MORA da je Savao, koji je kasnije nazvan apostol Pavao, pomalo osjećao strah kad je došao u Jeruzalem prvi put nakon što je postao kršćanin. * Tri godine prije toga otišao je iz tog grada, ‘odišući prijetnjom i snažnom željom da pobije’ Isusove učenike. Dobio je ovlaštenje da uhvati sve kršćane koje nađe u Damasku (Djela apostolska 9:1, 2; Galaćanima 1:18).

Kad je postao kršćanin, Savao je odvažno govorio o svojoj vjeri u uskrsnulog Mesiju. Zbog toga su ga Židovi u Damasku planirali ubiti (Djela apostolska 9:19-25). Je li onda mogao sada očekivati da će ga njegovi bivši prijatelji, Židovi u Jeruzalemu, srdačno dočekati? Savlu to nije bilo najvažnije. Više mu je bilo stalo do toga da tamo stupi u kontakt s Kristovim sljedbenicima. No taj susret nije bio nimalo jednostavan.

“Kad je stigao u Jeruzalem, pokušao se pridružiti učenicima, ali svi su ga se bojali, jer nisu vjerovali da je učenik” (Djela apostolska 9:26). Njihova reakcija sasvim je razumljiva. Zadnje što su znali o njemu bilo je to da  okrutno progoni Isusove sljedbenike. Možda su mislili da sada tvrdi da je postao kršćanin samo zato da bi se na prevaru uvukao u skupštinu. Zato su se kršćani u Jeruzalemu držali podalje od njega.

No našao se netko tko je bio spreman pomoći Savlu. Biblija kaže da je Barnaba otišao s tim bivšim progoniteljem k apostolima, vjerojatno Petru (Kefi) i Jakovu, bratu Gospodina Isusa, kako bi ih obavijestio o njegovom obraćenju i propovijedanju u Damasku (Djela apostolska 9:27; Galaćanima 1:18, 19). Nije nam poznato kako to da je Barnaba povjerovao Savlu. Jesu li se njih dvojica poznavala, pa ga je to potaklo da dobro provjeri je li Savao iskren i potom jamči za njega pred apostolima? Je li možda čuo za Savlovo preobraćenje preko nekih kršćana iz Damaska, koje je poznavao? Bilo kako bilo, Barnaba je skinuo svaki trag sumnje sa Savla. Tako je Savao ostao kod apostola Petra 15 dana.

Savao je svoj zadatak dobio od samog Isusa, pa nije trebao ovlaštenje od ljudi, što je i naglasio Galaćanima (Galaćanima 1:11, 12). No nesumnjivo je shvatio koliko je važno da se upozna s Isusovom službom, a u tome je veliku pomoć mogao dobiti upravo od Petra  (Luka 24:12; 1. Korinćanima 15:3-8). Savao je sigurno želio saznati mnogo toga od Petra i Jakova, ali i oni od njega o njegovoj viziji i dobivenom zadatku.

Za Stjepana se kaže da je bio prvi kršćanski mučenik. Prije svoje smrti raspravljao je s ‘onima iz sinagoge zvane Sinagoga oslobođenika te s nekima od Cirenaca i Aleksandrinaca i s onima iz Cilicije i Azije’. Sada je Savao “raspravljao sa Židovima koji govore grčki”, odnosno helenistima, i hrabro im svjedočio. Kako su oni reagirali? Pokušavali su ga ubiti (Djela apostolska 6:9; 9:28, 29).

Sasvim je logično da je Savao svojim bivšim prijateljima želio objasniti drastičnu promjenu u svom životu i otkriti im istinu o Mesiji. Međutim, ti su helenizirani Židovi oštro uzvratili jer su ga smatrali izdajnikom.

Je li Savao shvatio u kolikoj se opasnosti nalazi? Biblijski izvještaj kaže da je, dok se molio u hramu, pao u zanos te vidio Isusa, koji mu je rekao: “Požuri i brzo izađi iz Jeruzalema, jer neće prihvatiti tvoje svjedočanstvo o meni!” Savao je nato rekao: “Gospodine, oni sami znaju da sam bacao u zatvor i tukao po sinagogama one koji vjeruju u tebe. I dok se prolijevala krv tvog svjedoka Stjepana, i ja sam ondje stajao i odobravao to” (Djela apostolska 22:17-20).

Neki smatraju da te Savlove riječi pokazuju da je bio svjestan kolikoj se opasnosti izlaže. Drugi misle da je time želio reći: ‘Bio sam progonitelj poput njih i oni to znaju. Trebali bi ozbiljno shvatiti moje obraćenje. Možda im mogu pomoći da upoznaju istinu.’ Pa ipak, Isus je znao da ti Židovi neće poslušati svjedočanstvo “otpadnika”. Savlu je rekao: “Idi, jer te šaljem k narodima koji su daleko!” (Djela apostolska 22:21, 22).

Kad su ostali kršćani shvatili u kolikoj se opasnosti Savao nalazi, brzo su ga odveli u luku u Cezareji i poslali u Tarz, njegov rodni grad, koji je od Jeruzalema bio udaljen 500 kilometara (Djela apostolska 9:30). Savao se u Jeruzalem vratio tek za nekoliko godina.

Možda je njegov žurni odlazak zaštitio kršćansku skupštinu. Prisutnost nekadašnjeg progonitelja mogla je izazvati strašne posljedice. Nakon što je Savao otišao, “za skupštinu po cijeloj Judeji, Galileji i Samariji nastupilo [je] razdoblje mira u kojem se ona izgrađivala. I hodila je u strahu Jehovinom i u utjesi svetog duha, te je stalno rasla” (Djela apostolska 9:31).

Poput kršćana u prvom stoljeću, i mi u nekim situacijama trebamo biti naročito oprezni. Nemamo razloga neopravdano sumnjati u nepoznate ljude. Međutim, zna se dogoditi da beskrupulozni pojedinci pokušaju iskoristiti Jehovin narod, bilo radi osobne dobiti bilo zato da bi naudili skupštini. Stoga postupajmo razborito da ne bismo bili prevareni (Mudre izreke 3:27; 2. Timoteju 3:13).

Savlova reakcija kad je propovijedao u Jeruzalemu otkriva u kojim još situacijama kršćani trebaju biti oprezni. Svjedočenje u nekim dijelovima grada ili nekim pojedincima, uključujući i bivše prijatelje, može biti opasno — u fizičkom, duhovnom, pa čak i u moralnom pogledu. Dobro je poduzeti odgovarajuće mjere opreza, primjerice mudro birati u koje vrijeme i na kojem mjestu ćemo svjedočiti (Mudre izreke 22:3; Matej 10:16).

Možemo biti sigurni da će se dobra vijest o Kraljevstvu nastaviti propovijedati prije nego dođe kraj ovom zlom svijetu. Savao nam je u tome dao izvrstan primjer jer je ‘odvažno govorio u Gospodinovo ime’ kako bivšim prijateljima tako i nekadašnjim neprijateljima! (Djela apostolska 9:28).