O TOME su govorili trodnevni oblasni kongresi Jehovinih svjedoka, koji su se počeli održavati u svibnju 2006. Tema tih kongresa bila je “Izbavljenje je blizu!”

Na devet takvih kongresa bile su pozvane i tisuće delegata iz drugih zemalja. Oni su se održavali tokom srpnja i kolovoza 2006, i to u Pragu, glavnom gradu Češke, Bratislavi, glavnom gradu Slovačke, Chorzówu i Poznańu u Poljskoj * te u pet njemačkih gradova — Dortmundu, Frankfurtu, Hamburgu, Leipzigu i Münchenu. Tim je kongresima ukupno prisustvovalo više od 313 000 osoba.

Kakva je atmosfera vladala na tim kongresima? Što su neki ljudi rekli o Jehovinim svjedocima? Kako su se osjećali oni koji su bili tamo?

I posjetitelji i Jehovini svjedoci iz gradova u kojima su se kongresi trebali održati radosno su očekivali te skupove, jer su znali da će to biti nezaboravni duhovni događaji. Organizacija odgovarajućeg smještaja za delegate bila je naročito velik zadatak. Naprimjer, Jehovini svjedoci u Chorzówu ugostili su skoro 13 000 gostiju iz istočne Europe. Tom su kongresu prisustvovali delegati iz Armenije, Bjelorusije, Estonije, Gruzije, Kazahstana, Kirgistana, Latvije, Litve, Moldavije, Rusije, Sjedinjenih Država, Tadžikistana, Turkmenistana, Ukrajine i Uzbekistana.

Mnogi delegati morali su mjesecima ranije početi planirati svoj dolazak na taj kongres. Tatiana, Jehovina svjedokinja koja puno vremena posvećuje propovijedanju, živi na Kamčatki, ruskom poluotoku sjeveroistočno od Japana. Ona je počela skupljati novac za taj put godinu dana unaprijed. Da bi došla na kongres u Chorzówu, proputovala je 10 500 kilometara. Najprije je 5 sati putovala avionom, zatim skoro tri dana vlakom te na koncu 30 sati autobusom.

Tisuće volontera pomagalo je u pripremi kongresa i tome da se stadioni i njihova okolica urede kako bi bili prikladni za održavanje tog  vjerskog skupa (5. Mojsijeva 23:14). Spomenut ćemo samo jedan primjer. U Leipzigu su Jehovini svjedoci temeljito očistili kompletan stadion te su upravi stadiona obećali da će to učiniti i nakon kongresa. Stoga je uprava stadiona iz ugovora o iznajmljivanju uklonila klauzulu prema kojoj je tražila plaćanje velikih troškova čišćenja.

Širom svijeta skupštine su revno najavljivale održavanje kongresa “Izbavljenje je blizu!” Oni koji su planirali prisustvovati tim posebnim kongresima sudjelovali su u toj akciji s velikim oduševljenjem. Čak su i dan prije početka kongresa pozivali ljude do kasno uvečer. Je li njihova revnost urodila rezultatima?

Bogdan, Jehovin svjedok iz Poljske, naišao je na starijeg čovjeka koji je rekao da bi volio doći na kongres u Chorzówu, ali da mu je mirovina premala da bi si priuštio putovanje od 120 kilometara. Igrom slučaja, u autobusu koji je unajmila skupština ostalo je jedno prazno mjesto. Bogdan priča: “Rekli smo čovjeku da može ići s nama besplatno ako dođe na dogovoreno mjesto u 5.30 sljedećeg jutra.” Čovjek je prihvatio poziv i prisustvovao kongresu. Kasnije je napisao braći: “Prisustvujući tom kongresu čvrsto sam odlučio postati bolji čovjek.”

