čak i kad je sklapao posao s članom obitelji i svojim suvjernikom.

33:23, 24 — O koje se “dvije porodice” ovdje govori? Jedna je kraljevska obitelj iz loze kralja Davida, a druga svećenička obitelj Aronovih potomaka. Kad su Jeruzalem i Jehovin hram bili razoreni, izgledalo je da je Jehova odbacio te dvije obitelji te da više neće imati svog kralja na Zemlji i da obožavanje njega neće biti obnovljeno.

46:22 — Zašto je glas Egipta uspoređen sa siktanjem zmije? To se može odnositi na siktanje zmije koja se povlači jer je poražena ili je glas Egipta sličan siktanju u tom smislu što je vrlo tih uslijed poniženja i nevolja koje su snašle Egipat. Ta usporedba također pokazuje da je egipatski faraon uzaludno nosio lik svete zmije na pokrivalu za glavu radi navodne zaštite koju je pružala Uađit, božica zmija.

Pouke za nas:

21:8, 9; 38:19 Jehova je čak i pred samo razorenje Jeruzalema nepokajničkim stanovnicima tog grada, koji su zaslužili smrt, ponudio pomoć. Da, ‘veliko je milosrđe njegovo’ (2. Samuelova 24:14; Psalam 119:156).

31:34 Doista je utješno znati da Jehova onima kojima je oprostio ne pamti grijehe niti ih više u budućnosti zbog njih kažnjava!

38:7-13; 39:15-18 Jehova ne zaboravlja našu vjernu službu, koja uključuje i to da ‘služimo svetima’ (Hebrejima 6:10).

45:4, 5 Kao ni u posljednjim danima Jude, tako ni sada, u “posljednjim danima” ovog zlog svijeta, nije vrijeme da tražimo “velike stvari”, poput bogatstva, istaknutog položaja ili materijalne sigurnosti (2. Timoteju 3:1; 1. Ivanova 2:17).

Godina 607. pr. n. e. bila je 11. godina Sidkijinog kraljevanja. Babilonski kralj Nebukadnezar godinu i pol je držao Jeruzalem pod opsadom. Sedmog dana petog mjeseca 19. godine Nebukadnezarova kraljevanja Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, “došao je do Jeruzalema” (2. Kraljevima 25:8). Možda je iz svog tabora izvan gradskih zidina promatrao situaciju i napravio plan napada. Nakon tri dana, desetog dana u mjesecu, “došao je u Jeruzalem” i spalio grad (Jeremija 52:12, 13).

Jeremija detaljno opisuje pad Jeruzalema, a taj je događaj poslužio kao temelj za pisanje tužaljki, ili naricaljki. One su zapisane u sljedećoj biblijskoj knjizi, Tužaljkama.