PROROK Jeremija doživio je ispunjenje poruke o osudi koju je objavljivao 40 godina. Kako se taj prorok osjećao kao očevidac razorenja svog voljenog grada? “Jeremija sjede i zaplače; on izreče ovu tužaljku nad Jeruzalemom”, glasi uvod u Tužaljke u grčkoj Septuaginti. Tužaljke su napisane 607. pr. n. e., dok je uspomena na 18-mjesečnu opsadu i Jeruzalem u plamenu bila još vrlo živa u prorokovom sjećanju. Stoga je ta biblijska knjiga prožeta Jeremijinom dubokom boli (Jeremija 52:3-5, 12-14). Nijedan drugi grad u povijesti nije oplakan tako snažnim, dirljivim riječima.

Tužaljke su zbirka pet lirskih pjesama. Prve četiri su tužaljke, ili naricaljke, a peta je napisana kao molitva. Prve četiri pjesme imaju formu alfabetskog akrostiha, što znači da im stihovi počinju slovima po alfabetskom redu hebrejskog pisma koje se sastoji od 22 slova. Iako je broj stihova pete pjesme identičan broju slova hebrejskog alfabeta, oni nisu poredani alfabetskim redom.

“O, kako sjedi osamljen, grad nekad pun ljudi! Postao je kao udovica, a nekad je bio velik među narodima! Nekad kneginja među pokrajinama, na ropski rad sad ide!” Tim je riječima prorok Jeremija počeo jadikovati nad Jeruzalemom. Govoreći o uzroku njegove nevolje, prorok je rekao: “Zbog mnoštva prijestupa njegovih Jehova ga je zavio u tugu” (Tužaljke 1:1, 5).

Nalik udovici koja je izgubila muža i djecu, Jeruzalem kao da pita: “Ima li boli poput teške boli što je meni nanesena?” Imajući na umu svoje neprijatelje, on moli Boga: “Neka sva zloća njihova dođe pred tebe, a ti ih udari, kao što si i mene udario zbog svih prijestupa mojih! Jer mnogo je uzdisaja mojih i srce je moje bolno” (Tužaljke 1:12, 22).

Jeremija je duboko potresen rekao o Jehovi: “U žestini gnjeva slomio je svaki rog Izraelov. Povukao je desnicu svoju kad je neprijatelj napao. U Jakovu on gori kao oganj usplamtjeli što proždire sve uokolo.” Opisujući svoju beskrajnu tugu, prorok je jadikovao: “Oči su mi iznemogle od suza, utroba mi se uskomešala. Jetra mi se prosula na zemlju.” Čak su i prolaznici u čudu govorili: “Je li to grad za koji su govorili: ‘On je savršenstvo ljepote, radost svoj zemlji’?” (Tužaljke 2:3, 11, 15).

Odgovori na biblijska pitanja:

1:15 — Kako je Jehova ‘izgazio grožđe u tijesku djevice, kćeri Judine’? Kad su razarali grad slikovito prikazan djevicom, Babilonci su prolili puno krvi koja je tekla poput soka grožđa gnječenog u tijesku. Jehova je to prorekao i dopustio da se dogodi, pa se zato može reći da je on taj koji je ‘izgazio grožđe u tijesku’.

2:1 — Kako je ‘ljepota Izraelova bačena s neba na zemlju’? ‘Nebesa su viša od zemlje.’ Stoga, kad nešto što je uzvišeno doživi pad i poniženje, ponekad se kaže da je to ‘bačeno s neba na zemlju’. “Ljepota Izraelova”  — slava i moć koje je imao dok je bio okružen Jehovinim blagoslovom — pala je razorenjem Jeruzalema i opustošenjem Jude (Izaija 55:9).

2:1, 6 — Što su Jehovino ‘podnožje’ i ‘sjenica’? Psalmist je u pjesmi rekao: “Uđimo u veličanstveno prebivalište njegovo, poklonimo se kod podnožja nogu njegovih!” (Psalam 132:7). Dakle, ‘podnožje’ iz Tužaljki 2:1 odnosi se na Jehovin hram. Babilonci su ‘spalili dom Jehovin’ kao da je obična sjenica, ili koliba, u vrtu (Jeremija 52:12, 13).

