PSALMIST David u pjesmi je iznio svoju molitvu: “Stvori u meni čisto srce, Bože, i stavi u mene novi duh, duh postojan! Vrati mi radost spasenja svojega i probudi u meni želju da vršim volju tvoju!” (Psalam 51:10, 12). Nakon što je počinio grijeh s Bat-Šebom, David je tim riječima pokajnički molio Jehovu Boga da mu očisti srce te usadi novi “duh”, odnosno sklonost da čini ono što je ispravno.

Da li Jehova doista stvara u nama novo srce i novi duh sa željom da vršimo njegovu volju ili se mi trebamo truditi da steknemo i sačuvamo čisto srce? “Jehova ispituje srca”, no u kojoj mjeri on utječe na ono što se u nama događa? (Mudre izreke 17:3; Jeremija 17:10). Koliko on utječe na naš život, na naše motive i postupke?

U prvih devet redaka 16. poglavlja Mudrih izreka osam se puta spominje Božje ime i u njima se pokazuje kako možemo dozvoliti Bogu da upravlja našim životom i tako postići da nam ‘namjere uspiju’ (Mudre izreke 16:3). Od 10. do 15. retka pažnja se usmjerava na odgovornost koju ima kralj, odnosno vladar.

“Na čovjeku je da upravlja srcem svojim”, kažu Mudre izreke 16:1a. Očito je da je ‘upravljanje srcem’ naša odgovornost. Jehova neće na čudesan način obnavljati naše srce i stvarati u nama želju da vršimo njegovu volju. Mi se trebamo truditi da dobro upoznamo njegovu Riječ Bibliju, da razmišljamo o onome što iz nje učimo te da naše misli budu u skladu s njegovim mislima (Mudre izreke 2:10, 11).

Međutim, to što je David molio za “čisto srce” i “novi duh” otkriva da je postao svjestan svojih grešnih sklonosti i potrebe za Božjom pomoći kako bi očistio svoje srce. Zbog svoje nesavršenosti možemo biti u iskušenju da činimo “djela tijela” (Galaćanima 5:19-21). Da bismo ‘usmrtili ono što je zemaljsko u našim udovima: blud, nečistoću, spolnu požudu, zlu želju i lakomost’, potrebna nam je Jehovina pomoć (Kološanima 3:5). Stoga je itekako važno da se molimo za njegovu pomoć kako bismo se mogli odupirati iskušenjima i uklanjati grešne sklonosti iz srca.

Možemo li mi pomoći drugima da ‘upravljaju svojim srcem’? “Ima tko govori nepromišljeno, kao da mačem probada, a jezik je mudrih lijek”, kaže Biblija (Mudre izreke 12:18). Kada je naš jezik poput lijeka? Kad imamo na umu sljedeću misao: “Od Jehove je što će jezik odgovoriti” — drugim riječima, kad govorimo o nečemu što je duhovne prirode i u skladu s biblijskom istinom (Mudre izreke 16:1b).

“Srce je varljivije od svega i na sve je spremno”, kaže Biblija (Jeremija 17:9). Naše simbolično srce sklono je pravdanju i samozavaravanju. Kralj Salamun iz starog Izraela upozorio je na tu opasnost riječima:  “Čovjeku se svi putevi njegovi čine čistima, ali Jehova prosuđuje sve misli čovjekove” (Mudre izreke 16:2).

Samoljublje nas može navesti da pronalazimo izgovore za svoje greške, prikrivamo loše karakterne crte i zatvaramo oči pred svojim manama. Međutim, Jehovu ne možemo zavarati. On prosuđuje sve čovjekove misli, odnosno kako u hebrejskom tekstu doslovno stoji, on “prosuđuje duhove”. Duh koji svaka osoba ima odnosi se na njen prevladavajući stav i sklonost, a povezan je s njenim srcem. Kakav će biti naš duh u velikoj mjeri ovisi o tome čime je zaokupljeno naše simbolično srce, koje obuhvaća naše misli, osjećaje i poticaje. Onaj koji “ispituje srca” prosuđuje naš duh — a to čini nepristrano i objektivno. Sve u svemu, čuvajmo svoj um i srce.

Kad stvaramo planove, mi razmišljamo, a svoju ulogu u tome ima i naše srce. Planove obično slijedi i njihova realizacija. Hoćemo li uspjeti u svojim namjerama? Salamun kaže: “Povjeri djela svoja Jehovi, i namjere će tvoje uspjeti” (Mudre izreke 16:3; bilješka). Povjeriti svoja djela Jehovi znači imati povjerenja u njega, oslanjati se na njega, predati se njemu u ruke — kao da smo skinuli teret sa svojih leđa i dali ga njemu. Psalmist je napisao: “Prebaci na Jehovu životne brige svoje, pouzdaj se u njega i on će ti pomoći!” (Psalam 37:5).

