DANAŠNJI posjetitelji tog kraja, kao i putnici u prošlosti, iz daljine mogu vidjeti Bereju (Béroia ili Véroia) u podnožju istočnih obronaka zelene planine Bermios (Vermion). Bereja se nalazi otprilike 65 kilometara jugozapadno od Soluna i otprilike 40 kilometara od obale Egejskog mora. Južno od Bereje nalazi se planina Olimp, na kojoj su prema mitologiji prebivali glavni bogovi drevne Grčke.

Bereja je za one koji proučavaju Bibliju značajna kao mjesto na kojem je Pavao propovijedao te mnogima pomogao da postanu kršćani (Djela apostolska 17:10-15). Pođimo Pavlovim stopama i saznajmo više o prošlosti tog grada.

Ne može se sa sigurnošću reći kada je Bereja osnovana. Makedonci su oko sedmog stoljeća pr. n. e. otjerali njene prve stanovnike, vjerojatno frigijska plemena. Tri stoljeća kasnije, nakon mnogih pobjeda Aleksandra Velikog, Makedonija je postala veoma bogata. Bereja je utvrđena snažnim zidinama, a u gradu su sagrađene impozantne građevine, između ostalog hramovi posvećeni Zeusu, Artemidi, Apolonu, Ateni i drugim grčkim božanstvima.

U jednoj povijesnoj knjizi stoji da je Bereja tokom više stoljeća “imala važnu ulogu u svojoj okolici i u ostalom dijelu sjeverne Grčke”. Grad je naročito napredovao tokom vladavine posljednje makedonske dinastije, Antigonida (306-168. pr. n. e.), koju je na koncu porazio Rim.

Kad su 197. pr. n. e. Rimljani porazili kralja Filipa V, “promijenila se dotadašnja raspodjela moći te je Rim postao najjača sila na istočnom dijelu Sredozemlja”, navodi Encyclopædia Britannica. Godine 168. pr. n. e. u Pidni, nekoliko kilometara južno od Bereje,  jedan je rimski general izvojevao pobjedu nad posljednjim makedonskim vladarem tog doba, Perzejem. Kao što je Biblija i prorekla, Rim je zamijenio Grčku i postao nova svjetska sila (Danijel 7:6, 7, 23). Bereja je bila jedan od prvih makedonskih gradova koji su se nakon te bitke predali Rimu.

U prvom stoljeću pr. n. e. Makedonija je postala poprište sukoba između Pompeja i Julija Cezara. Pompej je u blizini Bereje čak smjestio svoje zapovjedništvo i vojsku.

Dok je trajao Pax Romana (rimski mir), posjetitelji Bereje hodali su ulicama koje su bile popločene kamenom i omeđene kolonadama. Grad je imao javna kupališta, kazališta, knjižnice i mjesta na kojima su se održavale gladijatorske borbe. Također je imao vodovod i podzemnu kanalizaciju. Bereja je postala poznata kao trgovački centar u koji su dolazili trgovci, umjetnici i sportaši. Mnogi ljudi dolazili su tamo kako bi prisustvovali sportskim i drugim događajima. Za strance su bila sagrađena zdanja u kojima su mogli štovati svoje bogove i obavljati svoje vjerske obrede. Da, u tom se gradu moglo naći sve kultove koji su postojali u Rimskom Carstvu.

U Bereji se štovalo rimske vladare koji su nakon smrti bili proglašeni bogovima. Berejcima vjerojatno nije bilo ništa neobično obožavati careve jer su kao boga već štovali  Aleksandra Velikog. Jedan grčki izvor navodi: “Budući da je kod Helena [Grka] iz istočnog dijela Carstva bilo uobičajeno veličati kralja kao boga za vrijeme njegovog života, oni su spremno kao bogove prihvatili i rimske careve. (...) Car je na njihovim kovanicama imao zrakastu krunu kako bi ga se prikazalo kao boga. Njemu su upućivali iste molitve kao i bogovima te su mu pjevali hvalospjeve i pjesme.” Za njega se gradilo oltare i hramove, gdje su mu se prinosile žrtve. I carevi su dolazili na državne religiozne proslave, koje su uključivale sportska, umjetnička i književna natjecanja.