2:16, 17 — Ne bi li prema hebrejskom alfabetu 16. redak trebao počinjati hebrejskim slovom ajin, a 17. slovom pe? Dok su pisali takvu vrstu pjesama, nadahnuti pisci obično su se držali alfabetskog redoslijeda. Međutim, kad je bilo potrebno, znali su i odstupiti od njega da tekst ne bi zvučao izvještačeno ili neprirodno. Njima je dobro prenesena poruka bila važnija od literarne forme, kojoj je svrha bila samo da se pjesma lakše upamti. Do identične zamjene slova došlo je ujedno u trećoj i četvrtoj pjesmi Tužaljki (Tužaljke 3:46, 49; 4:16, 17).

2:17 — Koju je konkretnu “riječ” Jehova ispunio u povezanosti s Jeruzalemom? Ta se “riječ” očigledno odnosi na ono što je zapisano u 3. Mojsijevoj 26:17: “Okrenut ću se protiv vas, pa će vas poraziti neprijatelji vaši. Gazit će vas oni koji vas mrze, i bježat ćete kad vas nitko ne bude progonio.”

Pouke za nas:

1:1-9 Jeruzalem noću gorko plače i suze su mu na obrazima. Njegova su vrata pusta, a njegovi svećenici uzdišu. Njegove su djevojke ožalošćene, a on je pun gorčine. Zašto? Zato što je teško zgriješio. Nečistoća mu je na skutima. Grijeh ne donosi radost, već suze, jecaje, jad i gorčinu.

1:18 Kad kažnjava grešnike, Jehova je pritom uvijek pravedan.

2:20 Izraelci su bili upozoreni da će, ako ne budu slušali Jehovin glas, navući na sebe prokletstva, da će čak jesti “meso sinova svojih i kćeri svojih” (5. Mojsijeva 28:15, 45, 53). Biti neposlušan Bogu zaista je ludost!

U 3. poglavlju Tužaljki govori čovjek koji zapravo predočava Izraela. Usprkos nesreći koja ga je zadesila, taj “čovjek” u pjesmi govori: “Dobar je Jehova prema onome tko se uzda u  njega, prema duši koja ga traži.” U molitvi pravom Bogu on preklinje: “Ti čuješ glas moj. Ne zatvaraj uho kada oslobođenje tražim, kada k tebi vapim!” Moleći Jehovu da reagira na klevete neprijatelja, on kaže: “Ti ćeš im, Jehova, vratiti po postupcima njihovim, po djelu ruku njihovih” (Tužaljke 3:1, 25, 56, 64).

Jeremija je otvoreno govorio o osjećajima koji su ga obuzimali zbog strahota koje su se dešavale dok je Jeruzalem godinu i pol bio pod opsadom te je sa žaljenjem rekao: “Kazna za prijestup kćeri naroda mojega veća je od kazne za grijeh Sodome, koja je u trenu uništena bila i kojoj nijedna ruka nije pomoć pružila.” Jeremija je zatim dodao: “Bolje su prošli oni koji su pobijeni mačem nego oni koje je pomorila glad, jer ovi polako venu od nestašice plodova s polja, kao da su mačem probodeni” (Tužaljke 4:6, 9).

Peta pjesma opisuje riječi stanovnika Jeruzalema. Oni kažu: “Sjeti se, Jehova, što nam se dogodilo! Pogledaj i vidi sramotu našu!” Dok govore o svojim nevoljama, oni ujedno mole: “Ti ćeš, Jehova, stolovati dovijeka. Prijestolje tvoje iz naraštaja u naraštaj stoji. Dovedi nas natrag, Jehova, k sebi, i mi ćemo se rado vratiti! Daj da nam dođu novi dani, poput onih što su nekada bili!” (Tužaljke 5:1, 19, 21).

Odgovori na biblijska pitanja:

3:16 — Što znače riječi: “Pušta me da šljunkom zube lomim”? Jedan biblijski priručnik objašnjava: “Dok su bili na putu u zemlju svog izgnanstva, Židovi su bili prisiljeni peći kruh u jamama iskopanim u zemlji, pa bi im se zato u kruhu našlo pijeska i kamenčića.” Tako su im se zubi lako mogli okrhnuti ili slomiti.

4:3, 10 — Zašto je Jeremija ‘kćer naroda svojega’ usporedio s ‘nojevima u pustinji’? Ženka noja “nemilosrdno postupa s ptićima svojim, kao da nisu njezini”, navodi se u Jobu 39:16. Naprimjer, nakon što izleže jaja, ženka odlazi s drugim ženkama, a mužjak preuzima brigu za ptiće. A što se događa kad nastupi opasnost? Tada i mužjak i ženka pobjegnu i ostave svoje ptiće. Tijekom babilonske opsade u Jeruzalemu je zavladala takva glad da su majke, koje su po prirodi suosjećajne, postale okrutne prema svojoj djeci — poput nojeva u pustinji. Takvo je ponašanje bilo posve drugačije od majčinske brige karakteristične za šakale.

