1. Zašto mnogi razumni ljudi smatraju da je Bog zaslužan za postojanje čudesnog živog i neživog svijeta na Zemlji?

SVIJET prirode oko nas zaista je zadivljujuć. Kako je nastao? Neki smatraju da za to nije zaslužan inteligentan Stvoritelj. Drugi drže da proizvoljnim odbacivanjem Stvoritelja ne možemo u potpunosti razumjeti prirodu. Oni vjeruju da je živi i neživi svijet na Zemlji odviše složen, raznolik i, mogli bismo dodati, čudesan da bi nastao slučajno. Mnogi ljudi, pa tako i neki znanstvenici, vjeruju da dokazi potvrđuju da je svemir načinio mudar, moćan i dobrostiv Tvorac. *

2. Što je Davida potaklo da hvali Jehovu?

² David, kralj drevnog Izraela, bio je uvjeren da Tvorac zaslužuje hvalu zbog svojih čudesnih djela stvaranja. Iako je David živio davno prije ovog naprednog znanstvenog doba, shvatio je da ga okružuju Božja zadivljujuća djela stvaranja. Bilo je dovoljno da razmisli o svom tijelu, pa da osjeti veliko strahopoštovanje prema Božjoj stvaralačkoj moći. “Hvalim te, pun strahopoštovanja, jer sam čudesno stvoren”, napisao je. “Djela su tvoja čudesna, i duša moja to zna dobro” (Psalam 139:14).

3, 4. Zašto je važno da svatko od nas duboko razmišlja o Jehovinim djelima?

³ David je stekao to snažno uvjerenje jer je duboko razmišljao o djelima stvaranja. U današnje vrijeme nastavni programi i sredstva javnog informiranja zagovaraju teorije o porijeklu čovjeka koje potkopavaju vjeru u Boga. Da bismo imali vjeru kakvu je imao David, i mi moramo duboko razmišljati o Jehovinim djelima. Ne bi bilo dobro da dozvolimo drugima da donose zaključke umjesto nas, naročito u vezi s temeljnim pitanjima kao što su postojanje i uloga Stvoritelja.

⁴ Osim toga, razmišljanje o Jehovinim djelima stvaranja pomaže nam da ga još više cijenimo i da vjerujemo njegovim obećanjima o budućnosti. A sve to može nas potaknuti da bolje upoznamo Jehovu i služimo mu. Stoga razmotrimo kako suvremena znanost potvrđuje Davidov zaključak da smo ‘čudesno stvoreni’.

5, 6. (a) Kako je započeo život svakoga od nas? (b) Koju ulogu imaju bubrezi?

⁵ “Ti si stvorio bubrege moje, zaklanjao si me u utrobi majke moje” (Psalam 139:13).  Život svakoga od nas započeo je u majčinoj utrobi, kada smo bili samo jedna stanica sitnija od točke na kraju ove rečenice. Ta sićušna stanica bila je izuzetno složena — kemijski laboratorij u malome! Ona je brzo rasla. Već nakon samo dva mjeseca koja si proveo u majčinoj utrobi razvili su se glavni organi tvog tijela, uključujući i bubrege. Kad si se rodio, bubrezi su bili spremni za pročišćavanje krvi — uklanjanje otrova i viška vode, a zadržavanje korisnih tvari. Kod odrasle osobe dva bubrega, pod uvjetom da su zdrava, svakih 45 minuta pročiste oko pet litara vode sadržane u krvi!

⁶ Bubrezi također vode računa o razini minerala u krvi, njenoj kiselosti i tlaku. Oni vrše i mnoge druge životno važne funkcije, naprimjer pretvaraju vitamin D u aktivan oblik neophodan za pravilan razvoj kostiju i stvaraju hormon eritropoetin, koji potiče nastanak crvenih krvnih stanica u kostima. Nimalo ne čudi što se bubrezi nazivaju “glavnim kemičarima u tijelu”. *

7, 8. (a) Opiši kako se razvija tijelo nerođenog djeteta. (b) U kom je smislu razvoj malog djeteta ‘satkan u najdubljim dubinama zemaljskim’?

