GODINA je 613. pr. n. e. Prorok Jeremija nalazi se u Judi, gdje neustrašivo objavljuje predstojeće razorenje Jeruzalema i opustošenje Jude. Babilonski kralj Nebukadnezar već je odveo mnoge Židove u zarobljeništvo. Među njima su mladi Danijel i njegova tri prijatelja, koji služe na kaldejskom dvoru. Većina židovskih izgnanika nalazi se uz rijeku Kebar, “u zemlji kaldejskoj” (Ezekijel 1:1-3). Jehova te zarobljenike nije ostavio bez glasnika, već je imenovao 30-godišnjeg Ezekijela za svog proroka.

Ezekijel je pisanje svoje knjige dovršio 591. pr. n. e., a u njoj je govorio o događajima koji obuhvaćaju period od 22 godine. Kao pisac bio je jako precizan te je poklanjao veliku pažnju detaljima. Uz svoja je proročanstva navodio vremenske odrednice, i to ne samo godinu već i dane i mjesece. U prvom dijelu svoje knjige Ezekijel govori o padu i razorenju Jeruzalema. Njen drugi dio sadrži objave protiv okolnih naroda, a zadnji govori o obnovi prave religije. U ovom članku razmotrit ćemo važnije misli iz Ezekijela 1:1–24:27, a one uključuju vizije, proročanstva i događaje koje je Ezekijel odglumio da bi pokazao što će snaći Jeruzalem.

Nakon što je vidio veličanstvenu viziju o Jehovinom prijestolju, Ezekijel je dobio svoj zadatak. “Postavio sam te za stražara domu Izraelovu”, rekao mu je Jehova. “Slušaj riječi iz usta mojih i opominji ih u ime moje!” (Ezekijel 3:17). Ezekijelu je bilo zapovjeđeno da u dva navrata glumom prenese proročanstvo o opsadi Jeruzalema i njenim posljedicama. Jehova je preko Ezekijela Judi poručio sljedeće: “Evo, pustit ću na vas mač i uništit ću obredne uzvišice vaše” (Ezekijel 6:3). Stanovništvu te zemlje rekao je: “Nevolja će ti doći” (Ezekijel 7:7).

Godine 612. pr. n. e. Ezekijel je u viziji promatrao događaje koji su se odigravali u Jeruzalemu. U Božjem hramu činile su se velike gadosti! Kad Jehova pošalje svoju nebesku vojsku (predočenu sa “šest ljudi”) da izvrši njegovu osudu i na taj način izrazi svoj gnjev prema otpadnicima, pošteđeni će biti samo oni koji budu imali ‘znak na čelu’ (Ezekijel 9:2-6). No najprije je na grad trebalo biti bačeno ‘ražareno ugljevlje’, odnosno Božja oštra poruka o uništenju (Ezekijel 10:2). Premda će ‘Jehova oboriti djela zlih na glavu njihovu’, on obećava da će sakupiti rasijane Izraelce (Ezekijel 11:17-21).

Božji duh zatim je vratio Ezekijela u Kaldeju. Ezekijel je sada morao odglumiti bijeg kralja Sidkije i ostalog naroda iz Jeruzalema. Javno je osudio lažne proroke i proročice. Pokazao je da su idolopoklonici odbačeni, a Judu je usporedio s besplodnim trsom. Zagonetkom o orlu i trsu pokazao je kakve će teške posljedice snaći Jeruzalem zbog toga što je od Egipta tražio pomoć. U zaključku zagonetke Jehova je obećao da će ‘posaditi mladicu na visoku goru’ (Ezekijel 17:22). No u Judi neće biti “pogodnih za žezlo vladalačko” (Ezekijel 19:14).

Odgovori na biblijska pitanja:

1:4-28 — Što predočava nebeska kočija? Kočija predočava nebeski dio Jehovine organizacije, koji se sastoji od njegovih vjernih duhovnih stvorenja. Nju pokreće Jehovin  sveti duh. Vozač kočije, koji predočava Jehovu, bio je neopisivo veličanstven. Njegova mirnoća predočena je prekrasnom dugom.

1:5-11 — Tko su četiri bića? Ezekijel u svojoj drugoj viziji o nebeskoj kočiji pokazuje da su ta četiri bića zapravo kerubi (Ezekijel 10:1-11; 11:22). U toj drugoj viziji on lice bika naziva “lice keruba” (Ezekijel 10:14). To je prikladno jer je bik simbol moći i snage, a kerubi su moćna duhovna stvorenja.

2:6 — Zašto se Ezekijela često naziva ‘sinom čovječjim’? Jehova naziva proroka Ezekijela ‘sinom čovječjim’ kako bi ga podsjetio da je stvorenje od krvi i mesa te kako bi istaknuo veliku razliku između njega kao ljudskog posrednika njegove poruke i sebe kao njenog božanskog začetnika. Isti se izraz u Evanđeljima oko 80 puta koristi za Isusa Krista, čime se jasno ukazuje na to da je Sin Božji došao na Zemlju kao čovjek, a ne kao utjelovljena duhovna osoba.

