1. Kako se možemo osloboditi straha da bismo mogli učiniti grijeh protiv svetog duha?

POSTOJI način da se oslobodimo straha da bismo mogli učiniti grijeh protiv Jehovinog svetog duha. To možemo postići ako uvažavamo poticaj apostola Pavla: “Po duhu živite, pa nećete udovoljavati željama tijela!” (Galaćanima 5:16). Ako dozvolimo Božjem duhu da nas vodi, neispravne tjelesne želje neće nas nadvladati (Rimljanima 8:2-10).

2, 3. Kako će na nas djelovati to što živimo po duhu?

² Kad ‘živimo po duhu’, sila kojom se Bog koristi poticat će nas da mu budemo poslušni. U službi propovijedanja, u skupštini, u obitelji i drugim područjima života odražavat ćemo Božje osobine. Plodovi duha bit će očiti u našem ophođenju s bračnim drugom, s djecom, sa suvjernicima i drugim ljudima.

³ Kad ‘u Božjim očima živimo po duhu’, to nam pomaže da se klonimo grijeha (1. Petrova 4:1-6). Ako nas vodi duh, sigurno nećemo učiniti neoprostiv grijeh. No kako još to što živimo po duhu pozitivno utječe na nas?

4, 5. Kako to što živimo po duhu utječe na naš stav prema Isusu?

⁴ Budući da živimo po svetom duhu, možemo sačuvati blizak odnos s Bogom i njegovim Sinom. Pišući o darovima duha, Pavao je svojim suvjernicima u Korintu, koji su nekada štovali idole, rekao: “Želim da znate da nitko tko govori Božjim duhom ne kaže: ‘Isus je proklet!’ I nitko ne može reći: ‘Isus je Gospodin!’ osim po svetom duhu” (1. Korinćanima 12:1-3). Sve ono što potiče ljude da proklinju Isusa ne može potjecati ni od koga drugoga nego od Sotone Đavla. S druge strane, kao kršćani koji ‘žive po svetom duhu’, mi smo uvjereni da je Jehova uskrsnuo Isusa i uzvisio ga iznad svih drugih stvorenja (Filipljanima 2:5-11). Mi vjerujemo u Kristovu otkupnu žrtvu i prihvaćamo Isusa za Gospodina kojeg je Bog postavio nad nama.

⁵ Neki koji su u prvom stoljeću naše ere tvrdili da su kršćani poricali su da je Isus došao u tijelu (2. Ivanova 7-11). Prihvativši to pogrešno gledište, neki su odbacili istinita učenja o Isusu kao Mesiji (Marko 1:9-11; Ivan 1:1, 14). Kad živimo po svetom duhu, to nas štiti da ne postanemo žrtve takvog otpada. No samo ako ostanemo duhovno budni možemo dobiti Jehovinu nezasluženu dobrotu i ‘živjeti po istini’ (3. Ivanova 3, 4). Stoga se odlučno klonimo svakog oblika otpadništva kako bismo mogli sačuvati čvrst odnos s našim nebeskim Ocem!

6. Koje osobine pod utjecajem Božjeg duha razvijaju oni koji žive po duhu?

⁶ Pavao je idolopoklonstvo i sljedbe otpadnika naveo kao “djela tijela” zajedno s bludom i besramnosti. No također je rekao: “Oni koji pripadaju Kristu Isusu pribili su na stup tijelo zajedno sa strastima i željama tijela. Ako živimo po duhu, dopustimo duhu da nas vodi!” (Galaćanima 5:19-21, 24, 25). Koje osobine, zahvaljujući djelovanju sile kojom se Bog služi, razvijaju oni koji žive po duhu? Pavao je napisao: “Plod je duha: ljubav, radost, mir, dugotrpljivost, dobrostivost, dobrota, vjera, blagost, samosvladavanje” (Galaćanima 5:22, 23). Razmotrimo te plodove duha.

7. Što je ljubav i koja su neka njena obilježja?