⁷ “Kosti moje nisu ti bile sakrivene dok sam nastajao u tajnosti, dok si me tkao u najdubljim dubinama zemaljskim” (Psalam 139:15). Nakon što se prva stanica podijeli, i sve se nove počnu dijeliti. Uskoro se počnu diferencirati, odnosno poprimati različite funkcije. Tako nastaju živčane stanice, mišićne stanice, stanice kože i druge stanice. Skupine stanica iste vrste stvaraju tkiva, a potom organe. Naprimjer, tijekom trećeg tjedna od začeća počne se razvijati kostur. Kad si imao samo sedam tjedana i bio dugačak samo oko 2,5 centimetara, svih 206 kostiju, koliko ih imaš kao odrasla osoba, već je postojalo u početnom obliku iako koštano tkivo tada još nije bilo razvijeno.

⁸ Taj zadivljujući razvoj tvog tijela odvijao se u utrobi tvoje majke, skriven od ljudskih očiju kao da je zakopan duboko u zemlju. Mnogo toga o razvoju našeg tijela još je uvijek nepoznato. Naprimjer, što je potaklo određene gene u stanicama da pokrenu postupak diferenciranja stanica za određenu funkciju? Znanstvenici će to možda s vremenom otkriti, no naš Tvorac — Jehova — oduvijek to zna, kao što je to David u nastavku rekao.

9, 10. U kom je pogledu razvoj zametka ‘zapisan u Božjoj knjizi’?

⁹ “Oči su me tvoje vidjele dok sam zametak bio, u knjizi su tvojoj svi dijelovi njegovi bili zapisani — i dani kada su nastajali — kad još nije bilo nijednoga” (Psalam 139:16). Prva stanica sadržavala je potpuni plan cijelog tvog tijela. Po tom se planu odvijao tvoj razvoj tijekom devet mjeseci koje si prije rođenja proveo u majčinoj utrobi i zatim tijekom više od dvadeset godina, sve dok nisi odrastao. Za to vrijeme tvoje je tijelo prolazilo kroz mnoge faze, a sve su njih određivale informacije zapisane u prvoj stanici.

¹⁰ David nije znao ništa o stanicama i genima, a nije imao ni mikroskop. Pa ipak, razumio je da razvoj njegovog tijela dokazuje da je za to morao postojati neki unaprijed  osmišljeni plan. David je možda znao ponešto o tome kako se zametak razvija, pa je mogao zaključiti da se sve odvija prema unaprijed utvrđenom planu i vremenskom rasporedu. On je pjesnički opisao taj plan kad je rekao da su ‘njegovi dijelovi zapisani u Božjoj knjizi’.

11. Što određuje naše fizičke karakteristike?

¹¹ Danas se zna da geni određuju karakteristike koje nasljeđuješ od roditelja i predaka — primjerice visinu, crte lica, boju očiju i kose te tisuće drugih obilježja. Svaka stanica sadrži desetke tisuća gena, a svaki je gen dio dugog lanca koji se sastoji od deoksiribonukleinske kiseline (DNK). Upute o razvoju tvog tijela ‘zapisane’ su u kemijskoj strukturi tvoje DNK. Svaki put kad se stanice podijele — bilo zato da bi stvorile nove stanice bilo da bi zamijenile stare — DNK prenosi te upute i tako te održava na životu te pazi da se tvoj osnovni izgled ne promijeni. Kakav je to samo divan dokaz moći i mudrosti našeg nebeskog Tvorca!