2:9–3:3 — Zašto je svitak pun jadikovki i naricanja Ezekijelu bio sladak? Ezekijelu je taj svitak bio sladak zbog stava koji je imao prema svom zadatku. On je bio zahvalan Jehovi što može služiti kao njegov prorok.

4:1-17 — Je li Ezekijel doista glumom predočio predstojeću opsadu Jeruzalema? Da je Ezekijel zaista glumio tu scenu vidi se po tome što je Jehovu usrdno zamolio da mu dopusti vatru za pečenje kruha ložiti drugačijom vrstom goriva nego što je Jehova prvobitno odredio, što mu je on i dopustio. Ezekijel je ležao na lijevom boku, što je ukazivalo na 390 godina nevjernog postupanja desetplemenskog kraljevstva, a to se odnosilo na razdoblje od njegove uspostave 997. pr. n. e. pa do razorenja Jeruzalema 607. pr. n. e. To što je ležao na desnom boku ukazivalo je na 40 godina Judine nevjere, a odnosilo se na period otkako je Jeremija 647. pr. n. e. imenovan za proroka pa do 607. pr. n. e. Tokom svih tih 430 dana Ezekijel je vrlo malo jeo i pio, čime je proročanski predočeno da će za vrijeme opsade Jeruzalema vladati glad.

5:1-3 — Zašto je značajno to što je Ezekijel uzeo malo dlake od onoga dijela koji je trebao baciti u vjetar i zamotao je u svoje skute? Time je bilo predočeno da će se ostatak Židova vratiti u Judu i nakon 70-godišnjeg opustošenja obnoviti pravu religiju (Ezekijel 11:17-20).

17:1-24 — Tko su dva velika orla, kako je odlomljen vrh mladih cedrovih grana i što je predočeno “mladicom” koju će Jehova posaditi? Dva orla predočavaju babilonskog i egipatskog vladara. Prvi orao došao je na vrh cedra, odnosno k vladaru iz Davidove kraljevske loze. Orao je otrgnuo vrh mladih cedrovih grana tako što je na mjesto judejskog kralja Jojakina postavio Sidkiju. Premda se Sidkija zavjetovao na vjernost babilonskom kralju, zatražio je pomoć drugog orla — egipatskog vladara. No to mu nije koristilo. Bilo je prorečeno da će biti odveden u ropstvo i umrijeti u  Babilonu. Jehova je također rekao da će odlomiti “mladicu”, Mesijanskog Kralja. Nju će posaditi na “goru visoku i uzvišenu”, nebeski Sion, gdje će postati “cedar veličanstveni” — izvor velikih blagoslova za Zemlju (Otkrivenje 14:1).

Pouke za nas:

2:6-8; 3:8, 9, 18-21 Ne smijemo dozvoliti da nas zli zastraše niti da nas odvrate od objavljivanja Božje poruke, koja sadrži i upozorenje za njih. Kad se suočimo s ravnodušnošću ili protivljenjem, trebamo biti tvrdi poput dijamanta. No trebamo paziti da ne postanemo grubi, bezosjećajni ili bezobzirni. Isus je osjećao sažaljenje prema ljudima kojima je propovijedao, a isti bi osjećaj i nas trebao poticati na to da propovijedamo (Matej 9:36).

3:15 Nakon što je primio svoj zadatak, Ezekijel je ostao u Tel-Abibu ‘sav zaprepašten sedam dana’, razmišljajući o poruci koju je trebao objaviti. Ne bismo li i mi trebali odvojiti vrijeme za marljivo proučavanje i razmišljanje kako bismo razumjeli duboke duhovne istine?

4:1–5:4 Ezekijel je trebao biti ponizan i odvažan da bi odglumio dva proročanstva. I mi trebamo biti ponizni i odvažni da bismo izvršili svaki zadatak koji nam Bog povjeri.

7:4, 9; 8:18; 9:5, 10 Naše oko ne treba žaliti one koji su zaslužili Božju osudu niti trebamo suosjećati s njima.

7:19 Kad Jehova bude izvršavao svoju osudu nad ovim zlim svijetom, novac neće imati nikakvu vrijednost.

8:5-18 Otpadništvo je pogubno u duhovnom pogledu. “Otpadnik ustima svojim upropašćuje bližnjega svojega” (Mudre izreke 11:9). Mudro je odmah odbaciti i samu pomisao na to da slušamo otpadnike.

9:3-6 Za preživljavanje ‘velike nevolje’ neophodno je da imamo “znak” — dokaz da smo predani i kršteni Božji sluge te da posjedujemo kršćansku osobnost (Matej 24:21). Čovjek s pisarskim priborom predočava pomazane kršćane, koji predvode u tom obilježavanju ljudi, odnosno u propovijedanju o Kraljevstvu i činjenju učenika. Ako želimo zadržati taj znak, trebamo im revno pomagati u izvršavanju tog zadatka.

