1, 2. Što znači biti ustrajan i zašto je ustrajnost potrebna kršćanima?

JEHOVIN veliki dan vrlo je blizu (Joel 1:15; Sefanija 1:14). Kao kršćani odlučni smo ostati vjerni Jehovi Bogu i jedva čekamo da se dokaže da on ima pravo biti Vrhovni Vladar nad svime. U međuvremenu, zbog svoje se vjere suočavamo s mržnjom, vrijeđanjem, proganjanjem i smrti (Matej 5:10-12; 10:22; Otkrivenje 2:10). Da bismo sve to izdržali, moramo biti ustrajni — ostati postojani unatoč poteškoćama. Apostol Petar nas potiče: ‘Dopunite svoju vjeru ustrajnošću’ (2. Petrova 1:5, 6). Ustrajnost nam je potrebna jer Isus je rekao: “Tko ustraje do kraja, taj će biti spašen” (Matej 24:13).

² Osim toga, moramo se nositi s bolesti, tugom zbog smrti voljene osobe i drugim nevoljama. Koliko bi se samo Sotona radovao kad bi naša vjera oslabila! (Luka 22:31, 32). Uz Jehovinu pomoć mi možemo podnijeti razne kušnje (1. Petrova 5:6-11). Obrati pažnju na životne okolnosti neke naše braće čiji primjer dokazuje da možemo sačuvati vjeru te ostati ustrajni dok čekamo Jehovin dan.

3, 4. Navedi primjer koji pokazuje da možemo vjerno služiti Jehovi unatoč bolesti.

³ Bog u današnje vrijeme neće učiniti čudo kako bi nas izliječio, no on nam daje snage da podnesemo svoju bolest (Psalam 41:1-3). “Otkako znam za sebe”, rekla je Sharon, “invalidska kolica moj su vjerni pratilac. Cerebralna paraliza bolest je s kojom se borim od rođenja, tako da nisam osjetila radosti djetinjstva.” Kad je upoznala Jehovu i saznala za njegova obećanja o savršenom zdravlju, Sharon je stekla nadu. Iako teško govori i hoda, služba propovijedanja donosi joj veliku radost. Prije petnaestak godina rekla je: “Zdravlje će mi možda biti sve lošije, no moj život ovisi o pouzdanju u Boga i odnosu s njim. Kako sam samo sretna što sam dio Jehovinog naroda i što imam Jehovinu bezrezervnu podršku!”

⁴ Apostol Pavao poticao je kršćane u Solunu da ‘tješe potištene duše’  (1. Solunjanima 5:14). Potištenost i depresija mogu se pojaviti kao posljedica velikog razočaranja. Sharon je 1993. napisala: “Imala sam osjećaj da ništa ne vrijedim (...), tri sam godine bila u dubokoj depresiji. (...) Starješine su mi pružali savjete i utjehu. (...) Jehova nam je putem Kule stražare brižno pružao informacije koje su nam pomogle razumjeti stanje teške depresije. Da, on stvarno brine za svoj narod i razumije naše osjećaje” (1. Petrova 5:6, 7). Sharon još uvijek vjerno služi Jehovi Bogu dok čeka njegov veliki dan.

5. Što dokazuje da kršćani mogu ustrajati i kad su pod velikim stresom?

⁵ Zbog traumatičnih iskustava iz prošlosti neki su kršćani pod velikim stresom. Harley je u Drugom svjetskom ratu bio svjedok žestokih borbi, zbog čega je imao noćne more. U snu bi vikao: “Pazi! Čuvaj se!” Kad bi se probudio, bio bi sav u znoju. No on je počeo služiti Bogu i s vremenom su ti snovi postajali manje traumatični i sve rjeđi.

6. Kako je jedan kršćanin izašao na kraj s emocionalnim problemima?

⁶ Jednom kršćaninu koji boluje od bipolarnog poremećaja bilo je jako teško propovijedati od vrata do vrata. Međutim, nije odustajao jer je uviđao da o tome ovisi njegov život i život onih koji će povoljno reagirati (1. Timoteju 4:16). Ponekad nije imao hrabrosti pozvoniti na vrata, no “za koji trenutak”, kaže on, “uspio bih svoje emocije dovesti pod kontrolu, otići do sljedećih vrata i pokušati ponovno. Zahvaljujući tome što sam nastavljao ići u službu ostao sam u duhovnom pogledu prilično zdrav.” I odlazak na sastanke bio mu je velik izazov. No budući da je bio svjestan vrijednosti druženja sa skupštinom, činio je sve što je mogao kako bi prisustvovao sastancima (Hebrejima 10:24, 25).