⁷ Ljubav — jedan od plodova duha — često podrazumijeva duboku naklonost prema nekome s kim imamo prisan odnos i nesebičnu brigu za njega. Biblija kaže: “Bog je ljubav”, jer on je oličenje ljubavi. Otkupna žrtva Isusa Krista dokaz je velike ljubavi koju Bog i njegov Sin osjećaju prema ljudima (1. Ivanova 4:8; Ivan 3:16; 15:13; Rimljanima 5:8). Nas kao Isusove sljedbenike prepoznaje se po ljubavi koju osjećamo jedni prema drugima (Ivan 13:34, 35). Ustvari, mi smo dobili zapovijed da “ljubimo jedni druge” (1. Ivanova 3:23). A Pavao kaže da je ljubav dugotrpljiva i dobrostiva. Nije zavidna, ne hvali se, ne ponaša se nedolično niti gleda svoju korist. Ljubav nije razdražljiva i ne pamti zlo. Raduje se istini, a ne nepravdi. Ljubav sve podnosi, sve vjeruje, svemu se nada i sve trpi. Osim toga, ljubav nikada ne prestaje (1. Korinćanima 13:4-8).

8. Zašto trebamo pokazivati ljubav prema drugim Jehovinim slugama?

⁸ Ako uz pomoć Božjeg duha razvijamo ljubav u svom srcu, ona će biti prisutna u našem odnosu s Bogom i bližnjima (Matej 22:37-39). “Tko ne ljubi, ostaje u smrti”, napisao je apostol Ivan. “Tko god mrzi brata svojega ubojica je, a znate da ni u jednome ubojici vječni život ne ostaje” (1. Ivanova 3:14, 15). U starom Izraelu ubojica je mogao pronaći sigurnost u gradu-utočištu samo ako nije mrzio osobu koju je ubio (5. Mojsijeva 19:4, 11-13). Ako nas vodi sveti duh, pokazivat ćemo ljubav prema Bogu, braći i sestrama u vjeri te svim ostalim ljudima.

9, 10. Što je radost i zašto imamo razloga da budemo radosni?

⁹ Radost je stanje onoga tko je izuzetno sretan. Jehova je ‘sretan Bog’ (1. Timoteju 1:11; Psalam 104:31). Njegov Sin osjeća radost dok vrši volju svog Oca (Psalam 40:8; Hebrejima 10:7-9). Osim toga, ‘radost Jehovina naša je utvrda’ (Nehemija 8:10).

¹⁰ Radost koju daje Bog pomaže nam da osjećamo duboko zadovoljstvo dok vršimo njegovu volju čak i ako pritom moramo podnositi bol, nevolje ili progonstvo. A koliku nam samo radost donosi “znanje o Bogu”! (Mudre izreke 2:1-5). Nas raduje i to što imamo prisan odnos s Bogom koji se temelji na tome što smo ga dobro upoznali te imamo vjeru u njega i Isusovu otkupnu žrtvu (1. Ivanova 2:1, 2). Raduje nas i to što smo dio jedinog pravog međunarodnog bratstva (Sefanija 3:9; Hagaj 2:7). Naša nada u Kraljevstvo i čast što možemo objavljivati dobru vijest također nas čine radosnima (Matej 6:9, 10; 24:14). Raduje nas i spoznaja da imamo priliku živjeti vječno (Ivan 17:3). Budući da imamo takvu divnu nadu, doista trebamo ‘biti veseli’ (5. Mojsijeva 16:15).

11, 12. (a) Što je mir? (b) Kako mir koji daje Bog djeluje na nas?

¹¹ Mir — još jedan plod duha — stanje je spokojstva, odsustvo uznemirenosti. Naš nebeski Otac Bog je mira, a mi smo dobili obećanje: “Jehova će blagosloviti narod svoj mirom” (Psalam 29:11; 1. Korinćanima 14:33). Isus je rekao svojim učenicima: “Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam” (Ivan 14:27). Kako to koristi njegovim sljedbenicima?

¹² Mir koji je Isus dao svojim učenicima ispunio je spokojstvom njihovo srce i um te je odagnao njihove strahove. Poseban mir osjetili su kad su dobili obećani sveti duh (Ivan 14:26). Budući da Bog uslišava naše molitve i daje nam svoj duh, mi osjećamo neusporediv “mir Božji” koji donosi spokoj našem srcu i umu (Filipljanima 4:6, 7). Osim toga, Jehovin duh pomaže nam da budemo smireni i miroljubivi u ophođenju sa suvjernicima  i drugim ljudima (Rimljanima 12:18; 1. Solunjanima 5:13).

13, 14. Što je dugotrpljivost i zašto bismo je trebali pokazivati?

