CHRISTINE i njen suprug bili su u braku 20 godina, no tada ju je on neočekivano ostavio. Christine je ostala sama sa sedam sinova i kćerkom, koji su imali od 7 do 18 godina. “Otada sve važne odluke moram donositi sama”, kaže ona. “Sve te odgovornosti jako su me opteretile te sam vapila za podrškom i vodstvom.” Gdje je Christine pronašla potrebnu pomoć?

“Kršćanski sastanci bili su pravi spas za mene i moju obitelj”, kaže ona. “Na sastancima su nam braća i sestre pružali podršku, a iz Božje smo Riječi dobivali vodstvo. Redovito prisustvovanje sastancima pomagalo nam je na svakom važnom području našeg obiteljskog života.”

Tokom ovih ‘naročito teških vremena’ svi se moramo nositi s raznim kušnjama (2. Timoteju 3:1). Možda su i za tebe sastanci Jehovinih svjedoka pravo duhovno utočište, važan dio tvoje službe Jehovi. Vjerojatno ti svi naši tjedni sastanci pomažu da produbiš svoju ljubav prema Bogu, ojačaš svoju nadu u budućnost i da primiš biblijsko vodstvo kako bi izašao na kraj s kušnjama.

No nekima je teško redovito dolaziti na sastanke. Oni su na kraju dana iscrpljeni, pa im već i sama pomisao na to da se moraju presvući u prikladnu odjeću i ići na sastanak može biti opterećenje. Drugima se radno vrijeme redovito poklapa s vremenom održavanja sastanaka. Da bi mogli prisustvovati svim sastancima, morali bi se zadovoljiti manjom plaćom ili se čak izložiti riziku da ostanu bez posla. Neki možda propuštaju sastanke jer smatraju da će ih neki oblik rekreacije ili opuštanja više okrijepiti od druženja sa skupštinom.

Koji su to onda važni razlozi zbog kojih bismo trebali dolaziti na kršćanske sastanke? Što trebaš učiniti da bi sastanci i tebe duhovno osvježili? Da bismo odgovorili na ta pitanja, osvrnut ćemo se na Isusov srdačan poziv zapisan u Mateju 11:28-30. On je rekao: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti! Uzmite jaram moj na sebe i učite od mene, jer ja sam blag i ponizna srca, i naći ćete okrepu za duše svoje! Jer jaram je moj ugodan i teret je moj lak.”

Isus je rekao: “Dođite k meni.” Redovito dolaženje na kršćanske sastanke jedan je način na koji pokazujemo da smo se  odazvali na taj poziv. Isus je jednom drugom prilikom ukazao na važan razlog zbog kojeg bismo trebali dolaziti na sastanke. On je rekao: “Gdje su dvojica ili trojica skupljena u ime moje, ondje sam i ja među njima” (Matej 18:20).

Isus je u prvom stoljeću pozvao razne ljude da ga slijede. Tako im je pružio priliku da postanu njegovi bliski suradnici. Neki su odmah prihvatili njegov poziv (Matej 4:18-22). Drugi su odbili taj poziv iz raznih razloga, između ostalog zbog materijalnih stvari (Marko 10:21, 22; Luka 9:57-62). Onima koji su ga počeli slijediti Isus je rekao sljedeće ohrabrujuće riječi: “Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas” (Ivan 15:16).

Nakon svoje smrti i uskrsnuća Krist više nije fizički bio među svojim učenicima. No ostao je uz njih u tom smislu što ih je vodio u izvršavanju zadatka koji im je povjerio te je promatrao da li postupaju u skladu s njegovim savjetima. Naprimjer, otprilike 70 godina nakon svog uskrsnuća Isus je savjetovao sedam skupština u Maloj Aziji te ih je ohrabrio. Ono što im je rekao pokazuje da je dobro poznavao njihove jake strane, ali i slabosti raznih pojedinaca u tim skupštinama (Otkrivenje 2:1–3:22).

Isus je i danas istinski zainteresiran za svakog svojeg učenika. On nam je obećao: “Evo, ja sam s vama u sve dane do svršetka ovoga poretka” (Matej 28:20). Mi danas živimo u vremenu kraja, pa stoga trebamo prihvatiti Isusov poziv da ga slijedimo. To, između ostalog, zahtijeva od nas da redovito dolazimo na sastanke. Isus želi da ga slušamo te da putem razmatranja Biblije i govora koji se redovito iznose na našim sastancima budemo “poučeni od njega” (Efežanima 4:20, 21). Jesi li prihvatio Isusov poziv da ‘dođeš k njemu’?

Važan razlog zbog kojeg dolazimo na kršćanske sastanke jest da se ohrabrimo (Hebrejima 10:24, 25). Mnogi od nas doista su “izmoreni i opterećeni” iz raznih razloga. Možda si opterećen osobnim brigama, kao što su zdravstveni problemi. Na kršćanskim se sastancima možeš ohrabriti sa svojom braćom (Rimljanima 1:11, 12). Naprimjer, na njima ćeš čuti komentare koji će ojačati tvoju duhovnost, prisjetiti se svoje na Bibliji utemeljene nade i imati prilike promatrati vjeru drugih koji se suočavaju s kušnjama. Sve to može ti pomoći da ustraješ i da zadržiš uravnoteženo gledište o svojim problemima.

