1, 2. (a) Kako se često doživljava starost? (b) Što Biblija obećava u vezi s posljedicama Adamovog grijeha?

NA ŠTO pomisliš kad čuješ riječ “starost”? Na bore, slab sluh, onemoćale noge i ruke ili možda na neki drugi znak ‘zlih dana’ koji su slikovito opisani u Propovjedniku 12:1-7? Ako je tako, onda je važno da upamtiš da opis iz 12. poglavlja Propovjednika nije opis starenja koje je bilo dio prvobitnog nauma našeg Stvoritelja, Jehove Boga, nego starenja koje je posljedica Adamovog grijeha na ljudsko tijelo (Rimljanima 5:12).

² Starenje samo po sebi nije nešto loše, jer dugotrajan život podrazumijeva prolazak vremena. Ustvari, rast i sazrijevanje poželjne su karakteristike svega što je živo. Sve ono loše što su grijeh i nesavršenost uzrokovali tijekom šest tisuća godina i što vidimo oko sebe uskoro će biti stvar prošlosti, a svi koji su poslušni Bogu uživat će u životu kakav im je Bog u početku i želio pružiti, bez boli koju uzrokuju starost i smrt (1. Mojsijeva 1:28; Otkrivenje 21:4, 5). Tada “nitko od stanovnika neće reći: ‘Bolestan sam’” (Izaija 33:24). Ostarjeli će se vratiti u “dane mladenačke snage svoje”, a njihovo tijelo postat će “svježije nego u mladosti” (Job 33:25). Međutim, za sada se svi moramo boriti s posljedicama grijeha koji smo naslijedili od Adama. Pa ipak, Jehovini sluge uživaju posebne blagoslove čak i kad ostare.

3. Na koji način kršćani ‘cvatu i kad im kosa posijedi’?

³ Božja Riječ jamči nam da će oni ‘koji su posađeni u domu Jehovinom cvasti i kad im kosa posijedi’ (Psalam 92:13, 14). Psalmist tim simboličnim riječima iznosi temeljnu istinu — vjerni Božji sluge mogu duhovno napredovati i rasti iako fizički propadaju. To potvrđuju mnogi primjeri kako iz biblijskog tako i iz našeg vremena.

4. Kako je ostarjela proročica Ana pokazala odanost Bogu i kako je bila nagrađena?

⁴ Uzmimo za primjer proročicu Anu. U dobi od 84 godine “nikad nije izostajala iz hrama, nego je noć i dan služila Bogu postovima i usrdnim molitvama”. Budući da njen otac nije bio levit, već je bio “iz plemena Ašerova”, Ana nije mogla živjeti u hramu. Zamisli koliko truda mora da je ulagala kako bi svaki dan mogla biti u hramu,  od prinošenja jutarnje do prinošenja večernje žrtve! No Ana je bila bogato nagrađena zbog svoje odanosti Bogu. Imala je čast biti u hramu kad su Josip i Marija, u skladu s Mojsijevim zakonom, donijeli malog Isusa pred Jehovu. Kad je ugledala Isusa, Ana je “počela zahvaljivati Bogu i govoriti o djetetu svima koji su čekali izbavljenje Jeruzalema” (Luka 2:22-24, 36-38; 4. Mojsijeva 18:6, 7).

5, 6. Kako danas mnogi ostarjeli pokazuju da imaju stav sličan Aninom?

⁵ Mnogi ostarjeli među nama nalik su Ani jer i oni redovito dolaze na sastanke, usrdno se mole da obožavanje pravog Boga napreduje i gorljivo propovijedaju dobru vijest. Jedan brat koji ima preko 80 godina i redovito prisustvuje kršćanskim sastancima sa svojom ženom rekao je: “Uvijek smo se trudili ići na sastanke tako da nam je to već postala navika. Ne želimo biti nigdje drugdje. Gdje je Božji narod, tu i mi želimo biti jer tu se osjećamo sigurni.” Taj primjer doista može ohrabriti sve nas (Hebrejima 10:24, 25).

