KROZ povijest ljudi su na razne načine bilježili podatke. U staro doba svoje su riječi zapisivali na zdanjima koja su podizali u spomen na slavne ljude ili događaje, na kamenim i drvenim pločama, pergamentu (koži) i drugim materijalima. U prvom stoljeću naše ere na Bliskom se istoku pisana riječ uglavnom javljala u obliku svitka. Zatim se pojavio kodeks, koji je s vremenom zamijenio svitak i postao općeprihvaćen oblik pisanog teksta. Kodeksu u velikoj mjeri treba pripisati zaslugu za to što je Biblija danas dostupna velikom broju ljudi. No što je kodeks i kako je ušao u upotrebu?

Kodeks je najstariji oblik današnje knjige. On se sastojao od više listova koji su bili presavijeni po sredini i spojeni na mjestu na kojem su bili presavijeni. Tekst se ispisivao na obje strane lista, a listovi su bili zaštićeni koricama. Prvi kodeksi izgledali su dosta drugačije od današnjih knjiga. No, kao i kod mnogih drugih izuma, kodeks se s vremenom mijenjao i prilagođavao potrebama i željama onih koji su se njime služili.

Kodeks se u početku najčešće izrađivao od drvenih pločica premazanih voskom. Ispisani voštani poliptisi (pločice koje su uz duži rub pričvršćene jedna za drugu) nađeni su u Herkulaneju, gradu koji je 79. n. e. zajedno s Pompejima uništen u erupciji Vezuva. S vremenom su krute pločice bile zamijenjene listovima načinjenim od savitljivog materijala. Na latinskom jeziku ti su se kodeksi, odnosno prve knjige, nazivali membranae, što doslovno znači “tanke kožice (za pisanje)”, jer su im listovi u većini slučajeva bili načinjeni od kože (pergamenta).

Neki kodeksi koji su ostali sačuvani do današnjih dana bili su načinjeni od papirusa. Najstariji kršćanski kodeksi koji su do danas pronađeni izrađeni su upravo od papirusa, a ostali su sačuvani zbog toga što su bili pohranjeni na području Egipta, u predjelima gdje je klima vrlo suha. *

Pretpostavlja se da su kršćani do kraja prvog stoljeća n. e., a možda i dulje, uglavnom koristili  svitke. Od kraja prvog stoljeća pa do trećeg stoljeća n. e. vodila se borba između onih koji su zagovarali upotrebu kodeksa i onih koji su zagovarali upotrebu svitka. Ovi drugi bili su naviknuti na svitak i bilo im je teško odreći se tradicionalnog načina čitanja koji je stoljećima bio uvriježen. No razmotrimo na koji se način čitao svitak. Svitak je obično bio načinjen od točno određenog broja listova papirusa ili pergamenta koji su bili zalijepljeni jedan za drugi. Lijepljenjem listova dobila bi se dugačka traka koja bi se potom smotala u valjak. Tekst se ispisivao u stupcima na unutarnjoj strani svitka. Onaj tko je želio čitati svitak morao ga je odmotavati kako bi pronašao željeni dio teksta. Nakon čitanja trebao ga je opet smotati (Luka 4:16-20). Većina pisanih djela nije mogla stati u jedan svitak, nego su se morala ispisivati u nekoliko svitaka, što je dodatno otežavalo čitanje. Od drugog stoljeća kršćani su očito najradije koristili kodekse, u koje su prepisivali tekst biblijskih knjiga. Usprkos tome, svitak je još stoljećima ostao u upotrebi. Ipak, povjesničari smatraju da su za opće prihvaćanje kodeksa u velikoj mjeri zaslužni kršćani koji su ga koristili.

Prednosti kodeksa pred svitkom više su nego očite — u njega može stati više teksta, praktičan je i lako ga je nositi sa sobom. Neki su to shvatili čim se kodeks pojavio, no većini ljudi trebalo je dosta vremena da se odreknu svitka. Ipak, nakon nekoliko stoljeća kodeks je iz više razloga postupno prevladao.

U usporedbi sa svitkom, kodeks je bio ekonomičniji. Tekst se mogao pisati na obje stranice lista. Osim toga, nekoliko knjiga moglo se uvezati zajedno, u samo jedan svezak. Neki smatraju da je glavni razlog popularnosti kodeksa među kršćanima te pravnicima i drugim ljudima koji su se u svom poslu koristili pisanom riječi bio taj što su se u kodeksu vrlo lako mogli pronaći željeni odlomci teksta. Kršćanima je za propovjedničku službu bilo vrlo praktično imati veliku količinu biblijskog teksta u jednom svesku ili pak više odabranih biblijskih redaka. Osim toga, kodeks je imao i korice, obično drvene, pa je bio otporniji na habanje od svitka.

Kodeksi su olakšavali čitanje i onima koji su sami za sebe htjeli nešto pročitati. Krajem trećeg stoljeća oni koji su se izjašnjavali kao kršćani posjedovali su Evanđelja malog formata ispisana na pergamentu. Otada je doslovno na milijarde primjeraka cijele Biblije ili nekih njezinih dijelova proizvedeno u obliku kodeksa, odnosno knjige.

Danas ljudi na više načina mogu brzo i lako upoznati Božju mudrost koja se nalazi u Bibliji. Božja Riječ se može čitati u tiskanom i elektronskom obliku te slušati s audiokaseta i CD-ova. Bez obzira na to koji se format ili medij tebi najviše sviđa, trudi se svaki dan čitati ili slušati Božju Riječ, Bibliju, i jačaj svoju ljubav prema njoj! (Psalam 119:97, 167).