12. Po čemu se ljudi naročito razlikuju od životinja?

¹² “Kako su mi dragocjene misli tvoje! Bože, kako je velik broj njihov! Kad bih ih brojiti htio, više bi ih bilo nego pijeska” (Psalam 139:17, 18a). I životinje su divno stvorene, a nekima su pojedina osjetila i sposobnosti toliko razvijeni da se ljudi uopće ne mogu mjeriti s njima. No Bog je ljudima dao intelektualne sposobnosti koje su daleko superiornije od životinjskih. “Koliko god da smo mi ljudi u mnogim pogledima slični drugim vrstama, po svojoj sposobnosti govora i razmišljanja jedinstveni smo životni oblik na Zemlji”, piše u jednom znanstvenom priručniku. “Jedinstveni smo i po tome što nastojimo što više saznati o sebi: Kako funkcionira naše tijelo? Kako smo nastali?” O tim je pitanjima i David razmišljao.

13. (a) Što je Davidu pomoglo da razmišlja o ‘Božjim mislima’? (b) Kako možemo oponašati Davida?

¹³ Što je najvažnije, za razliku od životinja, mi imamo jedinstvenu sposobnost da razmišljamo o ‘Božjim mislima’. * Taj poseban dar jedan je od dokaza da smo stvoreni ‘na Božju sliku’ (1. Mojsijeva 1:27). David je iskoristio taj dar. Razmišljao je o dokazima Božjeg postojanja i njegovim dobrim osobinama koje je mogao uočiti u djelima stvaranja na Zemlji. Osim toga, David je imao prve knjige Svetog pisma u kojima Bog govori o sebi i svojim djelima. Ti nadahnuti spisi omogućili su Davidu da razumije ‘Božje misli’, njegovu osobnost i njegov naum. Razmišljanje o onome što je čitao u svetim spisima,  o djelima stvaranja i o tome kako se Bog s njim ophodio potaklo ga je da hvali svog Tvorca.

14. Zašto ne moramo znati sve o Bogu da bismo vjerovali u njega?

¹⁴ Što je David više razmišljao o djelima stvaranja i svetim Pismima, to mu je bilo jasnije da ne može u potpunosti dokučiti Božje znanje i sposobnosti (Psalam 139:6). Jednako je i s nama. Mi nikada nećemo moći razumjeti sve o Božjim djelima stvaranja (Propovjednik 3:11; 8:17). No Bog je putem Biblije i prirode “učinio očitim” dovoljno činjenica na temelju kojih svi ljudi koji traže istinu mogu razviti vjeru koja se temelji na dokazima (Rimljanima 1:19, 20; Hebrejima 11:1, 3).

15. Objasni kako su povezani vjera i naš odnos s Bogom.

¹⁵ Imati vjeru ne znači samo priznati da život i svemir moraju postojati zahvaljujući inteligentnom Izvoru. Vjera uključuje pouzdanje u Jehovu Boga kao osobu — osobu koja želi da je upoznamo i sačuvamo dobar odnos s njom (Jakov 4:8). To nas možda podsjeti na povjerenje i pouzdanje koje netko ima u svog oca punog ljubavi. Kad bi ti neki skeptik rekao kako sumnja da će ti tvoj otac pomoći u nekoj teškoj situaciji, možda ga ne bi mogao uvjeriti u to da se možeš osloniti na svog oca. Međutim, ako si se ti u životu uvjerio da je tvoj otac dobra osoba, onda si siguran da te neće iznevjeriti. Slično tome, kad Jehovu upoznajemo tako što proučavamo Bibliju, razmišljamo o djelima stvaranja i osjećamo da nam pomaže uslišavajući naše molitve, to nas potiče da se uzdamo u njega. Nesebična ljubav i odanost stvaraju u nama želju da ga još bolje upoznamo i zauvijek hvalimo. To je najuzvišeniji cilj kojemu možemo težiti (Efežanima 5:1, 2).

16. Što učimo iz Davidovog prisnog odnosa s Jehovom?