⁶ “Ako mi se ukaže prilika da učinim nešto za Jehovu i svjesna sam da to mogu, onda ću to i učiniti.” Takav stav ima Jean, udovica koja ima preko 80 godina. “Naravno, i ja znam biti sjetna”, nastavlja ona, “ali zašto bi svi oko mene trebali biti tužni kad sam ja tužna?” Oči su joj pune sjaja dok priča koliko se raduje kad putuje u druge zemlje da bi prisustvovala duhovno izgrađujućim događajima. Nedavno je na putovanju svojim suputnicima rekla: “Ne želim više gledati dvorce! Želim ići u službu propovijedanja!” Iako nije znala jezik koji se govori u zemlji u kojoj su bili, Jean je uspjela zainteresirati ljude za biblijsku poruku. Osim toga, nekoliko je godina surađivala sa skupštinom kojoj je trebala pomoć iako joj to nije bilo lako jer je morala naučiti novi jezik i trebalo joj je dva sata do dvorane i natrag.

7. Kako je Mojsije pokazao da želi produbljivati svoj odnos s Bogom iako je bio u poodmaklim godinama?

⁷ Kako godine prolaze, tako čovjek stječe sve veće životno iskustvo (Job 12:12). Međutim, duhovni napredak ne postiže se automatski kako godine prolaze. Stoga umjesto da se samo oslanjaju na znanje koje su stekli u prošlosti, Božji vjerni sluge tijekom godina nastoje ‘saznati više’ (Mudre izreke 9:9). Kad ga je Jehova postavio za vođu naroda, Mojsije je imao 80 godina (2. Mojsijeva 7:7). Očito se to tada smatralo neobično dugim životnim vijekom jer je on sam napisao: “Dani naši traju sedamdeset godina, a kod snažnijih osamdeset godina” (Psalam 90:10). Pa ipak, Mojsije nikada nije smatrao da je prestar za učenje. Nakon što je desetljećima služio Bogu u mnogim posebnim prilikama i imao velike odgovornosti, Mojsije je molio Jehovu: “Objavi mi puteve svoje, da te upoznam” (2. Mojsijeva 33:13). Mojsije je stalno želio produbljivati svoj odnos s Jehovom.

8. Kako znamo da Danijel nije prestao proučavati ni kad je imao preko 90 godina i što je saznao?

⁸ Prorok Danijel je vjerojatno i s preko 90 godina još uvijek revno istraživao svete spise. Ono što je zapazio proučavajući ‘knjige’, koje su vjerojatno uključivale 3. Mojsijevu, Izaiju, Jeremiju, Hošeu i Amosa, potaknulo ga je da ‘traži Jehovu molitvom i usrdnim molbama’ (Danijel 9:1-3). Ta je molitva bila uslišena tako što mu je Bog omogućio da sazna kada će se Mesija pojaviti i što će u budućnosti biti s obožavanjem pravog Boga (Danijel 9:20-27).

9, 10. Kako su neki zaposlili svoj um?

⁹ Poput Mojsija i Danijela, i mi možemo zaposliti svoj um tako da razmišljamo o  duhovnim stvarima dokle god možemo. Mnogi čine upravo to. Worth, starješina koji ima preko 80 godina, nastoji biti u toku s duhovnom hranom koju dobivamo od ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45). On kaže: “Ja jako volim istinu i oduševljen sam kad vidim kako svjetlo istine sve jače svijetli” (Mudre izreke 4:18). A Freda, koji je u punovremenoj službi proveo preko 60 godina, duhovno jačaju razgovori o biblijskim temama koje vodi s kršćanskom braćom i sestrama. “Trudim se stalno razmišljati o Bibliji”, kaže on. “Ako su ti biblijske misli stalno prisutne u mislima i ako uviđaš njihovu vrijednost te ono što učiš znaš povezivati s ostalim ‘zdravim riječima’ koje sačinjavaju biblijsku istinu, tada nemaš samo zasebne informacije, nego vidiš da svaka ima svoju dragocjenu ulogu” (2. Timoteju 1:13).