¹³ Dugotrpljivost je povezana s miroljubivosti jer se očituje kao strpljivo podnošenje provokacije ili nepravde u nadi da će se situacija popraviti. Bog pokazuje dugotrpljivost (Rimljanima 9:22-24). I Isus pokazuje tu osobinu, što koristi i nama jer Pavao je napisao: “Milosrđe mi je ukazano zato da na meni, najvećem grešniku, Krist Isus pokaže svu svoju dugotrpljivost i pruži primjer svima koji će vjerovati u njega da bi dobili vječni život” (1. Timoteju 1:16).

¹⁴ Dugotrpljivost nam pomaže da ustrajemo kad nas drugi povrijede svojim bezobzirnim ili nepromišljenim riječima ili postupcima. Pavao je poticao sukršćane: “Budite dugotrpljivi sa svima” (1. Solunjanima 5:14). Budući da smo svi nesavršeni i činimo greške, sigurno želimo da drugi imaju strpljenja s nama, da budu dugotrpljivi kad se s njima ne ophodimo onako kako bismo trebali. Stoga nastojmo biti “dugotrpljivi s radošću” (Kološanima 1:9-12).

15. Objasni što je dobrostivost i navedi primjere.

¹⁵ Dobrostivost pokazujemo time što se zauzimamo za dobrobit drugih, a dokazujemo je lijepim riječima i dobrim djelima. I Jehova i njegov Sin pokazuju dobrostivost (Rimljanima 2:4; 1. Petrova 2:3). Od Božjih i Kristovih slugu očekuje se da pokazuju tu osobinu (Mihej 6:8, bilješka; Kološanima 3:12). Čak su i neki koji nisu poznavali Boga postupili dobrostivo tako što su pokazali “nesvakidašnju ljubaznost” (Djela apostolska 27:3; 28:2). Sigurno onda i mi možemo pokazivati dobrostivost ako ‘živimo po duhu’.

16. U kojim bismo okolnostima trebali pokazivati dobrostivost?

 ¹⁶ Dobrostivost možemo pokazivati čak i ako smo s pravom ljuti na nekoga jer nam je rekao nešto čime nas je povrijedio ili je prema nama postupio nepromišljeno. “Ako se gnjevite, nemojte griješiti!” rekao je Pavao. “Sunce neka ne zađe, a da vi još osjećate srdžbu! I ne dajte Đavlu priliku da djeluje! (...) Budite dobrostivi jedni prema drugima, samilosni, spremno opraštajući jedni drugima kao što je i Bog preko Krista spremno oprostio vama” (Efežanima 4:26, 27, 32). Dobrostivost naročito treba pokazivati prema onima koji doživljavaju kušnje. Naravno, starješina ne bi pokazivao dobrostivost ako bi nekoj osobi izbjegavao dati biblijski savjet samo zato da je ne bi povrijedio iako je očito da joj prijeti opasnost da prestane živjeti u skladu s ‘dobrotom i pravednosti i istinom’ (Efežanima 5:9).

17, 18. Što je dobrota i koju bi ulogu ona trebala igrati u našem životu?

¹⁷ Dobrota je osobina koja je pokazatelj moralnih vrlina osobe. Bog je dobar u apsolutnom smislu (Psalam 25:8; Zaharija 9:17). Isus je uzor u pogledu čestitosti i moralnih vrlina, no nije želio da se za njega koristi titula “Dobri” kad mu se jedan čovjek obratio s “Učitelju dobri” (Marko 10:17, 18). To je očito bilo zato što je znao da je Bog najuzvišeniji primjer dobrote.

¹⁸ Zbog naslijeđenog grijeha mi možemo činiti dobro samo u ograničenoj mjeri (Rimljanima 5:12). Unatoč tome, dobrotu možemo pokazivati ako se molimo Bogu da nas ‘nauči dobroti’ (Psalam 119:66). Pavao je rekao suvjernicima u Rimu: “Ja sam i sam uvjeren za vas, braćo moja, da ste i vi puni dobrote, ispunjeni svim potrebnim znanjem” (Rimljanima 15:14). Kršćanski nadglednik mora biti “ljubitelj dobrote” (Titu 1:7, 8). Ako nas vodi Božji duh, bit ćemo poznati po dobroti, a Jehova će nas se ‘sjetiti po dobru koje smo učinili’ (Nehemija 5:19; 13:31).

19. Što je vjera, prema Hebrejima 11:1?