7. Kako neki pokazuju ustrajnost iako se boje govoriti pred drugim ljudima ili ići na sastanke?

⁷ Neki kršćani imaju fobije — pretjerani strah povezan s određenim situacijama ili predmetima. Naprimjer, možda se boje govoriti pred drugim ljudima ili čak ići na sastanke. Zamisli samo koliko im je teško komentirati na kršćanskim sastancima ili održati govor u Teokratskoj školi propovijedanja! Unatoč tome, oni se ne predaju, a njihova prisutnost i sudjelovanje na sastancima za nas su veliko ohrabrenje.

8. Što će nam naročito pomoći da se nosimo s emocionalnim poteškoćama?

⁸ Više odmora i sna može pomoći da se podnesu emocionalne poteškoće. Osim toga, možda bi bilo dobro zatražiti liječničku pomoć. No naročito je korisno osloniti se na Boga u molitvi. “Baci na Jehovu breme svoje i on će te poduprijeti!” stoji u Psalmu 55:22. “Neće dati da pravednik ikada posrne.” Stoga, “uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim”! (Mudre izreke 3:5, 6).

9-11. (a) Što nam može pomoći da podnesemo tugu zbog smrti voljene osobe? (b) Kako nam Anin primjer pomaže da podnesemo tugu?

⁹ Kad smrt razdvoji članove obitelji, taj veliki gubitak može izazvati duboku tugu. Abraham je plakao kad je umrla njegova voljena žena Sara (1. Mojsijeva 23:2). Čak je i savršeni čovjek Isus zaplakao kad je umro njegov prijatelj Lazar (Ivan 11:35). Stoga je sasvim prirodno osjećati tugu zbog smrti voljene osobe. Međutim, kršćani znaju da će biti uskrsnuće (Djela apostolska 24:15). Zbog toga oni ‘ne tuguju kao drugi, koji nemaju nade’ (1. Solunjanima 4:13).

¹⁰ Kako se možemo nositi s takvom tugom? Možda nam u tome pomogne jedna usporedba. Kad nam neki prijatelj ode na put, obično nismo jako dugo tužni jer znamo da ćemo ga  ponovno vidjeti kad se vrati. Ako slično gledamo na smrt nekog vjernog kršćanina, to može umanjiti našu tugu jer znamo da mu je zajamčeno uskrsnuće (Propovjednik 7:1).

¹¹ Potpuno pouzdanje u ‘Boga svake utjehe’ pomoći će nam da podnesemo tugu zbog smrti voljene osobe (2. Korinćanima 1:3, 4). I razmišljanje o biblijskom primjeru udovice Ane može nam biti od koristi. Nakon samo sedam godina braka ostala je bez muža. No i u dobi od 84 godine još uvijek je služila Jehovi u hramu (Luka 2:36-38). Odanost Bogu sigurno joj je pomogla da se nosi s tugom i usamljenošću. Redovito sudjelovanje u kršćanskim aktivnostima, uključujući i propovijedanje o Kraljevstvu, može nam pomoći da podnesemo tugu.

12. Koje probleme doživljavaju neki kršćani u obiteljskom krugu?

¹² Neki kršćani moraju izlaziti na kraj s problemima u obiteljskom krugu. Naprimjer, ako jedan od supružnika učini preljub, to može razorno djelovati na obitelj. Možda je iznevjereni bračni drug toliko potresen i tužan da ne može spavati i možda nekontrolirano plače. Obavljanje čak i najjednostavnijih poslova može postati toliko naporno da se lako potkradu greške ili dođe do kakve nezgode. Nedužni partner može izgubiti apetit, smršavjeti i biti emocionalno iscrpljen. Možda mu je teško sudjelovati u kršćanskim aktivnostima. A koliko tek djecu može pogoditi to stanje u obitelji!

13, 14. (a) Kakvo ohrabrenje izvlačiš iz molitve koju je Salamun uputio prilikom posvećenja hrama? (b) Zašto se trebamo moliti za sveti duh?