¹⁰ Ako si u poodmaklim godinama, to ne mora značiti da više ne možeš učiti nove i teške stvari. Neki su ljudi naučili čitati i pisati ili govoriti strani jezik sa 60, 70, pa čak i 80 godina. Neki Jehovini svjedoci učinili su to zato da bi mogli prenositi dobru vijest ljudima različitih nacionalnosti (Marko 13:10). Harry i njegova žena imali su preko 65 godina kad su odlučili pomagati u svjedočenju ljudima koji govore portugalski. Harry kaže: “Budimo iskreni. Kad čovjek ostari, sve što radi teže mu ide.” Pa ipak, trud i ustrajnost urodili su plodom te su vodili biblijske tečajeve na portugalskom. Osim toga, Harry već mnogo godina na tom jeziku drži govore na oblasnim kongresima.

11. Zašto je dobro razmisliti o onome što su postigli ostarjeli koji vjerno služe Bogu?

¹¹ Naravno, zdravlje i životne okolnosti ne pružaju svima priliku da prihvate takve izazove. No zašto bismo onda trebali razmišljati o primjeru ostarjele braće koja su toliko toga postigla u starosti? Nipošto ne zato da bismo zaključili kako svi trebaju postići isto to. Umjesto toga, cilj toga je ono na što je apostol Pavao potaknuo hebrejske kršćane kad je govorio o vjernim starješinama: “Promatrajući ishod njihovog načina života, ugledajte se na njihovu vjeru” (Hebrejima 13:7). Kad razmišljamo o revnosti te ostarjele braće i sestara, to nas može potaknuti da oponašamo njihovu čvrstu vjeru koja im pomaže da ustraju u službi Bogu. Objašnjavajući što njemu pomaže da ustraje, Harry, koji danas ima 87 godina, kaže: “Želim mudro iskoristiti preostale godine života i biti od što veće koristi u Jehovinoj službi.” Freda, kojeg smo ranije spomenuli, jako veseli njegov posao u Betelu. On kaže: “Moraš pronaći način na koji možeš najbolje služiti Jehovi i onda ustrajati u toj službi.”

12, 13. Kako je Barzilaj pokazao odanost Bogu unatoč tome što su mu se okolnosti promijenile?

¹² Obično nije lako pomiriti se s fizičkim promjenama koje donosi starost. Pa  ipak, i tada je moguće pokazivati odanost Bogu. Barzilaj Gileadovac dobar je primjer u tome. U dobi od 80 godina pokazao je veliku gostoljubivost Davidu i njegovoj vojsci kad im je dao hranu i smještaj tijekom Abšalomove pobune. Kad je David krenuo na put za Jeruzalem, Barzilaj ga je ispratio do Jordana. David mu je ponudio da pođe s njim i ostane na njegovom dvoru. Kako je Barzilaj reagirao? “Sada mi je osamdeset godina. (...) Može li sluga tvoj osjetiti okus onoga što jede i pije? Mogu li još slušati glas pjevača i pjevačica? (...) Evo sluge tvojega Kimhama, pa neka on pođe s gospodarom mojim, kraljem! Učini mu što je dobro u očima tvojim!” (2. Samuelova 17:27-29; 19:31-40).

¹³ Unatoč otežanim životnim okolnostima, Barzilaj je učinio sve što je mogao kako bi pomogao Davidu, kojeg je Jehova postavio za kralja. Iako je priznao da mu okus i sluh više nisu kao prije, nije bio ogorčen. Umjesto toga, nesebično je predložio da Kimham dobije povlastice koje su njemu ponuđene i tako je pokazao kakva je uistinu osoba. I danas mnogi ostarjeli poput Barzilaja pokazuju nesebičnost i velikodušnost. Oni čine sve što mogu kako bi podupirali obožavanje pravog Boga, znajući da se “takvim žrtvama ugađa Bogu”. Zar nije divno imati vjerne osobe u svojoj sredini? (Hebrejima 13:16).

