1. Koja se pitanja postavljaju o ‘skupštini Božjoj’?

NA PEDESETNICU 33. n. e. Jehova je priznao grupu Kristovih učenika kao svoj novi narod, ‘Izrael Božji’ (Galaćanima 6:16). Biblija kaže da su ti duhom pomazani kršćani postali i ‘skupština Božja’ (1. Korinćanima 11:22). Što je sve bilo u to uključeno? Kako je ‘skupština Božja’ trebala biti organizirana? Kako je trebala ispuniti svoju ulogu diljem svijeta, bez obzira na to gdje živjeli njeni članovi? Kako to utječe na naš život i sreću?

2, 3. Kako je Isus ukazao na to da će skupština biti organizirana?

² Kao što smo rekli u prethodnom članku, Isus je prorekao da će postojati skupština njegovih pomazanih sljedbenika kad je apostolu Petru rekao: “Na ovoj stijeni [Isusu Kristu] sagradit ću skupštinu svoju i vrata groba neće je nadjačati” (Matej 16:18). Osim toga, dok je još bio sa svojim apostolima, Isus je ukazao na to kako će ta skupština, koja je uskoro trebala biti osnovana, djelovati i kako će biti organizirana.

³ Isus je poučio svoje sljedbenike da u skupštini trebaju postojati ljudi koji će je predvoditi, a riječima i primjerom pokazao im je da onaj tko predvodi treba služiti ostalim članovima svoje skupštine. Rekao je: “Znate da oni koje se smatra vladarima gospodare narodima i velikaši ih drže pod svojom vlašću. A među vama neka ne bude tako! Nego tko god hoće biti velik među vama, neka vam bude sluga, i tko god hoće biti prvi među vama, neka bude rob svima!” (Marko 10:42-44). ‘Skupština Božja’ nesumnjivo nije trebala biti neorganizirana zajednica čiji su članovi posvuda rasijani i izolirani. Umjesto toga, u njoj treba vladati red, a njeni članovi trebaju biti povezani i surađivati jedni s drugima.

4, 5. Kako znamo da skupštinu treba duhovno poučavati?

⁴ Isus, Poglavar ‘skupštine Božje’, ukazao je na to da će njegovi apostoli i drugi učenici koje je on poučavao imati određene dužnosti u odnosu na ostale članove skupštine. Što će se od njih tražiti? Jedan od ključnih zadataka koje su trebali izvršavati bilo je pružanje duhovne pouke članovima skupštine. Sjeti se da je uskrsnuli Isus, u prisutnosti još nekih apostola, Petra upitao: “Šimune, sine Ivanov, ljubiš li me?” Petar je odgovorio: “Da, Gospodine, ti znaš da te ljubim.” Nato mu je Isus rekao: “Hrani jaganjce moje! (...) Pasi ovčice moje! (...) Hrani ovčice moje!” (Ivan 21:15-17). Bio je to uistinu važan zadatak!

⁵ Iz Isusovih riječi vidimo da su članovi skupštine uspoređeni s ovcama u stadu. Te ovce — muškarci, žene i djeca koji su dio kršćanskog stada — trebaju pastire koji će im davati duhovnu hranu i ispravno ih predvoditi. Osim toga, budući da je Isus zapovjedio svim svojim sljedbenicima da poučavaju druge i čine učenike, sve nove koji postanu njegove ovce treba naučiti kako će  izvršavati taj zadatak koji su dobili od Boga (Matej 28:19, 20).

6. Kako je djelovala novoosnovana ‘skupština Božja’?

⁶ Kad je ‘skupština Božja’ osnovana, njeni članovi redovito su se okupljali te su tako primali pouku i međusobno se hrabrili. Biblija o tome kaže: “Posvetili su se apostolskom učenju, dijelili su među sobom sve što su imali, zajedno su jeli i ustrajno se molili” (Djela apostolska 2:42, 46, 47). Još jedan važan detalj koji saznajemo jest taj da su neki muškarci koji su ispunjavali određene biblijske preduvjete bili izabrani da izvršavaju neke konkretne poslove. Oni nisu bili izabrani zbog svog dobrog obrazovanja niti zbog svojih sposobnosti, već zato što su bili “puni duha i mudrosti”. Jedan od njih bio je Stjepan, a u biblijskom izvještaju ističe se da je on bio ‘čovjek pun vjere i svetog duha’. Budući da su kršćani bili organizirani u skupštine, ‘riječ Božja sve je više rasla i veoma se umnožavao broj učenika u Jeruzalemu’ (Djela apostolska 6:1-7).