¹⁹ Još jedan plod duha je vjera — “čvrsto pouzdanje da će se dogoditi ono čemu se nadamo, dokaz onoga što je stvarno, premda se ne vidi” (Hebrejima 11:1). Ako imamo vjeru, uvjereni smo da će se sve što je Jehova obećao sigurno ispuniti. Takva vjera toliko je snažna da se za nju samu kaže da je dokaz onoga što je stvarno, premda se ne vidi. Naprimjer, djela stvaranja za nas su uvjerljiv dokaz da postoji Stvoritelj. Takvu vjeru mi pokazujemo ako živimo po duhu.

20. Što je “grijeh koji nas lako može namamiti u zamku” i kako se možemo kloniti tog grijeha i djela tijela?

 ²⁰ Gubitak vjere je “grijeh koji nas lako može namamiti u zamku” (Hebrejima 12:1). Trebamo se oslanjati na Božji duh da bismo se mogli kloniti djela tijela, materijalizma i lažnih učenja, jer sve to može uništiti našu vjeru (Kološanima 2:8; 1. Timoteju 6:9, 10; 2. Timoteju 4:3-5). Jehovin duh pomaže njegovim današnjim slugama da razviju vjeru kakvu su imali pretkršćanski svjedoci i drugi o kojima se govori u Bibliji (Hebrejima 11:2-40). A naša ‘nelicemjerna vjera’ može ojačati vjeru drugih (1. Timoteju 1:5; Hebrejima 13:7).

21, 22. Što je blagost i zašto je trebamo pokazivati?

²¹ Blagost je osobina onoga tko ima dobru narav i tko postupa dobroćudno. To je jedna od Božjih osobina. To znamo po tome što je Isus, koji je bio blag čovjek, savršeno odražavao Jehovinu osobnost (Matej 11:28-30; Ivan 1:18; 5:19). A kakvi trebamo biti mi kao Božji sluge?

²² Od nas kao kršćana očekuje se da ‘budemo blagi prema svim ljudima’ (Titu 3:2). Mi blagost pokazujemo u službi propovijedanja. One koji su za to duhovno osposobljeni savjetuje se da “u duhu blagosti” ispravljaju kršćane koji pogriješe (Galaćanima 6:1). Svi mi možemo promicati kršćansko jedinstvo i mir tako da pokazujemo ‘poniznost i blagost’ (Efežanima 4:1-3). Blagost možemo pokazivati ako uvijek živimo po duhu i pokazujemo samosvladavanje.

23, 24. Što je samosvladavanje i kako nam koristi?

²³ Samosvladavanje nam omogućava da kontroliramo svoje misli, govor i postupke. Jehova je pokazivao tu osobinu u ophođenju s Babiloncima koji su razorili Jeruzalem (Izaija 42:14). Njegov Sin pokazivao je samosvladavanje dok je podnosio patnje i time nam je ‘dao primjer’. A apostol Petar je savjetovao sukršćane da ‘dopune svoje znanje samosvladavanjem’ (1. Petrova 2:21-23; 2. Petrova 1:5-8).

²⁴ Od starješina se očekuje da pokazuju samosvladavanje (Titu 1:7, 8). Ustvari, svi koje vodi sveti duh mogu pokazivati samosvladavanje i tako izbjeći nemoral, nepristojan govor i sve drugo što može dovesti do Jehovinog neodobravanja. Ako zahvaljujući djelovanju Božjeg duha razvijamo samosvladavanje, drugi će to vidjeti po našem govoru i vladanju.

25, 26. Kako to što živimo po duhu već danas utječe na naše odnose s ljudima i na našu budućnost?

²⁵ Ako živimo po duhu, bit ćemo revni objavitelji Kraljevstva (Djela apostolska 18:24-26). Ljudima će biti ugodno u našoj sredini, a naročito će oni koji su odani Bogu voljeti naše društvo. Kao osobe koje vodi sveti duh, također ćemo moći pružati ohrabrenje ostalim Jehovinim slugama (Filipljanima 2:1-4). Nije li to ono što svi kršćani žele?

²⁶ U ovom svijetu koji je pod vlašću Sotone nije lako živjeti po duhu (1. Ivanova 5:19). Pa ipak, milijuni uspijevaju u tome. Ako se uzdamo u Jehovu svim srcem, već danas možemo uživati u životu. Osim toga, moći ćemo zauvijek ići pravednim putevima Boga koji nam s ljubavlju daje sveti duh (Psalam 128:1; Mudre izreke 3:5, 6).