14. Kako Davidove riječi iz Psalma 37:23-25 dobivaju na snazi kad uzmemo u obzir njegovu životnu dob?

¹⁴ Premda su se Davidu tijekom godina životne okolnosti mnogo puta promijenile, bio je uvjeren da se Jehova nikada ne prestaje brinuti za svoje vjerne sluge. Pretkraj svog života napisao je pjesmu koja danas čini 37. psalam. Zamisli Davida kako se prisjeća prošlosti i svirajući harfu pjeva: “Jehova utvrđuje korake čovjeku i raduje se putu njegovu. Ako i posrne, neće pasti, jer ga Jehova drži za ruku. Bio sam mlad i ostario sam, ali nikad nisam vidio pravednika ostavljena, niti djecu njegovu da prose kruha” (Psalam 37:23-25). Jehova se pobrinuo da David u ovom psalmu pod nadahnućem spomene svoju životnu dob. Zar te iskrene riječi zbog toga još više ne dobivaju na snazi?

15. Kako je apostol Ivan dao dobar primjer u pokazivanju vjernosti unatoč promijenjenim životnim okolnostima i poodmakloj dobi?

¹⁵ I apostol Ivan nam je dao dobar primjer jer je ostao vjeran Bogu unatoč promijenjenim životnim okolnostima i poodmakloj dobi. Nakon što je služio Bogu gotovo 70 godina, bio je izgnan na otok Patmos jer je “govorio o Bogu i svjedočio za Isusa” (Otkrivenje 1:9). Pa ipak, čekalo ga je još posla. Ustvari, Ivan je sve svoje biblijske knjige napisao u zadnjim godinama svog života. Dok je bio na Patmosu, dobio je zadivljujuće vizije koje je pažljivo zapisao u Otkrivenju (Otkrivenje 1:1, 2). Potom je, kako se uglavnom smatra, bio oslobođen iz izgnanstva tijekom vladavine rimskog cara Nerve. Nakon toga je oko 98. n. e., kad je vjerojatno imao između 90 i 100 godina, napisao Evanđelje i tri poslanice koje nose njegovo ime.

16. Kako oni koji više ne mogu nesmetano govoriti mogu pokazati odanost Jehovi?

¹⁶ Starost donosi različita ograničenja, bilo teža bilo lakša. Naprimjer, neke osobe više ne mogu nesmetano govoriti. Međutim, one i dalje vole razmišljati o Božjoj ljubavi i nezasluženoj dobroti. Premda ustima ne mogu mnogo govoriti, one u srcu govore Jehovi: “Kako ljubim zakon tvoj! Cijeli dan razmišljam o njemu” (Psalam 119:97). Jehova poznaje one koji “razmišljaju o imenu njegovu” i on uviđa koliko se oni razlikuju od velike većine ljudi kojima nije stalo do njega (Malahija 3:16; Psalam 10:4). Doista je utješno znati da su Jehovi ugodna ‘razmišljanja našeg srca’! (Psalam 19:14; 1. Ljetopisa 28:9).

17. Koje su jedinstveno svojstvo razvili dugogodišnji Jehovini sluge?

¹⁷ Dobro je imati na umu da osobe koje desetljećima vjerno služe Jehovi razvijaju jedno uistinu jedinstveno svojstvo koje se ne može razviti ni na jedan drugi način — ustrajnost. Isus je rekao: “Ustrajnošću svojom steći ćete duše svoje” (Luka 21:19). Ustrajnost je prijeko potrebna za dobivanje vječnog života. Vi koji ‘izvršavate Božju volju’ i svojim načinom života dokazujete svoju vjernost možete očekivati da ćete ‘primiti ono što je obećano’ (Hebrejima 10:36).

18. (a) Što Jehovu raduje kod ostarjelih? (b) O čemu ćemo govoriti u sljedećem članku?

¹⁸ Jehova cijeni to što mu služite cijelom dušom bez obzira na to koliko mnogo ili malo možete učiniti. Unatoč onome što se događa ‘izvanjskom čovjeku’ dok starimo, “onaj unutarnji” može se obnavljati iz dana u dan (2. Korinćanima 4:16). Nema sumnje u to da Jehova cijeni ono što ste u prošlosti učinili za njegovo ime, ali posve je očito da cijeni i ono što činite upravo sada (Hebrejima 6:10). U sljedećem članku govorit ćemo o dugotrajnim koristima vjernosti kakvu vi pokazujete.