7, 8. (a) Koju su ulogu među prvim kršćanima imali apostoli i starješine u Jeruzalemu? (b) Kako su na skupštine djelovale upute koje su dobile?

⁷ Razumljivo je da su apostoli predvodili prvu skupštinu, no nisu bili jedini. O tome što su Pavao i njegovi suradnici učinili kad su ponovno došli u Sirijsku Antiohiju u Djelima apostolskim 14:27 čitamo: “Kad su stigli i skupili skupštinu, ispričali su što je sve Bog preko njih učinio.” Dok su još bili u toj skupštini, pojavilo se pitanje trebaju li se ne-židovski vjernici obrezivati. Da bi ga riješili, Pavao i Barnaba poslani su “k apostolima i starješinama u Jeruzalem”, koji su očito služili kao vodeće tijelo (Djela apostolska 15:1-3).

⁸ Sastanak na kojem su se ‘apostoli i starješine skupili da razmotre’ to pitanje vodio je Jakov, Isusov polubrat koji je bio starješina, ali ne i apostol (Djela apostolska 15:6). Nakon što su razgovarali o tome, uz pomoć svetog duha donijeli su zaključak u skladu s Pismima. Skupštinama su poslali pismo o svojoj odluci (Djela apostolska 15:22-32).  One su tu odluku prihvatile i sprovele u djelo. Kako je to djelovalo na njih? To ih je duhovno ojačalo i ohrabrilo. Biblija o tome kaže: “Tako su se skupštine učvršćivale u vjeri i rasle iz dana u dan” (Djela apostolska 16:5).

9. Koje su uloge, prema Bibliji, imala sposobna braća?

⁹ No kako su skupštine funkcionirale u uobičajenim okolnostima? Uzmimo za primjer skupštine na otoku Kreti. Iako su mnogi ljudi koji su tamo živjeli bili na lošem glasu, neki su se promijenili i postali pravi kršćani (Titu 1:10-12; 2:2, 3). Živjeli su u različitim gradovima i svi su bili daleko od vodećeg tijela u Jeruzalemu. Međutim, to nije bio prevelik problem jer su u svakoj skupštini na Kreti, kao i drugdje, postavljeni duhovno zreli starješine. Oni su ispunjavali zahtjeve zapisane u Bibliji. Bili su imenovani da služe kao nadglednici kako bi ‘opominjali služeći se zdravim učenjem i ukoravali one koji su tom učenju proturječili’ (Titu 1:5-9; 1. Timoteju 3:1-7). Druga duhovno zrela braća koja su ispunjavala biblijske preduvjete pomagala su u skupštinama kao sluge pomoćnici (1. Timoteju 3:8-10, 12, 13).

10. Kako se trebaju rješavati ozbiljni problemi, prema Mateju 18:15-17?

¹⁰ Isus je ukazao na to da će skupština biti tako organizirana. Sjeti se izvještaja iz Mateja 18:15-17, gdje je rekao da se ponekad mogu pojaviti problemi između dvojice Božjih slugu kada jedan od njih zgriješi drugome. Onaj tko je povrijeđen trebao bi pristupiti drugome i ‘nasamo mu ukazati na prijestup’. Ako njih dvojica ne riješe problem, pomoć mogu zatražiti od jedne ili dvije osobe koje su upoznate s činjenicama. Što ako ni tada ne riješe svoj problem? Isus je rekao: “Ako ne posluša njih, reci skupštini. A ako ne posluša ni skupštinu, neka ti bude kao neznabožac i kao poreznik.” Kad je Isus to rekao, Židovi su još uvijek sačinjavali “skupštinu Božju”, pa su se njegove riječi isprva odnosile na njih. * Međutim, nakon što je osnovana kršćanska skupština, ta se Isusova uputa odnosila na nju. To je još jedan dokaz koji pokazuje da je Bog želio da njegov narod bude organiziran u skupštine u kojima bi se svaki kršćanin mogao duhovno jačati i dobivati potrebne savjete.