Pogledajmo što je rekla jedna kršćanka koja se mora nositi s kroničnom bolešću. “Zbog svoje bolesti ponekad moram na neko vrijeme otići u bolnicu”, objašnjava ona. “Nakon boravka u bolnici nije mi uvijek jednostavno ići na sastanak, ali to je mjesto gdje pripadam. Srdačnost i ljubav braće i sestara uvijek me ispune radošću, a pouka i savjeti koje primamo od Jehove i Isusa daju smisao mom životu.”

Zapazi da je u recima koje razmatramo Isus rekao: “Učite od mene.” Učeći od Isusa, postajemo njegovi učenici, a njegov jaram uzimamo na sebe kad se predamo Bogu i krstimo (Matej 28:19, 20). Redovito sudjelovanje na sastancima veoma je važno želimo li ostati Isusovi učenici. Zbog čega? Zbog toga što upravo na kršćanskim sastancima učimo o Isusu, njegovim učenjima i načinu postupanja.

Kakav to “teret” Krist želi da nosimo? To je isti “teret” koji i on sam nosi — čast da vrši Božju volju (Ivan 4:34; 15:8). Poslušnost Božjim zapovijedima zahtijeva trud,  no ona nije teret koji je preteško nositi. Doduše, taj nam se teret može učiniti preteškim ako se oslanjamo isključivo na vlastitu snagu. No ako se molimo za Božji duh i na sastancima se hranimo duhovnom hranom, Bog će nam dati ‘iznimnu snagu’ (2. Korinćanima 4:7). Budemo li se pripremali za sastanke i sudjelovali na njima, naša ljubav prema Jehovi bit će sve snažnija. A kad je ljubav naša poticajna snaga, Božje zapovijedi “nisu teške” (1. Ivanova 5:3).

Većina ljudi suočava se s izazovima kao što je zarađivanje za život te sa zdravstvenim i osobnim problemima. No da bismo izašli na kraj s takvim problemima, mi se ne oslanjamo na ljudsku mudrost. Skupštinski sastanci pomažu nam da ‘ne budemo zabrinuti’ jer se putem njih Jehova brine za naše potrebe i pomaže nam da se nosimo s problemima (Matej 6:25-33). Doista, kršćanski su sastanci izraz Božje ljubavi prema nama.

Isus je imao običaj otići u sinagogu, gdje se razmatrala Božja Riječ. Jednom takvom prilikom uzeo je Izaijin svitak te je pročitao: “Duh je Jehovin na meni, jer Bog me pomazao da objavim dobru vijest siromasima, poslao me da propovijedam oslobođenje zarobljenima i vraćanje vida slijepima, da pustim potlačene na slobodu, da propovijedam Jehovinu godinu milosti” (Luka 4:16, 18, 19). Doista bi bilo lijepo da smo osobno mogli čuti Isusa kako zatim kaže: “Danas su se ispunile ove riječi iz Pisma koje ste upravo čuli” (Luka 4:21).

Isus, blagi “vrhovni pastir”, još uvijek vodi računa o tome jesu li njegovi sljedbenici duhovno zbrinuti (1. Petrova 5:1-4). Pod njegovim vodstvom “vjerni i razboriti rob” imenuje muškarce koji vrše pastirsku službu u skupštinama Jehovinih svjedoka širom svijeta (Matej 24:45-47; Titu 1:5-9). Ti muškarci ‘pasu Božju skupštinu’ s blagošću te pružaju dobar primjer redovito dolazeći na sastanke. I ti možeš pokazati cijenjenje za te ‘ljude koje smo dobili na dar’ dolazeći na sastanke, gdje možeš hrabriti druge svojom prisutnošću i sudjelovanjem (Djela apostolska 15:30-33; 20:28; Efežanima 4:8, 11, 12).

Što možeš poduzeti kako bi te kršćanski sastanci doista duhovno okrijepili? Mogao bi poslušati sljedeći Isusov savjet: “Pazite kako slušate” (Luka 8:18). Oni koji su istinski htjeli nešto naučiti, pažljivo su slušali Isusa. Molili su ga da im objasni svoje usporedbe, te su bili nagrađeni većim razumijevanjem (Matej 13:10-16).

Ti možeš oponašati takve duhovno gladne pojedince pažljivo slušajući govore na našim sastancima (Matej 5:3, 6). Da bi ostao usredotočen na ono što se iznosi, trudi se pratiti govornikov slijed misli i argumenata. Postavljaj si pitanja kao što su: ‘Kako te misli mogu primijeniti u svom životu? Kako ih mogu iskoristiti kako bih pomogao drugima? Kako mogu objasniti tu misao?’ Osim toga, traži biblijske retke koje govornik navodi kao temelj onoga što iznosi. Što više budeš pazio na to kako slušaš, to će ti sastanci pružati veću okrepu.

Nakon sastanka razgovaraj s drugima o mislima koje ste čuli. Razgovarajte o iznesenom gradivu i tome kako ga možete primijeniti. Konstruktivni razgovori nakon sastanaka dodatno će te ohrabriti.

Nema sumnje da imamo dobre razloge zašto dolaziti na naše sastanke. Nakon što smo se osvrnuli na koristi koje iz toga proizlaze, upitaj se: ‘Kako ja reagiram na Isusov poziv: “Dođite k meni”?’