MNOGI bi se složili da je sebičnost jedan od glavnih uzroka okrutnosti koja vlada u današnjem svijetu. Stav “prvo ja” koji se naveliko raširio prije nekoliko desetljeća stvorio je društvo u kojem većina ljudi uglavnom mari samo za sebe. Mnogi će učiniti što god je potrebno da bi dobili ono što žele, a to često dovodi do okrutnosti. To se ne odnosi samo na pojedince nego i na čitave narode.

Čini se da životi drugih ljudi više nisu važni. Neki čak uživaju u svojoj okrutnosti. Ona je za njih neka vrsta zabave, što zapravo podsjeća na kriminalce koji priznaju da su drugima nanosili zlo samo zato što im je to bilo uzbudljivo. A što je s milijunima ljudi čija sklonost filmovima koji prikazuju nasilje i okrutnost potiče filmsku industriju da i dalje dobro zarađuje na takvim temama? Zbog stalnog izlaganja brutalnim prizorima koji se prikazuju kao zabava ili ih mediji prenose u vijestima mnogi postaju manje osjetljivi na takve strahote.

Okrutnost često uzrokuje psihičke traume te stvara svojevrstan začarani krug. Noemí Díaz Marroquín, predavačica na Meksičkom nacionalnom autonomnom sveučilištu, o nasilju kao posljedici okrutnosti kaže: “Nasilje je nešto čemu se učimo, ono je dio naše kulture (...). Kad ga naša okolina tolerira i još potiče, mi se učimo nasilnom ponašanju.” Stoga oni koji su bili žrtve zlostavljanja mogu vrlo lako i sami postati zlostavljači, i možda čak drugima činiti ono isto što su sami proživljavali.

Oni koji zloupotrebljavaju alkohol ili drogu također se mogu početi ponašati okrutno. Tu su i pojedinci koji su nezadovoljni vlašću u svojoj zemlji jer smatraju da se ona ne brine za potrebe svojih građana. Neki od njih odlučni su javno obznaniti svoje stavove, pa pribjegavaju brutalnim sredstvima i terorizmu, pri čemu često stradavaju posve nedužni ljudi.

No možda se pitaš jesu li ljudi sami od sebe naučili biti okrutni i zašto je takvo ponašanje danas toliko rašireno.

Biblija pokazuje da Sotona Đavo ima ogroman utjecaj na ovaj svijet i kaže za njega da je “bog ovoga svijeta” (2. Korinćanima 4:4). On je najsebičnija i najokrutnija osoba u čitavom svemiru. Isus ga je dobro opisao kad je rekao da je “ubojica ljudi” i “otac laži” (Ivan 8:44).

 Još otkako su Adam i Eva postali neposlušni, čovječanstvo je pod snažnim utjecajem Sotone (1. Mojsijeva 3:1-7, 16-19). Oko 1 500 godina nakon što je prvi ljudski par okrenuo leđa Jehovi, buntovni anđeli sišli su na Zemlju u ljudskom obličju i imali spolne odnose sa ženama, a njihovi su potomci bili hibridna rasa. Zvali su se nefili. Po čemu su se posebno isticali? Već samo značenje njihovog imena mnogo govori o njima. Ono doslovno znači “obaratelji”, što ukazuje na to da su udarcima obarali druge. To su očito bile nasilne osobe zbog kojih su se okrutnost i nemoral toliko nagomilali da ih je mogao zaustaviti samo opći potop koji je Bog poslao na Zemlju (1. Mojsijeva 6:4, 5, 17). Iako su nefili izginuli u potopu, njihovi su se očevi vratili u duhovno područje kao nevidljivi demoni (1. Petrova 3:19, 20).

Okrutnost tih pobunjenih anđela jasno se vidi na primjeru jednog opsjednutog dječaka iz Isusovog vremena. Demon je često mučio dječaka izazivajući mu grčeve i bacajući ga u vatru i vodu kako bi ga ubio (Marko 9:17-22). Očito je da su te ‘zle duhovne sile’ oponašale surovost svog okrutnog poglavara, Sotone Đavla (Efežanima 6:12).

Demoni i danas vrše okrutan utjecaj na ljude, navodeći ih da i sami budu okrutni, baš kao što je Biblija prorekla: “U posljednjim danima nastat će naročito teška vremena. Jer ljudi će biti sebični (...), umišljeni, oholi (...), nezahvalni, nevjerni, bezosjećajni prema drugima, nespremni na bilo kakav dogovor, klevetnici, neobuzdani, okrutni, bez ljubavi prema dobroti, izdajnici, svojeglavi, ponosni, više će voljeti užitke nego Boga i naizgled će biti bogobojazni, ali neće bogobojazno živjeti” (2. Timoteju 3:1-5).

Biblijska proročanstva otkrivaju da su naša vremena naročito teška jer su Sotona i njegove demonske horde zbačeni s neba nakon što je 1914. osnovano Božje Kraljevstvo, a Isus Krist postao kralj. Zato Biblija kaže: “Teško vama, zemljo i more, jer je Đavo sišao k vama, silno gnjevan, znajući da ima malo vremena!” (Otkrivenje 12:5-9, 12).

Znači li to da se ovo stanje ne može popraviti? Díaz Marroquín, koju smo ranije citirali, kaže da se “ljudi mogu i odučiti” od neprihvatljivog ponašanja. Međutim, uz Sotonin utjecaj koji prožima cijeli svijet malo je vjerojatno da će se čovjek “odučiti” od nasilja — osim ako ne dozvoli drugačijoj, nadmoćnijoj sili da utječe na njegov način razmišljanja i postupanja. Koja je to sila?