11. Koju ulogu starješine imaju u rješavanju problema?

¹¹ U skladu s time, starješine, ili nadglednici, trebali su predstavljati skupštinu kad su rješavali probleme ili pomagali onima koji su zgriješili. Tome u prilog govore i zahtjevi za starješine izneseni u Titu 1:9. Naravno, ti starješine nisu bili savršeni ljudi, kao što nije bio ni Tit, kojega je Pavao poslao skupštinama da ‘ispravi ono što je manjkavo’ (Titu 1:4, 5). U današnje vrijeme braća koju se preporučuje za starješine moraju dokazati svoju vjeru i odanost Bogu tijekom određenog vremena prije imenovanja. Tada drugi u skupštini imaju razloga s pouzdanjem prihvatiti savjete i vodstvo starješina.

12. Koju odgovornost imaju starješine prema skupštini?

¹² Starješinama skupštine u Efezu Pavao je rekao: “Pazite na sebe i na sve stado u kojem vas je sveti duh postavio nadglednicima, da pasete Božju skupštinu koju je kupio krvlju svojega Sina!” (Djela apostolska 20:28). I danas skupštinski nadglednici imaju zadatak da ‘pasu Božju skupštinu’. Oni to trebaju činiti s ljubavlju, a ne kao da gospodare stadom (1. Petrova 5:2, 3). Trebaju se truditi izgrađivati “sve stado” i pomagati mu.

13. Što se ponekad može dogoditi u skupštini i zašto?

¹³ Starješine i svi drugi članovi skupštine nesavršeni su, pa se s vremena na vrijeme mogu pojaviti nesporazumi ili problemi, kao što je bilo i u prvom stoljeću dok su neki apostoli još uvijek bili živi (Filipljanima 4:2, 3). Moglo bi se dogoditi da nadglednik ili netko drugi kaže nešto što zvuči grubo, neljubazno ili ne posve točno. Ili možda mislimo da se u skupštini događa nešto što Biblija ne odobrava, a čini nam se da starješine, iako znaju za to, ništa ne poduzimaju. No možda je taj problem riješen ili se rješava u skladu s biblijskim mjerilima i s činjenicama koje nama nisu poznate. No čak i ako smo u pravu, razmislimo o sljedećem. U skupštini u Korintu, koja je Jehovi bila itekako važna, neko se vrijeme činio težak grijeh. S vremenom se Jehova pobrinuo da se taj prijestup odlučnim mjerama riješi na ispravan način (1. Korinćanima 5:1, 5, 9-11). Možemo se pitati: ‘Da sam ja u to vrijeme živio u Korintu, kako bih reagirao na situaciju u skupštini prije nego što je taj problem bio riješen?’

14, 15. Zašto su neki prestali slijediti Isusa i što mi iz toga učimo?

¹⁴ Razmisli o još jednoj situaciji koja se može pojaviti u skupštini. Pretpostavimo da je nekome teško razumjeti i prihvatiti neko biblijsko učenje. Možda je u vezi s tim tražio objašnjenja u Bibliji i literaturi koju ima na raspolaganju putem skupštine te tražio pomoć zrelih sukršćana, čak starješina. Pa ipak, tu mu je misao teško shvatiti ili prihvatiti. Što može učiniti? Nešto slično dogodilo se oko godinu dana prije nego što je Isus umro. Rekao je da je on “kruh života” i da onaj tko želi dobiti vječni život mora ‘jesti tijelo Sina čovječjega i piti krv njegovu’. To je šokiralo neke njegove učenike. Umjesto da su tražili objašnjenje ili jednostavno s pouzdanjem u Jehovu pričekali da on to riješi, mnogi Isusovi učenici “više nisu išli s njim” (Ivan 6:35, 41-66). Kako bismo mi reagirali da smo bili tamo?

