DOBRO DOŠLI u zemlju Wayuu Indijanaca! Njih ima oko 305 000, a od toga ih 135 000 živi u Kolumbiji. Pleme Wayuu živjelo je na tom području davno prije španjolske kolonizacije.

Wayuuanci uglavnom žive od uzgoja stoke i zemljoradnje. Bave se i ribarstvom te trguju sa stanovnicima susjednih zemalja. Žene vješto izrađuju tkanine u živim bojama, a njihove proizvode naročito vole turisti.

Wayuuanci su poznati po iskrenosti i gostoljubivosti. Ipak, i oni žive u ‘naročito teškim vremenima’ (2. Timoteju 3:1). Siromaštvo im je jedan od najvećih problema, a ono uzrokuje daljnje poteškoće. To su, između ostalog, nepismenost, pothranjenost kod djece, nedostatak zdravstvene skrbi, a u nekim područjima i kriminal.

Crkve kršćanstva već desetljećima šalju misionare u pleme Wayuu. Zbog toga je većina učiteljskih škola i internata pod nadzorom crkvenih vlasti. Mnogi pripadnici plemena prihvatili su takozvane kršćanske običaje, kao što su štovanje likova i krštenje male djece, ali se nisu odrekli vjerovanja i običaja ukorijenjenih u njihovoj tradicionalnoj mitologiji i praznovjerju.

Wayuuanci su većinom bogobojazni i vole slušati o biblijskim istinama koje im prenose Jehovini svjedoci. Početkom 1980-ih na Guajiru je bilo samo sedam Jehovinih svjedoka iz njihovog plemena, od kojih je troje živjelo u vodećem gradu Riohachi. Osim Svjedoka iz tog plemena 20 drugih objavitelja propovijedalo je ondje dobru vijest o Kraljevstvu na španjolskom.

Većina Wayuuanaca koja živi u Riohachi ne zna dobro španjolski, već se služi svojim materinjim jezikom, koji se zove wayuunaiki. U početku se poruka o Kraljevstvu propovijedala s vrlo malo uspjeha. Činilo se da domaće stanovništvo izbjegava kontakte s arijunas, kako nazivaju sve one koji nisu iz njihovog plemena. Kad bi Jehovini svjedoci došli na njihova vrata, većina bi govorila na svom jeziku, a ne na španjolskom, pa bi objavitelji jednostavno otišli do sljedeće kuće.

 Međutim, krajem 1994. podružnica Jehovinih svjedoka pozvala je grupu specijalnih pionira, odnosno punovremenih propovjednika, da služe u skupštini u Riohachi. Ti su pioniri zamolili jednog suvjernika iz plemena Wayuu da im pomogne naučiti njihov jezik. Kad su upamtili neke jednostavne prezentacije na tom jeziku, pioniri su počeli propovijedati i odmah zapazili značajnu promjenu u odazivu ljudi. Iako su ti propovjednici slabo govorili njihov jezik, ljudi su bili ugodno iznenađeni i rado su ih slušali, a ponekad su u živoj diskusiji čak znali nastaviti i na španjolskom, premda ga nisu dobro znali!

Apostol Pavao usporedio je kršćanski zadatak činjenja učenika s obrađivanjem polja, što je usporedba koju zemljoradničko pleme Wayuu dobro razumije (1. Korinćanima 3:5-9). Simbolično govoreći, oni su polje koje je uistinu ‘zrelo za žetvu’ (Ivan 4:35).

Neil, Indijanac iz plemena Wayuu koji je živio u Manaureu, rodio se s tjelesnim oštećenjem. Neil je smatrao da je Bog kriv za njegovu bolest te je bio toliko depresivan da se pokušao ubiti. Jehovin svjedok koji je zbog svog posla putovao po raznim mjestima i pritom koristio priliku da propovijeda od kuće do kuće govorio je Neilu o Jehovinom Kraljevstvu. Neil je tada imao samo 14 godina. Vidjevši da ga zanima istina, taj je Svjedok s njim počeo proučavati Bibliju. Neil je bio sretan što je učio o Jehovinoj ljubavi i predivnoj osobnosti te shvatio da Bog nije odgovoran za njegovu patnju. Duboko ga se dojmilo ono što je čitao o Božjem obećanju — o zemaljskom raju u kojem više neće biti bolesti (Izaija 33:24; Matej 6:9, 10).

U to je vrijeme između Neilove i još jedne obitelji došlo do zavade. Kako bi se zaštitila, Neilova je rodbina izvršila određene plemenske obrede. Neil se prisjeća: “Ispočetka sam se bojao govoriti obitelji o svojoj novostečenoj vjeri, naročito porodičnim glavarima, koje se visoko poštuje.” Neilovi roditelji razbjesnili su se kad su saznali da se on ne želi voditi nebiblijskim vjerovanjima niti sudjelovati u spiritističkim običajima. Neil se zatim preselio u Riohachu i priključio tamošnjoj skupštini. Kasnije se i krstio. Godine 1993. imenovan je za slugu pomoćnika, a tri godine nakon toga postao je stalni pionir. Za starješinu u skupštini imenovan je 1997. Godine 2000. postao je specijalni pionir, te tako još više sudjeluje u propovijedanju.