Zašto je Bereja bila središte poganske religije? Zbog toga što se u njoj nalazio makedonski koinon. Koinon je bila skupština predstavnika raznih makedonskih gradova. Oni su se redovito sastajali u Bereji kako bi raspravljali o gradu i potrebama provincije te su pod nadzorom Rimljana donosili s tim povezane odluke. Jedna od glavnih zadaća koinona bila je nadgledanje proslava povezanih s kultom cara.

Dakle, tako je izgledao grad u koji su Pavao i Sila doputovali nakon što su pobjegli iz Soluna. U to je vrijeme Bereja već dva stoljeća bila pod vlašću Rima.

Pavao je u Bereji najprije propovijedao u gradskoj sinagogi. Kako su ljudi reagirali? Nadahnuti izvještaj kaže da su tamošnji Židovi bili “plemenitiji od onih u Solunu, jer su svim srcem primili riječ i svaki dan istraživali Pisma da vide je li to tako” (Djela apostolska 17:10, 11). Oni su bili “plemenitiji” jer se nisu tvrdoglavo držali svoje tradicije. Premda su čuli nešto novo, nisu bili sumnjičavi niti revoltirani. Nisu odbacili Pavlovu poruku, već su slušali pažljivo i bez predrasuda.

Kako su ti Židovi prepoznali da je ono što je Pavao naučavao istina? Provjeravali su ono što su čuli na temelju najpouzdanijeg mjerila. Temeljito su i marljivo istraživali Pisma. Bibličar Matthew Henry zaključio je: “Pavao je svoje tvrdnje temeljio na Pismima te je [Berejce] poticao da u Starom zavjetu provjere ono što im je govorio. Stoga su uzeli svoje Biblije, potražili mjesta na koja ih je uputio, provjerili kontekst, promislili o značenju tog teksta, usporedili ga s drugim mjestima u Pismima, razmislili o tome jesu  li Pavlovi zaključci bili logični i realni, a argumenti uvjerljivi te su na temelju toga donijeli zaključak.”

Berejci nisu bili površni u svom istraživanju. Oni su se posvetili marljivom i redovitom proučavanju, čineći to svakodnevno, a ne samo na šabat.

Prisjeti se do čega je to dovelo. Mnogi Židovi u Bereji prihvatili su Pavlovu poruku i postali vjernici. Čak su i mnogi Grci, među kojima su možda bili i obraćenici na židovstvo, postali vjernici. No to nije prošlo nezapaženo. Kad su Židovi u Solunu saznali za to, brzo su otišli u Bereju da “podjare i uzbune svjetinu” (Djela apostolska 17:4, 12, 13).

Pavao je morao napustiti Bereju, no nastavio je propovijedati na drugim mjestima. Ovaj put se ukrcao na brod za Atenu (Djela apostolska 17:14, 15). Pa ipak, Pavla je sigurno radovalo to što se zahvaljujući njegovom propovijedanju kršćanstvo učvrstilo i u Bereji. Ono i danas u tom gradu donosi izvrsne rezultate.

Da, u Bereji još uvijek ima ljudi koji pažljivo proučavaju Bibliju kako bi ‘sve ispitali da se u to uvjere i držali se’ učenja koja su provjerena i točna (1. Solunjanima 5:21). U tom gradu postoje dvije aktivne skupštine Jehovinih svjedoka čiji članovi poput apostola Pavla prenose drugima biblijsku poruku. Oni traže iskrene pojedince i razgovaraju s njima na temelju Pisama, dopuštajući da snaga Biblije pomogne svima koji žele upoznati pravog Boga, Jehovu (Hebrejima 4:12).