¹⁵ I u naše vrijeme neki su se udaljili od svoje skupštine, misleći kako mogu sami  služiti Bogu. Možda kažu da je to zato što ih je netko povrijedio, što neka nepravda nije ispravljena ili zato što ne mogu prihvatiti neko učenje. Je li takvo postupanje razumno? Iako je točno da svaki kršćanin treba imati osobni odnos s Bogom, ne možemo poreći da Bog danas koristi svoju međunarodnu skupštinu, kao što ju je koristio i u vrijeme apostola. Osim toga, Jehova je koristio i blagoslivljao pojedinačne skupštine u prvom stoljeću te im je dao starješine i sluge pomoćnike koji su ispunjavali biblijske preduvjete kako bi pomagali skupštinama. Tako je i danas.

16. Što bi trebao uzeti u obzir onaj tko počne razmišljati o tome da se udalji od skupštine?

¹⁶ Ako neki kršćanin smatra da se može osloniti samo na svoj odnos s Bogom, tada odbacuje uređenje koje je Bog uspostavio — Božju međunarodnu skupštinu u cjelini i pojedinačne skupštine njegovog naroda. Netko bi mogao misliti da je dovoljno da sam obožava Boga ili da surađuje samo s nekoliko ljudi, ali gdje su onda skupštinski starješine i sluge pomoćnici? Zanimljivo je da je Pavao, kad je pisao skupštini u Kolosima i rekao da se to pismo pročita i u Laodiceji, spomenuo da kršćani mogu biti ‘ukorijenjeni u Kristu i izgrađivati se u njemu’. To su mogle postići osobe koje su pripadale tim skupštinama, a ne pojedinci koji su se udaljili od njih (Kološanima 2:6, 7; 4:16).

17. Što iz 1. Timoteju 3:15 saznajemo o skupštini?

¹⁷ U svom prvom pismu starješini Timoteju apostol Pavao naveo je preduvjete kojima moraju udovoljiti starješine i sluge pomoćnici u skupštinama. Odmah nakon toga spomenuo je ‘skupštinu živoga Boga’ te je rekao da je ona “stup i uporište istine” (1. Timoteju 3:15). Čitava skupština pomazanih kršćana uistinu se pokazala takvim stupom u prvom stoljeću. A sasvim je sigurno da je svaki kršćanin mogao doći do te istine prvenstveno u svojoj skupštini. Tamo je mogao čuti kako se naučava i brani biblijska istina, tamo se mogao duhovno jačati.

18. Zašto su skupštinski sastanci važni?

¹⁸ Slično tome, međunarodna kršćanska skupština Božji je dom, “stup i uporište istine”. Redovito prisustvovanje sastancima u našim skupštinama i sudjelovanje na njima jedan je od glavnih načina na koje izgrađujemo, jačamo svoj odnos s Bogom i poučavamo se za vršenje njegove volje. Kad je Pavao pisao skupštini u Korintu, usredotočio se na to kako se na takvim sastancima iznosila pouka. Napisao je da želi da se na sastancima govori jasno i razumljivo kako bi se prisutni ‘izgrađivali’ (1. Korinćanima 14:12, 17-19). I mi se danas možemo na sličan način duhovno izgrađivati ako priznamo da je Jehova Bog utemeljio skupštine i da ih podupire.

19. Zašto cijeniš svoju skupštinu?

¹⁹ Da, ako želimo biti duhovno jaki kršćani, trebamo ostati dio skupštine. Odavno se pokazalo da nas ona štiti od lažnih učenja, a Bog je koristi kako bi se dobra vijest o njegovom Mesijanskom Kraljevstvu objavljivala diljem svijeta. Nema nimalo sumnje u to da Bog mnogo toga postiže putem kršćanske skupštine (Efežanima 3:9, 10).