¹³ Kad doživljavamo takve kušnje, Jehova nam pruža potrebnu pomoć (Psalam 94:19). Da Bog čuje molitve svog naroda vidljivo je iz molitve koju je kralj Salamun uputio Jehovi prilikom posvećenja njegovog hrama: “Svaku molitvu, svaku molbu kojom za milost moli koji god čovjek ili sav narod tvoj Izrael — jer svaki poznaje bol u srcu svojemu — šireći u molitvi ruke svoje prema ovome domu, ti čuj s neba, iz prebivališta svojega, i oprosti, postupi po tome i daj svakome prema svim putevima njegovim, jer ti poznaješ  srce njegovo, jer samo ti poznaješ srce svih sinova ljudskih, da bi te se bojali sve dane dok žive na zemlji koju si dao praocima našim” (1. Kraljevima 8:38-40).

¹⁴ Od velike nam pomoći može biti i redovita molitva za sveti duh (Matej 7:7-11). Plodovi duha uključuju osobine kao što su radost i mir (Galaćanima 5:22, 23). Koliko samo olakšanje osjećamo kad naš nebeski Otac usliši naše molitve, pa radost zamijeni tugu, a mir tjeskobu!

15. Koji reci mogu ublažiti našu zabrinutost?

¹⁵ Sasvim je razumljivo da ćemo u određenoj mjeri biti zabrinuti kad smo pod velikim stresom. No može nam biti barem malo lakše ako imamo na umu sljedeće Isusove riječi: “Ne budite zabrinuti za život svoj, što ćete jesti ili što ćete piti, ili za tijelo svoje, što ćete obući. (...) Stoga tražite najprije kraljevstvo i Božju pravednost, a sve će vam se ovo dodati” (Matej 6:25, 33, 34). Apostol Petar nas potiče da ‘bacimo sve svoje brige na Boga jer se on brine za nas’ (1. Petrova 5:6, 7). Dobro je da se trudimo riješiti svoj problem. No nakon što učinimo sve što možemo, sjetimo se da nam zabrinutost neće pomoći da podnesemo problem, ali molitva hoće. “Prebaci na Jehovu životne brige svoje, pouzdaj se u njega i on će ti pomoći!” rekao je psalmist u pjesmi (Psalam 37:5).

16, 17. (a) Zašto se ne možemo u potpunosti prestati brinuti? (b) Što ćemo osjetiti ako primijenimo savjet iz Filipljanima 4:6, 7?

¹⁶ Pavao je napisao: “Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu — molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem — iznesite svoje molbe Bogu. I mir Božji koji nadilazi svaku misao čuvat će vaša srca i vaš um preko Krista Isusa” (Filipljanima 4:6, 7). Naravno, budući da smo nesavršeni Adamovi potomci, ne možemo se u potpunosti prestati brinuti kad nas nešto muči (Rimljanima 5:12). Hetitkinje kojima se oženio Ezav ‘zagorčavale su život’ njegovim bogobojaznim roditeljima, Izaku i Rebeki (1. Mojsijeva 26:34, 35). Bolest je zacijelo zadavala brigu kršćanima poput Timoteja i Trofima (1. Timoteju 5:23; 2. Timoteju 4:20). Pavao je bio zabrinut za svoje suvjernike (2. Korinćanima 11:28). No “onaj koji sluša molitvu” uvijek je spreman pomoći onima koji ga ljube (Psalam 65:2).

¹⁷ Dok čekamo Jehovin dan, imamo podršku i utjehu ‘Boga mira’ (Filipljanima 4:9). Jehova je “milosrdan i dobrostiv”, “dobar i spreman oprostiti” te se ‘sjeća da smo prah’ (2. Mojsijeva 34:6; Psalam 86:5; 103:13, 14). Stoga ‘iznesimo svoje molbe Bogu’ jer ćemo tada imati “mir Božji” — spokoj kakav čovjek ne može ni zamisliti.