U Pragu je neki čovjek boravio u hotelu u kojem su bili smješteni delegati kongresa iz Velike Britanije te je jedne večeri rekao braći da je i on tog dana prisustvovao kongresnom programu. Što ga je na to potaklo? Rekao je da je naprosto morao doći nakon što ga je deset različitih objavitelja na ulicama tog grada pozvalo na kongres! Jako ga se dojmilo ono što je čuo te je izrazio želju da sazna više (1. Timoteju 2:3, 4).

Program kongresa govorio je o tome kako se nositi s raznim problemima. Jasni biblijski savjeti pokazali su kako možemo rješavati ili pak podnositi te probleme.

Ostarjeli, oni koji imaju zdravstvenih poteškoća, oni kojima je smrt oduzela voljenu osobu i pojedinci s drugim problemima bili su na temelju Biblije ohrabreni da pozitivno gledaju na svoj život (Psalam 72:12-14). Bračni parovi i roditelji čuli su biblijske savjete o tome kako imati sretan brak i uspješno odgajati djecu (Propovjednik 4:12; Efežanima 5:22, 25; Kološanima 3:21). Mladi kršćani, koji su izloženi velikom pritisku vršnjaka u školi, ali i mudrim savjetima iz Božje Riječi kod kuće i u skupštini, čuli su praktične savjete o tome kako se nositi s takvim pritiskom i kako ‘bježati od mladenačkih želja’ (2. Timoteju 2:22).

Jehovini svjedoci primaju izvrsne biblijske savjete na svim svojim skupovima (2. Timoteju 3:16). No ovi su kongresi bili drugačiji zbog svog međunarodnog karaktera. Na svim posebnim kongresima bio je iznesen isti duhovni program, ali na više jezika. Svakog dana  govore su iznosili i članovi Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka, a program su dodatno začinili i izvještaji iz drugih zemalja. Te govore i izvještaje prevodilo se na jezike prisutnih delegata.

Delegati kongresa željeli su upoznati svoju braću i sestre iz drugih zemalja. “To što govorimo različite jezike nije nam predstavljalo nikakav problem”, rekao je jedan delegat. “Baš naprotiv, doprinijelo je divnoj atmosferi. Kongresu su prisustvovali gosti iz različitih kultura, ali naša nas je vjera ujedinila.” Neki delegati kongresa u Münchenu ovako su se izrazili: “Govorimo različite jezike, ali ujedinjuje nas ljubav.” Bez obzira na svoje porijeklo i jezik, svi prisutni osjećali su da se nalaze među pravim prijateljima, svojom duhovnom braćom i sestrama (Zaharija 8:23).

U Poljskoj su vremenske prilike tokom kongresa bile pravi ispit za delegate i njihovu strpljivost. Ne samo da je cijelo vrijeme padala kiša već je bilo i prilično hladno — oko 14 Celzijevih stupnjeva. Jedan brat iz Sjedinjenih Država rekao je: “Ne pamtim da smo na ijednom kongresu dosad imali tako loše vrijeme i toliko niske temperature. Osim toga, i od programa sam razumio vrlo malo. No prekrasna međunarodna atmosfera, divan duh koji je vladao među prisutnima i izuzetna gostoljubivost braće sve su nam nadoknadili. Bio je to nezaboravan kongres!”

One koji govore poljski naročito je obradovalo kad su saznali da je na njihovom jeziku objavljena knjiga Uvid u Sveto pismo. Bila je to prava nagrada za ustrajnost koju su pokazali prateći program na hladnoći i kiši! Na svim kongresima “Izbavljenje je blizu!” predstavljena je i nova knjiga pod naslovom Uvijek imaj na umu Jehovin dan, što je također bio razlog za veliku radost.