¹⁶ “Pronikni u nutrinu moju, Bože, i upoznaj srce moje! Ispitaj me i upoznaj tjeskobne misli moje, vidi ima li u meni išta što me navodi na put pogubni i vodi me putem vječnim!” (Psalam 139:23, 24). David je znao da ga Jehova već dobro poznaje — da njegov Tvorac zapaža sve što on misli, kaže i čini (Psalam 139:1-12; Hebrejima 4:13). Budući da ga je Bog toliko dobro poznavao, David se osjećao sigurno, kao što se malo dijete osjeća sigurno uz svoje brižne roditelje. David je cijenio taj prisan odnos s Jehovom i nastojao ga je sačuvati tako što je duboko razmišljao o Božjim djelima i molio mu se. Ustvari, mnogi Davidovi psalmi — pa tako i 139. psalam — zapravo su uglazbljene molitve. I mi se možemo još više približiti Jehovi ako razmišljamo o njemu i molimo mu se.

17. (a) Zašto je David molio Jehovu da ispita njegovo srce? (b) Kako način na koji koristimo slobodnu volju utječe na naš život?

 ¹⁷ Budući da smo stvoreni na Božju sliku, imamo slobodnu volju. Sami odlučujemo hoćemo li činiti dobro ili zlo. No ta sloboda sa sobom donosi i moralnu odgovornost. David nije želio biti svrstan među zle (Psalam 139:19-22). Želio je izbjeći pogubne greške. Stoga kad je razmišljao o Jehovinom beskrajnom znanju, ponizno ga je zamolio da ispita njegovu nutrinu i vodi ga putem koji vodi u život. Božja pravedna moralna mjerila vrijede za svakoga, pa je zato važno da i mi donosimo ispravne odluke. Jehova sve nas potiče da ga slušamo. Ako smo mu poslušni, imat ćemo njegovu naklonost i dobiti mnoge blagoslove (Ivan 12:50; 1. Timoteju 4:8). Hodimo li s Jehovom svaki dan, to nam pomaže da imamo unutarnji mir, čak i kad se borimo s teškim problemima (Filipljanima 4:6, 7).

18. Što je David zaključio kad je razmišljao o Božjim djelima stvaranja?

¹⁸ David je u mladosti često boravio vani dok je čuvao ovce. One su pognute glave pasle travu, a on je podizao oči prema nebu. Noću je razmišljao o veličanstvenom svemiru i svemu što on govori o Bogu. “Nebesa objavljuju slavu Božju, o djelu ruku njegovih govori svod nebeski”, napisao je David. “Dan svaki o tome govori, noć svaka znanje otkriva” (Psalam 19:1, 2). David je shvatio da treba tražiti i slušati Boga koji je sve to tako divno stvorio. I mi trebamo tako postupati.

19. Kako može i mladima i ostarjelima koristiti spoznaja da su ‘čudesno stvoreni’?

¹⁹ Davidov život potvrđuje vrijednost savjeta koji je njegov sin Salamun kasnije dao mladima: “Sjećaj se Velikog Stvoritelja svojega u danima mladosti svoje (...). Boj se pravoga Boga i drži zapovijedi njegove. Jer to je sva dužnost čovjeku” (Propovjednik 12:1, 13). David je već u mladosti shvatio da je “čudesno stvoren”. Budući da je ta spoznaja utjecala na njegov način života, doživio je velike blagoslove. Ako i mi, mladi i ostarjeli, hvalimo našeg Velikog Stvoritelja i služimo mu, i sada i u budućnosti imat ćemo prekrasan život. Onima koji ostanu blizu Jehove i žive u skladu s njegovim pravednim mjerilima, Biblija obećava: “Cvast će i kad im kosa posijedi, krepki i jedri ostat će, da govore kako je pravedan Jehova” (Psalam 92:14, 15). I ne samo to, već se možemo nadati da ćemo zauvijek uživati u čudesnim djelima našeg Tvorca.