‘ZAŠTO bih ti bio na teret?’ To je izraelskom kralju Davidu rekao 80-godišnjak po imenu Barzilaj. Biblija kaže da je on “bio vrlo bogat” (2. Samuelova 19:32, 35). Barzilaj je živio u Gileadu, brdovitom predjelu istočno od rijeke Jordana (2. Samuelova 17:27; 19:31).

Pod kojim je okolnostima ostarjeli Barzilaj to rekao Davidu? I zašto je to rekao?

David je bio u opasnosti. Njegov sin Abšalom podmuklo je ‘pridobio srce Izraelaca’ i tako uzurpirao Davidovo prijestolje. Bilo je očito da Abšalom neće poštedjeti nikoga tko je bio vjeran njegovom ocu. Stoga su David i njegovi sluge napustili Jeruzalem (2. Samuelova 15:6, 13, 14). Kad je David došao u Mahanajim, istočno od Jordana, Barzilaj mu je pomogao.

Barzilaj i još dvojica ljudi velikodušno su Davida opskrbili mnogim stvarima. Ta Davidova tri vjerna podanika pokazala su da razumiju u kakvoj se teškoj situaciji on nalazi kad su za njega i njegove ljude rekli: “Narod je u pustinji ogladnio, umorio se i ožednio.” Barzilaj, Šobi i Makir učinili su sve što je bilo u njihovoj moći kako bi zbrinuli njihove potrebe te su im dali postelja, pšenice, ječma, brašna,  prženog zrnja, boba, leće, meda, maslaca, ovaca i drugih potrepština (2. Samuelova 17:27-29).

Pomagati Davidu bilo je opasno. Teško je vjerovati da Abšalom ne bi kaznio one koji su podupirali tog pravednog kralja. Stoga je Barzilaj svojom vjernošću prema Davidu ujedno pokazao veliku hrabrost.

Ubrzo nakon toga Abšalomova pobunjenička vojska sukobila se s Davidovim ljudima. Borba se odigrala u Efrajimovoj šumi, vjerojatno blizu Mahanajima. Abšalomova je vojska doživjela poraz i “toga je dana ondje poginulo mnogo ljudi”. Iako je Abšalom pokušao pobjeći, ubrzo je bio ubijen (2. Samuelova 18:7-15).

David je ponovno postao jedini izraelski kralj. Njegovi pratioci više nisu trebali živjeti kao bjegunci. Štoviše, njihova im je vjernost Davidu donijela njegovo poštovanje i zahvalnost.

Kad se David trebao vratiti u Jeruzalem, “Barzilaj Gileadovac došao je iz Rogelima da pođe s kraljem na Jordan i isprati ga do Jordana”. David je tom prilikom ostarjelom Barzilaju uputio sljedeći poziv: “Pođi sa mnom i ostani kod mene u Jeruzalemu, a ja ću se brinuti za tebe!” (2. Samuelova 19:15, 31, 33).

David je nesumnjivo izuzetno cijenio to što mu je Barzilaj pomogao. Vjerojatno ga nije htio nagraditi samo tako da se pobrine za njegove materijalne potrebe. Bogati Barzilaj nije trebao takvu pomoć. David je Barzilaja možda htio povesti na svoj dvor zbog njegovih hvalevrijednih osobina. Živjeti na dvoru bila je velika čast i Barzilaj bi na taj način uživao ugled i druge povlastice koje su imali kraljevi prijatelji.

Barzilaj je u odgovoru na poziv kralja Davida rekao: “Koliko mi je još godina života ostalo, pa da idem s kraljem u Jeruzalem? Sada mi je osamdeset godina. Mogu li razabrati što je dobro, a što zlo? Može li sluga tvoj osjetiti okus onoga što jede i pije? Mogu li još slušati glas pjevača i pjevačica?” (2. Samuelova 19:34, 35). Tako je Barzilaj s poštovanjem odbio Davidov poziv i primamljivu ponudu. Zbog čega je to učinio?

Poodmakla dob i popratna ograničenja možda su bili neki od razloga zbog kojih je donio takvu odluku. Barzilaj je možda smatrao da mu nije preostalo još puno života (Psalam 90:10). Za Davida je učinio sve što je mogao, a i bio je svjestan ograničenja koja mu je donijela poodmakla dob. Barzilaj nije dozvolio da zbog prilike da postane ugledna i uvažena ličnost počne nerealno gledati na svoje sposobnosti. Za razliku od ambicioznog Abšaloma, Barzilaj je pokazao skromnost (Mudre izreke 11:2).

Isto tako, Barzilaj možda nije htio da njegova ograničenja na bilo koji način ometaju od Boga imenovanog kralja. Stoga je upitao: ‘Zašto bi sluga tvoj bio na teret gospodaru mojemu, kralju?’ (2. Samuelova 19:35). Iako je još uvijek podupirao Davida, Barzilaj je možda smatrao da bi netko mlađi mogao bolje od njega izvršavati zadatke  koje bi dobio. Govoreći vjerojatno o svom sinu, Barzilaj je rekao: “Evo sluge tvojega Kimhama, pa neka on pođe s gospodarom mojim, kraljem! Učini mu što je dobro u očima tvojim!” David se nije zbog toga uvrijedio, već je prihvatio njegov prijedlog. Prije nego što je prešao preko Jordana, čak je “poljubio Barzilaja i blagoslovio ga” (2. Samuelova 19:37-39).

Izvještaj o Barzilaju pokazuje koliko je potrebno biti uravnotežen. S jedne strane, ne bismo smjeli odbiti prilike da služimo ili se držati u pozadini jer ne želimo dodatna opterećenja ili smatramo da nismo sposobni preuzeti veće odgovornosti. Bog može nadoknaditi naše nedostatke ako se oslanjamo na to da će nam dati snage i mudrosti (Filipljanima 4:13; Jakov 4:17; 1. Petrova 4:11).

S druge strane, trebamo biti svjesni svojih ograničenja. Naprimjer, možda se neki kršćanin već puno posvetio duhovnim aktivnostima. On uviđa da će, ako prihvati daljnja zaduženja, možda doći u opasnost da zanemaruje neke svoje biblijske odgovornosti, primjerice da zbrinjava potrebe svoje obitelji. Ne bi li u takvoj situaciji pokazao skromnost i razumnost kad bi privremeno odbio dodatna zaduženja? (Filipljanima 4:5; 1. Timoteju 5:8).

Barzilaj nam je pružio izvrstan primjer o kojem je dobro razmišljati. On je bio vjeran, hrabar, velikodušan i skroman. Što je najvažnije, svoje je interese spremno stavio u drugi plan, a podržao Božje (Matej 6:33).