Srećom po nas, Božji sveti duh najmoćnija je sila koja postoji te može nadjačati svaki demonski utjecaj. Ona promiče ljubav i djeluje na dobrobit ljudi. Svatko tko želi primiti Božji duh i ugoditi Jehovi Bogu ne smije biti niti najmanje okrutan. To znači da osoba treba mijenjati svoju osobnost kako bi bila po Božjoj volji. A što je njegova volja? Bog od nas očekuje da u najvećoj mogućoj mjeri oponašamo njegov način postupanja. To između ostalog znači da na druge trebamo gledati onako kako Bog gleda na njih (Efežanima 5:1, 2; Kološanima 3:7-10).

Upoznavanjem Božjeg načina postupanja i rješavanja problema uvjerit ćeš se da Jehova nikad nije bio nezainteresiran za druge. On nikada nije bio nepravedan ili okrutan prema bilo kojem čovjeku, pa ni prema životinji * (5. Mojsijeva 22:10; Psalam 36:7; Mudre izreke 12:10). On se gnuša nad okrutnošću i svima koji tako postupaju (Mudre izreke 3:31, 32). Jehova zahtijeva od kršćana da izgrađuju novu osobnost, koja im pomaže da druge smatraju većima od sebe i da ih poštuju (Filipljanima 2:2-4). Ta nova kršćanska osobnost sastoji se od ‘najdublje samilosti, dobrostivosti, poniznosti, blagosti i  dugotrpljivosti’. Njen sastavni dio je i ljubav, koja “savršeno povezuje” (Kološanima 3:12-14). Zar se ne slažeš da bi svijet bio potpuno drugačiji kad bi ljudi više pokazivali takve osobine?

Međutim, možda se pitaš je li doista moguće učiniti trajne promjene u osobnosti. Razmisli o jednom primjeru iz stvarnog života. Martin * je često pred djecom vikao na svoju ženu i jako ju je tukao. Jednom je situacija bila toliko kritična da su djeca morala otrčati susjedima po pomoć. Nakon nekoliko godina obitelj je počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Martin je shvatio kakva bi osoba trebao biti i kako bi se trebao ponašati prema drugima. Je li se mogao promijeniti? Njegova žena odgovara: “Nekad je moj muž bio potpuno drugačija osoba kad bi se uzrujao. Zbog toga nam je život dugo vremena bio noćna mora. Nemam riječi kojima bih se zahvalila Jehovi što je pomogao Martinu da se promijeni. Sada je dobar otac i divan suprug.”

To je samo jedan primjer. Milijuni ljudi širom svijeta koji su proučavali Bibliju s Jehovinim svjedocima — naročito oni koji su prije bili okrutni — dokazali su da je moguće promijeniti se.

U bliskoj će budućnosti Božje Kraljevstvo potpuno zavladati Zemljom. To je Kraljevstvo već uspostavljeno na nebu i ono ima suosjećajnog vladara, Isusa Krista. On je već očistio nebo od Sotone, od kojega potječe sva okrutnost, kao i od njegovih demona. Uskoro će pod Božjim Kraljevstvom biti zadovoljene potrebe njegovih miroljubivih podanika na Zemlji (Psalam 37:10, 11; Izaija 11:2-5). To je jedino pravo rješenje svjetskih problema. No što ako postaneš žrtva nečije okrutnosti dok čekaš da dođe to Kraljevstvo?

Neće ti pomoći ako uzvratiš istom mjerom. To će samo dovesti do još više okrutnosti. Biblija nas poziva da se uzdamo u Jehovu, koji će u vrijeme koje on odredi dati “svakome prema putevima njegovim,  prema plodovima djela njegovih” (Jeremija 17:10). (Vidi i popratni okvir “Kako reagirati na okrutno postupanje?”) Istina, mogao bi patiti ako postaneš žrtva okrutnog zločina (Propovjednik 9:11). Međutim, Bog može poništiti posljedice svake okrutnosti, čak i smrti. Prema njegovom obećanju, oni koji umru i ostanu sačuvani u njegovom sjećanju — dakle i oni kojima netko okrutno oduzme život — vratit će se u život (Ivan 5:28, 29).

Iako danas uvijek postoji mogućnost da postanemo žrtve nečije okrutnosti, utjehu nam može pružiti naš blizak odnos s Bogom i čvrsta vjera u njegova obećanja. Naprimjer, Sara je bez pomoći supruga odgojila svoja dva sina i omogućila im da steknu dobru naobrazbu. Nažalost, kad je ostarila, njeni su je sinovi odbacili. Nisu je materijalno potpomagali niti su se brinuli za nju kad bi se razboljela. Međutim, Sara, koja je u međuvremenu postala kršćanka, kaže: “Iako to ne mogu preboljeti, Jehova me nije napustio. Osjećam da mi pomaže preko moje duhovne braće i sestara, koji stalno vode brigu o meni. Duboko vjerujem da on uskoro neće otkloniti samo moje probleme već i probleme svih koji vjeruju u njegovu moć i drže se njegovih zapovijedi.”

Tko su ta ‘duhovna braća i sestre’ o kojima je Sara govorila? Oni su njeni kršćanski suvjernici, Jehovini svjedoci. Oni su jedno veliko međunarodno bratstvo suosjećajnih ljudi koji su uvjereni da će okrutnosti vrlo brzo doći kraj (1. Petrova 2:17). Tada više neće biti ni onoga tko snosi glavnu odgovornost za okrutnost u svijetu — Sotone Đavla — niti ikoga drugoga tko postupa poput njega. Ova “era brutalnosti”, kako je naše doba nazvao jedan pisac, bit će tek prošlost. Zašto se ne bi obratio nekom Jehovinom svjedoku da ti kaže nešto više o toj nadi?