ZA DIOGENA, filozofa iz četvrtog stoljeća prije naše ere koji je živio u Ateni, predaja kaže da je usred bijela dana hodao sa svjetiljkom, odlučno, ali uzaludno tragajući za čestitim čovjekom.

Točnost te priče ne može se potvrditi. No da je Diogen danas među nama, vjerojatno bi u svoju potragu za moralnim pojedincima morao uložiti još više truda. Naime, izgleda da se mnogi ne slažu s tim da bi ljudi trebali prihvatiti neke utvrđene etičke vrijednosti. Putem medija iz dana u dan slušamo o šokantnim posljedicama pada morala, koje se očituju u privatnom životu ljudi, među onima na vlasti, na poslovnom području, u sportu te na drugim područjima. Mnoga moralna mjerila koja su u prijašnjim naraštajima bila veoma cijenjena danas se više ne poštuju. Uvriježene norme ponašanja iznova se procjenjuju i često ih se odbacuje. Nekim moralnim mjerilima ljudi se još uvijek dive, ali ih se rijetko tko pridržava.

“Doba općeprihvaćenih moralnih vrijednosti sada je iza nas”, kaže Alan Wolfe, sociolog koji se bavi istraživanjem religije. On je također rekao: “Nikada prije u ljudskom društvu nije vladao tako snažan osjećaj da nam tradicija i institucije više ne mogu pružati moralno vodstvo.” U jednom članku koji se osvrnuo na proteklih 100 godina list Los Angeles Times spomenuo je mišljenje filozofa Jonathana Glovera, koji je rekao da je slabljenje utjecaja religije i općih moralnih zakona jedan od glavnih razloga zbog kojih je cijelim svijetom zavladalo nasilje.

No pomutnja koja vlada u vezi s tim koja bi mjerila vrijednosti trebala biti općeprihvaćena nije zaustavila neke u njihovoj potrazi za moralnim kodeksom. Prije nekoliko godina Federico Mayor, prijašnji generalni direktor UNESCO-a, rekao je da su “etička pitanja, danas više nego ikada prije, postala jedna od najozbiljnijih tema o kojima se raspravlja u svijetu”. Ipak, to što se svijet ne uspijeva držati ispravnih mjerila vrijednosti ne znači da ona ne postoje, da ih se ne može naći ili da ne trebamo postupati u skladu s njima.

 No mogu li se ljudi usuglasiti oko toga kojim se mjerilima voditi? Očito ne mogu. A ako ne postoji dogovor o ispravnim i neispravnim normama, kako se uopće može procjenjivati određene moralne vrijednosti? Stoga je moralni relativizam danas jako raširen. No sigurno i sam uviđaš da takav stav nimalo ne doprinosi dobroj općoj moralnoj klimi.

Britanski povjesničar Paul Johnson smatra da je ta teorija relativizma jedan od razloga zbog kojih je kod ljudi “poljuljan (...) visokorazvijeni osjećaj osobne odgovornosti te obaveze uvažavanja ustaljenih i, objektivno gledano, ispravnih moralnih vrijednosti” koje su uglavnom bile općeprihvaćene prije početka 20. stoljeća.

Stoga, je li moguće pronaći ‘objektivno gledano ispravne moralne vrijednosti’ odnosno živjeti po ‘općim moralnim zakonima’? Postoji li neki autoritet koji nas može uputiti u trajne i nepromjenjive moralne vrijednosti koje bi nam dale stabilnost u životu i nadu u budućnost? U sljedećem članku odgovorit ćemo na ta pitanja.