12:26-28 Čak i onima koji su se rugali njegovoj poruci, Ezekijel je trebao reći: “Neće se više odgađati nijedna riječ [Jehovina].” Moramo činiti sve što je u našoj moći kako bismo pomogli drugima da se počnu uzdati u Jehovu prije nego što on uništi ovaj zao svijet.

14:12-23 Mi sami trebamo raditi na tome da budemo spašeni. Nitko drugi to ne može postići za nas (Rimljanima 14:12).

18:1-29 Odgovorni smo za posljedice svojih postupaka.

U sedmoj godini izgnanstva, 611. pr. n. e., Ezekijelu su se obratili izraelski starješine, ‘tražeći savjet od Jehove’. Jehova im je preko Ezekijela najprije ukazao na to kako su se Izraelci uvijek iznova bunili protiv njega, a zatim ih je upozorio da će ‘izvući svoj mač’ protiv njih (Ezekijel 20:1; 21:3). Obraćajući se izraelskom poglavaru (Sidkiji), Jehova je rekao: “Skini turban i odloži krunu! Do promjene će doći. Uzvisi što je nisko, ponizi visokoga! Uništit ću, uništit ću, uništit ću krunu, i ona neće biti ničija dok ne dođe onaj koji po zakonu ima pravo na nju [Isus Krist], i njemu ću je dati” (Ezekijel 21:26, 27).

Jehova je optužio Jeruzalem za njegova zlodjela. Razotkrio je grijehe Ohole (Izraela) i Oholibe (Jude). Ohola je već bila predana ‘u ruke ljubavnicima svojim, u ruke sinovima asirskim’ (Ezekijel 23:9). A opustošenje Oholibe samo što nije nastupilo. Godine 609. pr. n. e. započela je opsada Jeruzalema,  koja je trajala godinu i pol. Kad je grad na koncu pao, Židovi su bili toliko smeteni da nisu mogli ni tugovati. Ezekijelu je bilo rečeno da više ne smije izgnanicima u Babilonu prenositi Božju poruku, i to tako dugo dok ga “bjegunac” ne obavijesti o padu Jeruzalema (Ezekijel 24:26, 27).

Odgovori na biblijska pitanja:

21:3 — Što je “mač” koji Jehova izvlači iz korica? “Mač” koji Jehova koristi kako bi izvršio osudu nad Jeruzalemom i Judom babilonski je kralj Nebukadnezar i njegova vojska. On također može uključivati nebeski dio Božje organizacije, koji se sastoji od moćnih duhovnih stvorenja.

24:6-14 — Što predočava hrđa na loncu? Jeruzalem za vrijeme opsade uspoređen je s velikim loncem. Njegova hrđa predstavlja moralnu prljavštinu grada — nečistoću, besramna djela i krvoproliće, za što je snosio odgovornost. Nečistoća tog lonca bila je toliko velika da se nije mogla ukloniti čak ni kad je prazan bio ostavljen na ražarenom ugljevlju da se usije.

Pouke za nas:

20:1, 49 Reakcija izraelskih starješina pokazuje da su sumnjali u ono što im je Ezekijel rekao. Nikada nemojmo biti sumnjičavi kad su u pitanju Božja upozorenja.

21:18-22 Premda se Nebukadnezar služio gatanjem da bi odlučio što učiniti, Jehova je bio taj koji se pobrinuo da poganski vladar svakako krene na Jeruzalem. To pokazuje da čak ni demoni ne mogu spriječiti Jehovine zastupnike u tome da izvrše njegovu osudu i ispune njegov naum.

22:6-16 Jehova mrzi klevetanje, besramno vladanje, zloupotrebu moći i uzimanje mita. Moramo se odlučno čuvati takvih zlodjela.

23:5-49 Sklapajući političke saveze, Izrael i Juda postupno su počeli štovati lažne bogove svojih saveznika. Čuvajmo se svjetovnih veza koje mogu razoriti našu vjeru (Jakov 4:4).

Iz prva 24 poglavlja biblijske knjige proroka Ezekijela doista izvlačimo izvrsne pouke! Načela koja su u njima iznesena pokazuju što uzrokuje Božje negodovanje, kako možemo zadobiti njegovo milosrđe i zašto trebamo opominjati zle. Proročanstvo o razorenju Jeruzalema jasno pokazuje da je Jehova Bog koji svom narodu ‘naviješta novo prije nego se dogodi’ (Izaija 42:9).

Proročanstva kao što su ona iz Ezekijela 17:22-24 i 21:26, 27 ukazuju na uspostavu Mesijanskog Kraljevstva na nebu. Uskoro će ta vladavina omogućiti da se na Zemlji vrši Božja volja (Matej 6:9, 10). Mi s jakom vjerom i pouzdanjem iščekujemo blagoslove koje će donijeti to Kraljevstvo. Da, “riječ je Božja živa i djelotvorna” (Hebrejima 4:12).