Međutim, da bi naše namjere uspjele, one moraju biti u skladu s Božjom Riječi i moraju proizlaziti iz dobrih poticaja. Osim toga, trebamo se moliti Jehovi za njegovu pomoć i potporu te se savjesno, dajući sve od sebe, držati biblijskih savjeta. Kad smo u kušnjama ili problemima, tada je naročito važno ‘baciti svoje breme na Jehovu’, jer će nas on poduprijeti. On zaista “neće dati da pravednik ikada posrne” (Psalam 55:22).

Što će se još dogoditi budemo li Jehovi povjeravali svoja djela? “Jehova je sve načinio da služi naumu njegovu”, kaže mudri kralj (Mudre izreke 16:4a). Stvoritelj čitavog svemira Bog je koji ima svoje naume i sve radi sa svrhom. Kad mu povjerimo svoja djela, naš život dobiva smisao jer se bavimo svrsishodnim aktivnostima koje nisu besmislene i isprazne. A Jehova ima vječan naum sa Zemljom i ljudima na njoj (Efežanima 3:11). On je oblikovao Zemlju i stvorio je “da bude nastanjena” (Izaija 45:18). Stoga će se njegov prvobitni naum s ljudima na Zemlji sigurno ostvariti (1. Mojsijeva 1:28). Život posvećen pravom Bogu bit će beskrajan i zauvijek će imati smisao.

Jehova je načinio “i opakoga za zli dan” (Mudre izreke 16:4b). On nije stvorio zle ljude, jer “djelo mu je savršeno” (5. Mojsijeva 32:4). Međutim, on im dopušta da postoje i  žive sve dok ne odluči da je došlo vrijeme za izvršenje presude. Naprimjer, Jehova je egipatskom faraonu rekao: “Ostavio sam te na životu zato da ti pokažem moć svoju i da se ime moje objavi po svoj zemlji” (2. Mojsijeva 9:16). Deset nevolja te uništenje faraona i njegove vojske u Crvenom moru vrlo su upečatljivo prikazali Božju neusporedivu moć.

Osim toga, Jehova može tako upravljati zbivanjima da zli ljudi i ne znajući posluže njegovom naumu. Psalmist je o Jehovi rekao: “Jer gnjev će te ljudski hvaliti, ostatkom gnjeva ti ćeš se opasati” (Psalam 76:10). Jehova može dopustiti svojim neprijateljima da iskale svoj gnjev na njegovim slugama, ali samo onoliko koliko je potrebno da bi njegov narod dobio ukor i tako izvukao pouku. Sve što je preko toga, Bog preuzima na sebe.

I dok svoje ponizne sluge Jehova podupire, što je s onima koji su ponosni i oholi? “Svatko tko je ponosan u srcu, gadi se Jehovi”, kaže izraelski kralj. “Mada ruka pomaže ruci, čovjek ne ostaje bez kazne” (Mudre izreke 16:5). Oni koji su ‘ponosni u srcu’ mogu se udruživati i podupirati, ali ipak neće izbjeći kaznu. Stoga se trudimo biti ponizni bez obzira na to koliko znanja imamo, koliko smo sposobni ili kakva sve zaduženja možda imamo u Božjoj službi.

Budući da smo rođeni u grijehu, skloni smo tome da griješimo (Rimljanima 3:23; 5:12). Što će nam pomoći da ne donosimo odluke koje bi nas vodile u grijeh? U Mudrim izrekama 16:6 kaže se: “Dobrotom i istinoljubivošću čisti se prijestup, i u strahu Jehovinu čovjek se kloni zla.” Jehova svojom dobrotom i istinoljubivošću čisti naše grijehe. No s druge strane, mi zbog straha pred Jehovom ne želimo griješiti. Od životne je važnosti da osim ljubavi prema Bogu i zahvalnosti za njegovu dobrotu razvijamo i strah od izazivanja njegovog negodovanja.

Strah pred Bogom razvija se u našem srcu kad u sebi potičemo duboko strahopoštovanje prema njegovoj zadivljujućoj moći. Pomisli samo na njegovu stvaralačku moć! Podsjećanje na moć vidljivu u onome što je Bog stvorio pomoglo je patrijarhu Jobu da ispravi svoje razmišljanje (Job 42:1-6). Zar i na nas ne djeluje slično kad u Bibliji čitamo o Jehovinom postupanju s ljudima i kad razmišljamo o tome? Psalmist je u pjesmi napisao: “Dođite i gledajte djela Božja! Zastrašujuće postupa sa sinovima ljudskim” (Psalam 66:5). Jehovinu dobrotu ne smije se olako shvaćati. Kad su se Izraelci ‘bunili protiv Jehove i žalostili njegov sveti duh, on im je neprijatelj postao, ratovao je s njima’ (Izaija 63:10). S druge strane, “kad se putevi čovjekovi dopadaju Jehovi, on i neprijatelje njegove miri s njim” (Mudre izreke 16:7). Strah pred Jehovom velika je zaštita za nas!

“Bolje je malo s pravednošću nego veliki prihodi bez pravde”, kaže mudri kralj (Mudre izreke 16:8). U Mudrim izrekama 15:16 piše: “Bolje je malo sa strahom Jehovinim nego veliko blago i s njime nemir.” Strahopoštovanje prema Bogu doista je neophodno da bismo ostali pravedni.