Teresa je Wayuuanka koja je također počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Daniel, čovjek s kojim je nevjenčano živjela, ismijavao ju je te fizički zlostavljao nju i njihovo troje djece. Iako se kasnije pridružio Teresi u proučavanju Biblije, često se opijao s prijateljima, a ponekad čak nije dolazio kući po četiri-pet dana. Bili su vrlo siromašna obitelj. No Teresa je i dalje redovito proučavala i išla na kršćanske sastanke.  To je Danielu pomoglo da shvati koliko je važno proučavati Bibliju. A onda im je jedno dijete slučajno upalo u kotao s proključalom vodom i umrlo od teških opeklina. Pored velike tuge za sinom, Teresa se još morala nositi s pritiskom prijatelja i susjeda koji su htjeli da se drži nebiblijskih pogrebnih običaja.

U tom teškom razdoblju članovi susjednih skupština hrabrili su i tješili Daniela i Teresu. Nakon pogreba Jehovini svjedoci iz mjesne wayuuanske skupštine nastavili su ih posjećivati i tješiti. Kad je Daniel vidio kršćansku ljubav na djelu, to ga je potaknulo da duhovno napreduje. Prestao je piti i loše postupati s Teresom. Zatim su se njih dvoje vjenčali, a on se zaposlio kako bi mogao izdržavati obitelj. Duhovno su napredovali i krstili se 2003. Oboje vode nekoliko biblijskih tečajeva. Zahvaljujući izvrsnom svjedočanstvu koje je Teresa dala svojoj rodbini oni sada rado poslušaju Jehovine svjedoke kad im dođu na vrata. Jedan Danielov nećak nekršteni je objavitelj, a dvije nećakinje proučavaju Bibliju i dolaze na skupštinske sastanke. Teresina šogorica, koja je i sama nesretnim slučajem izgubila sina, te njena obitelj pokazali su zanimanje za proučavanje Biblije.

Godine 1998. na wayuunaikiju je objavljena brošura Raduj se zauvijek životu na Zemlji! * Ona je postala dragocjeno oruđe za obrađivanje wayuuanskog polja i vođenje biblijskih tečajeva. Godine 2003. nekoliko braće prošlo je obuku za prevođenje literature Jehovinih svjedoka na wayuunaiki. Zahvaljujući marljivom radu tih prevoditelja u Riohachi sada je na tom jeziku dostupno više brošura, što doprinosi duhovnom napretku na tom području.

Od 2001. neki dijelovi programa na oblasnim kongresima prevode se na wayuunaiki. Interesentima i braći pravo je duhovno osvježenje kad program slušaju na svom jeziku. Oni jedva čekaju dan kad će se i biblijske drame izvoditi na njihovom jeziku.

Uribia je gradić koji se nalazi stotinjak kilometara sjeveroistočno od Riohache. Skupština Uribia Wayuu sastoji se od 16 objavitelja, a mnogi od njih trude se što više propovijedati Indijancima koji žive u okolnim seoskim područjima. Starješina iz te skupštine o jednom zajedničkom putovanju na takva područja kaže: “Došli smo do jednog ograđenog posjeda s desetak kuća niskih krovova i malih prozora. Ispred svake kuće nalazi se natkriveni prostor, čiji je ravni krov načinjen od yotojoloa, drvenaste srčike kaktusa. Ondje su obitelj i posjetitelji zaštićeni od užarenog sunca. Bili smo radosni što su mnogi pokazali veliko zanimanje za istinu, pa smo se dogovorili da ćemo se vratiti i započeti biblijske tečajeve. Kad smo ponovno došli, ustanovili smo da su mnogi od njih nepismeni. Rekli su nam da je škola postojala, ali da je napuštena jer nije bilo dovoljno novaca. Nadležna osoba susretljivo nam je dopustila da jednu učionicu koristimo za tečajeve opismenjivanja te vođenje biblijskih tečajeva. Šestero Wayuuanaca naučilo je čitati i pisati te napreduju u proučavanju Biblije. Zaista nas je dirnulo kad smo vidjeli koliko oni to cijene i zato tamo planiramo održavati sastanke.”

Neki objavitelji koji nisu iz plemena Wayuu naučili su njihov jezik, a pomoć koju oni pružaju jako se cijeni. Na poluotoku Guajiri sada na tom jeziku djeluje osam skupština i dvije grupe.

Doista se vidi da Jehova blagoslivlja takav trud naše braće. Naravno, još se mnogo toga može učiniti u propovijedanju dobre vijesti među Wayuuancima. Možemo se nadati još većem napretku dok oni koji nastoje zadovoljiti svoje duhovne potrebe postaju Kristovi učenici. Neka Jehova pošalje još propovjednika da obrađuju to polje, koje je doista ‘zrelo za žetvu’ (Matej 9:37, 38).