18. Kako možemo ‘vidjeti’ Boga, prema Jobu 42:5?

¹⁸ Kad vidimo da su naše molitve uslišene, znamo da je Bog s nama. Nakon što je Job ustrajao u kušnjama, Jehovi je rekao: “Po čuvenju sam te poznavao dosad, ali sada te oko moje vidi” (Job 42:5). Dok razmišljamo o Božjem ophođenju s nama, razboritost, vjera i zahvalnost pomažu nam da ga ‘vidimo’ jasnije nego ikada prije. Takva prisnost s Bogom naše srce i um čini spokojnima.

19. Zašto je dobro ‘baciti sve svoje brige na Jehovu’?

¹⁹ Ako ‘bacimo sve svoje brige na Jehovu’, moći ćemo ustrajati u kušnjama i pritom osjećati unutarnji mir koji čuva naše srce i um. Naše srce neće mučiti nemir, strah ni strepnja, a naš um neće uznemiravati zbunjujuća pitanja ni tjeskoba.

20, 21. (a) Kako Stjepanov primjer dokazuje da možemo osjećati mir tijekom progonstva? (b) Navedi neki primjer iz novijeg vremena koji pokazuje da su braća osjećala spokojstvo u kušnjama.

²⁰ Učenik Stjepan sačuvao je mir dok je podnosio teški ispit svoje vjere. Prije nego što je dao svoje posljednje svjedočanstvo, svi u Sudbenom vijeću “vidjeli su da je njegovo lice kao lice anđela” (Djela apostolska 6:15). Lice mu je zračilo spokojstvom — nalikovalo je licu anđela, Božjeg glasnika. Nakon što im je Stjepan ukazao na to da oni snose krivnju  za Isusovu smrt, suci su se “rasrdili (...) u srcima svojim i počeli škrgutati zubima na njega”. Stjepan je “pun duha svetoga, upro pogled u nebo i ugledao slavu Božju i Isusa kako stoji zdesna Bogu”. Ojačan tom vizijom, Stjepan je ostao vjeran do smrti (Djela apostolska 7:52-60). Iako mi danas nemamo vizije, tijekom progonstva možemo imati mir koji dolazi od Boga.

²¹ Razmisli o riječima nekih kršćana kojima su nacisti oduzeli život u Drugom svjetskom ratu. O tome što se događalo na njegovom suđenju jedan brat je rekao: “Izrečena mi je smrtna kazna. Saslušao sam presudu i nakon što sam rekao: ‘Budi vjeran do smrti’ i ponovio još neke Gospodinove riječi, sve je već bilo gotovo. (...) Ali ne brinite se zbog toga. Osjećam takav mir, takvo spokojstvo, da to ne možete ni zamisliti!” Jedan mladi kršćanin koji je pogubljen odrubljivanjem glave napisao je svojim roditeljima: “Prošla je ponoć. Još uvijek se mogu predomisliti. No da li bih bio sretan u ovom svijetu nakon što bih se odrekao našeg Gospodina? Sigurno ne bih! Budite uvjereni da vas napuštam sretan i spokojan.” Nema sumnje da Jehova pomaže svojim vjernim slugama.

22, 23. U što možeš biti siguran dok s ustrajnošću čekaš Jehovin dan?

²² Ti se možda ne suočavaš s poteškoćama koje smo spomenuli u ovom članku. Pa ipak, bogobojazni Job bio je u pravu kad je rekao: “Čovjek, kojega je žena rodila, kratka je vijeka i pun nemira” (Job 14:1). Možda si roditelj i daješ sve od sebe kako bi na temelju Biblije usmjeravao svoju djecu. Iako moraju doživljavati kušnje u školi, zar nisi sretan kad nepokolebljivo zastupaju Jehovu i njegova pravedna načela? Možda i sam doživljavaš poteškoće i iskušenja na radnom mjestu. No sve takve situacije možeš ustrajno podnijeti jer ‘Jehova svaki dan nosi tvoj teret’ (Psalam 68:19).

²³ Možda za sebe misliš da si sasvim obična osoba, no imaj na umu da Jehova neće zaboraviti tvoje djelo i ljubav koju iskazuješ njegovom svetom imenu (Hebrejima 6:10). Uz njegovu pomoć i ti možeš ustrajati kad tvoja vjera dođe na ispit. Stoga uključi Božju volju u sve svoje planove i molitve. Tada možeš biti siguran da ćeš imati Jehovin blagoslov i podršku dok s ustrajnošću čekaš njegov dan.