Mnogi koji su prisustvovali tim kongresima pamtit će ih iz još jednog razloga. Kristina je sestra iz Češke koja se stavila na raspolaganje da u autobusu i u drugim prilikama vodi brigu o grupi delegata koji su stigli iz prekomorskih zemalja. Ona priča: “Dok smo se opraštali, jedna me sestra povukla na stranu, zagrlila i rekla mi: ‘Tako ste se lijepo brinuli za nas! Donosili ste nam hranu do mjesta gdje smo sjedili na tribinama i čak nas snabdijevali vodom za piće. Puno vam hvala za svu samopožrtvovnu ljubav!’” Sestra je mislila na pakete s hranom koje su delegati iz dalekih zemalja dobivali za ručak. “Dosad se još nismo susreli s takvim zadatkom”, objasnio je jedan brat. “Svakog smo dana trebali podijeliti skoro 6 500 paketa hrane. Bilo je dirljivo vidjeti kako mnogi, pa čak i djeca, žele pomoći.”

Sestra koja je iz Ukrajine doputovala u Chorzów kako bi prisustvovala kongresu rekla je: “Duboko su nas se dojmile ljubav, briga i velikodušnost naših suvjernika. Nemamo riječi kojima bismo izrazili zahvalnost!” A osmogodišnja Annika iz Finske napisala je podružnici Jehovinih svjedoka u Poljskoj sljedeće: “Kongres je bio ljepši nego što sam ga zamišljala. Tako je lijepo biti u Jehovinoj organizaciji i imati prijatelje po čitavom svijetu!” (Psalam 133:1).

Prije kongresa za neke su delegate bila organizirana turistička putovanja. Prilikom  razgledavanja Bavarske posjetitelji su obišli i nekoliko dvorana Jehovinih svjedoka, gdje su ih njihova braća srdačno dočekala. Žena koja je bila turistički vodič jednoj grupi Jehovinih svjedoka jako se iznenadila vidjevši bratsku naklonost koja je vladala među njima. Jedan delegat priča: “U autobusu, na povratku u hotel, rekla je da smo puno drugačiji od drugih grupa koje je vodila — da smo lijepo odjeveni i da svi surađuju s vođom puta. Zapazila je i da nitko nije psovao te da je sve bilo dobro organizirano. Zadivilo ju je kad je vidjela kako potpuni stranci odmah postaju tako dobri prijatelji.”

Brat koji je na kongresu u Pragu radio u Press službi priča: “U nedjelju ujutro do nas je došao zapovjednik grupe policajaca koji su bili dodijeljeni na naš kongres. Rekao je da na kongresu vlada mir i da tu za njega nema posla. Također je spomenuo kako su ga ljudi koji žive u blizini stadiona pitali što se to zbiva na stadionu. Kad bi spomenuo Jehovine svjedoke, ljudi bi obično negodovali, no on bi im rekao: ‘Kad bi se ljudi vladali upola toliko dobro kao Jehovini svjedoci, policije ne bi ni trebalo!’”

Božja je Riječ, Biblija, poput mosta koji spaja ljude raznih kultura te među pravim kršćanima stvara mir i jedinstvo (Rimljanima 14:19; Efežanima 4:22-24; Filipljanima 4:7). To su dokazali i posebni kongresi “Izbavljenje je blizu!” Jehovini svjedoci već su izbavljeni od mnogih nevolja koje pogađaju ovaj svijet. Netrpeljivost, agresivnost i rasizam samo su neki od problema koji opterećuju današnje društvo, a koji su među njima praktički iskorijenjeni. Jehovini svjedoci radosno iščekuju vrijeme kad će cijeli svijet biti oslobođen takvih problema.

Oni koji su prisustvovali tim kongresima iz prve su se ruke uvjerili u to kakvo jedinstvo vlada među Jehovinim svjedocima iz raznih zemalja i kultura. To je naročito došlo do izražaja nakon što bi kongresi došli svome kraju. Svi su prisutni pljeskali, grlili svoje nove prijatelje i slikali se (1. Korinćanima 1:10; 1. Petrova 2:17). Radosni i uvjereni u to da je izbavljenje od svih nevolja i briga blizu, delegati ovih kongresa vratili su se svojim domovima i skupštinama još odlučniji da se i dalje čvrsto drže Božje “riječi života” (Filipljanima 2:15, 16).