Čovjek je stvoren sa slobodnom voljom, u stanju je birati između dobra i zla (5. Mojsijeva 30:19, 20). Naše simbolično srce u stanju je sagledati različite mogućnosti i usredotočiti se na jednu ili više njih. Želeći pokazati da je na nama odgovornost da donosimo odluke, Salamun kaže: “Srce čovječje smišlja sebi put.” Potom, kad je to učinjeno, “Jehova upravlja korake njegove” (Mudre izreke 16:9). Budući da Jehova može usmjeravati naše korake, dobro je da tražimo  njegovu pomoć kako bismo uspješno ostvarili svoje namjere.

Kao što smo već napomenuli, srce je varljivo i može nas uvjeravati u nešto što nije istina. Naprimjer, kad netko sagriješi, njegovo ga srce može početi opravdavati. Umjesto da prestane griješiti, osoba možda razmišlja o tome kako je Bog pun ljubavi, dobar, milosrdan i rado oprašta. Takav čovjek kaže u svom srcu: “Zaboravio je Bog. Okrenuo je lice svoje. Neće to nikada vidjeti” (Psalam 10:11). Međutim, neispravno je i opasno iskorištavati Božje milosrđe.

Nakon što je govorio o srcu i postupcima zemaljskog čovjeka, Salamun se dotiče i kraljeva. On kaže: “Nadahnuta odluka mora biti na usnama kraljevim, u presudi usta njegova ne smiju pravdu iznevjeriti” (Mudre izreke 16:10). Te će se riječi sigurno ispuniti na ustoličenom Kralju Isusu Kristu. Njegova će vladavina nad Zemljom biti u skladu s Božjom voljom.

Ukazujući na sam izvor pravde i pravednosti, mudri kralj kaže: “Pravedno mjerilo i vaga pripadaju Jehovi, njegovo su djelo svi utezi u kesi” (Mudre izreke 16:11). Pravedna mjerila postavio je Jehova. Njih kralj ne može proizvoljno određivati. Kad je bio na Zemlji, Isus je rekao: “Ja ne mogu ništa učiniti sam od sebe — kako čujem onako sudim, i sud je moj pravedan jer ne vršim svoju volju, nego volju onoga koji me poslao.” Od Sina kojem je Otac povjerio “sav sud” možemo očekivati savršenu pravdu (Ivan 5:22, 30).

Što se još može očekivati od kralja koji zastupa Jehovu? “Mrsko je kraljevima kad se zlo čini”, kaže kralj Izraela, “jer pravednošću se utvrđuje prijestolje” (Mudre izreke 16:12). Mesijansko Kraljevstvo utemeljeno je na Božjim pravednim načelima. Ono nije u savezu s ‘prijestoljem koje nevolje uzrokuje’ (Psalam 94:20; Ivan 18:36; 1. Ivanova 5:19).

Kakvi bi trebali biti podanici uzvišenog kralja? Salamun kaže: “Pravedne su usne radost velikom kralju i on ljubi onoga tko govori što je pravo. Kraljev je bijes glasnik smrti, ali mudar ga čovjek smiruje” (Mudre izreke 16:13, 14). Jehovini današnji sluge žive u skladu s tim riječima te su zaokupljeni propovijedanjem o Kraljevstvu i stvaranjem učenika (Matej 24:14; 28:19, 20). Oni znaju da time što svoje usne koriste na takav način raduju Mesijanskog Kralja, Isusa Krista. Nastojanje da se ne izazove negodovanje moćnog ljudskog kralja, već da se pridobije njegova naklonost, sigurno je oduvijek bilo mudar stav. Koliko je tek mudrije tražiti priznanje Mesijanskog Kralja!

Salamun nadalje kaže: “U svjetlu lica kraljeva nalazi se život i naklonost je njegova kao oblak s kišom proljetnom” (Mudre izreke 16:15). ‘Svjetlo lica kraljeva’ odnosi se na njegovu naklonost, upravo kao što ‘svjetlost Jehovinog lica’ označava Božju naklonost (Psalam 44:3; 89:15). Kao što su kišni oblaci jasan pokazatelj da će zemlja dobiti vodu koja joj treba za sazrijevanje plodova, tako je kraljeva naklonost jamstvo svijetle budućnosti. Život pod vladavinom Mesijanskog Kralja obilovat će blagoslovima i blagostanjem — upravo kako je bilo, samo u manjim razmjerima, pod Salamunovom vladavinom (Psalam 72:1-17).

Dok čekamo da Božje Kraljevstvo preuzme kontrolu nad svime što se zbiva pod suncem, tražimo od Jehove da nam pomogne očistiti naše srce. Osim toga, uzdajmo se u njega i razvijajmo strah pred njim. Budemo li tako postupali, možemo biti sigurni da će naše ‘namjere uspjeti’ (Mudre izreke 16:3).