5:7 — Da li Jehova ljude smatra odgovornima za grijehe njihovih otaca? Ne, Jehova ne kažnjava ljude zbog grijeha njihovih predaka. Biblija kaže: “Svatko će  od nas za sebe položiti račun Bogu” (Rimljanima 14:12). Međutim, posljedice nekih grijeha mogu potrajati, zbog čega mogu patiti i kasniji naraštaji. Naprimjer, kad su se Izraelci u prošlosti upustili u idolopoklonstvo, čak je i vjernim Izraelcima nakon njih bilo teško ostati na pravednom putu (2. Mojsijeva 20:5).

Pouke za nas:

3:8, 43, 44 U vrijeme nevolje koja je zadesila Jeruzalem Jehova nije htio slušati vapaje njegovih stanovnika. Zašto? Zato što je narod bio neposlušan i nikako se nije htio pokajati. Ako želimo da Jehova uslišava naše molitve, moramo mu biti poslušni (Mudre izreke 28:9).

3:20 Jehova, “Svevišnji koji je nad svom zemljom”, toliko je uzvišen da se mora takoreći ‘sagnuti da bi gledao nebo i zemlju’ (Psalam 83:18; 113:6). Ipak, Jeremija je dobro znao da je Svemogući spreman “sagnuti se” prema ljudima — takoreći spustiti se na njihovu razinu kako bi ih ohrabrio. Koliko smo sretni što pravi Bog nije samo svemoćan i beskrajno mudar nego i toliko ponizan!

3:21-26, 28-33 Što nam može pomoći da izdržimo čak i teške patnje? Jeremija nam je to otkrio. Ne smijemo zaboraviti da Jehova velikodušno iskazuje svoju milost i da je njegovo milosrđe veliko. Također moramo imati na umu da je već samo to što smo živi dovoljan razlog da ne gubimo nadu te da trebamo biti strpljivi i tiho, bez pritužbi, čekati Jehovu i njegovo spasenje. Osim toga, trebamo ‘prignuti k prahu usta svoja’, odnosno ponizno podnositi kušnje, znajući da Bog ima dobrog razloga zašto nešto dopušta.

3:27 Vjera mlade osobe može biti ispitana tako što možda mora trpjeti teškoće i ismijavanje. Međutim, “dobro je da čovjek nosi jaram za mladosti svoje”. Zašto? Zato što će, ako nauči podnositi teškoće dok je mlad, biti pripremljen za probleme koji ga očekuju kasnije.

3:39-42 Nije mudro ‘žaliti se’ kada ispaštamo zbog svojih grijeha. Umjesto da se žalimo na posljedice neispravnog postupanja, “ispitajmo puteve svoje i istražimo ih, i vratimo se Jehovi”. Dakle, trebamo se pokajati i popraviti.

Tužaljke otkrivaju kako je Jehova gledao na Jeruzalem i Judinu zemlju nakon što su Babilonci spalili grad i ostavili zemlju pustom. Opetovano priznavanje grijeha na koje nailazimo u toj knjizi jasno daje do znanja da su s Jehovinog stajališta uzrok nevolje bili grijesi naroda. No, nadahnute pjesme iz te knjige ujedno izražavaju nadu, pouzdanje u Jehovu i želju za povratkom na pravi put. Premda većina ljudi u Jeremijino vrijeme nije tako osjećala, te pjesme odražavaju stav Jeremije i ostatka naroda koji se pokajao.

Iz Jehovinog stava prema Jeruzalemu koji je opisan u Tužaljkama možemo izvući dvije važne pouke. Kao prvo, razorenje Jeruzalema i opustošenje Jude podsjećaju na važnost poslušnosti Jehovi i služe kao upozorenje jer pokazuju da ne smijemo zanemarivati Božju volju (1. Korinćanima 10:11). Druga pouka je nešto što možemo naučiti od Jeremije (Rimljanima 15:4). Čak i u naizgled beznadnoj situaciji duboko ožalošćeni prorok čekao je spasenje od Jehove. Doista je od životne važnosti da potpuno vjerujemo Jehovi i njegovoj Riječi te se uzdamo u njega! (Hebrejima 4:12).