PREMDA su brojne religije razvile mnoga zbunjujuća vjerovanja o životu nakon smrti, kroz većinu tih vjerovanja provlači se zajednička nit: čovjek u sebi ima nešto besmrtno što nastavlja živjeti i nakon njegove smrti. Mnogi vjeruju da je to duša. Kako ti gledaš na to? Jesmo li sastavljeni od tijela i duše? Što je duša? Posjedujemo li besmrtnu dušu? Vrlo je važno znati istinu o tome tko smo mi zapravo!

Je li “duša” nevidljivi dio čovjeka koji nakon smrti napušta tijelo i nastavlja živjeti? Prema priručniku Holman Illustrated Bible Dictionary, “duša se često izjednačava s cjelokupnom osobom”. Naprimjer, u 1. Mojsijevoj 2:7 stoji: “Jehova Bog načinio [je] čovjeka od praha zemaljskoga i udahnuo mu u nosnice dah života, i čovjek je postao živa duša.” Prvi čovjek, Adam, bio je duša.

I drugi biblijski reci podupiru gledište da se riječ “duša” može odnositi na cjelokupnu osobu. Naprimjer, Biblija govori o dušama koje rade neki posao (3. Mojsijeva 23:30). Za pojedine se duše također kaže da ih je nešto izjedalo, dražilo, da nisu mogle spavati, da ih je obuzeo strah i da su bile potištene (Suci 16:16; Job 19:2; Psalam 119:28; Djela apostolska 2:43; 1. Solunjanima 5:14). U mnogim se prijevodima u Rimljanima 13:1 koristi izraz “duša”, koji označava osobu. Naprimjer, Jeruzalemska Biblija kaže: “Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom.” A u 1. Petrovoj 3:20 čitamo: ‘U Noinim danima svega se nekoliko ljudi, to jest osam duša, spasilo prošavši kroz vodu.’ Ništa u tim recima ne ukazuje na to da je duša nešto nematerijalno što nadživljava smrt.

 A što je sa životinjama i biljkama? Jesu li one duše? Osvrnimo se na to kako Biblija opisuje stvaranje životinja. Bog je zapovjedio: “Neka vodama provrvi mnoštvo živih duša.” Idućeg je stvaralačkog dana rekao: “Neka zemlja pusti iz sebe žive duše po vrstama njihovim, stoku, druge životinje što se miču i divlje životinje zemaljske po vrstama njihovim!” (1. Mojsijeva 1:20, 24). Prema tome, sva su živa bića — i ljudi i životinje — duše. U Bibliji se za biljke ne kaže da su duše.

Riječ “duša” ima još jedno značenje. U Jobu 33:22 čitamo: “Duša mu se približava jami i život njegov ubojicama.” Ovdje se izrazi “duša” i “život” koriste kao sinonimi te jedan pojašnjava značenje drugog. Stoga se riječ “duša” može odnositi i na život koji netko ima kao živa duša, odnosno kao osoba. Zbog toga se u Bibliji za Mojsijeve neprijatelje koji su mu željeli oduzeti život kaže da su ‘progonili dušu njegovu’ (2. Mojsijeva 4:19). A za Isusa Krista Biblija kaže: ‘Sin čovječji došao je da dade svoju dušu [odnosno život] kao otkupninu za mnoge’ (Matej 20:28, bilješka).

Biblijsko značenje riječi “duša” jednostavno je i dosljedno. Ta se riječ u njoj može odnositi na ljude, životinje i život koji netko ima kao živa duša. Kao što ćemo vidjeti, takvo razumijevanje riječi “duša” u skladu je s onim što se prema biblijskom učenju s dušom događa prilikom smrti.

Biblija kaže: “Ona duša koja griješi, ta će i umrijeti” (Ezekijel 18:4). Uznemireni prorok Ilija ‘počeo je moliti da mu duša umre’ (1. Kraljevima 19:4, bilješka). Slično tome, i Jona je ‘molio da mu duša umre’ (Jona 4:8). Da, duša umre onda kad umre i sama osoba. Ona nije besmrtna. Budući da je duša zapravo cjelokupna osoba, kad kažemo da je netko umro, to je isto kao da smo rekli da je umrla njegova duša.

No što je s mjestima na kojima Biblija govori o tome da je nečija duša izašla ili se vratila? Opisujući što se desilo nakon što je Rahela rodila sina, Biblija kaže: “Kad je izlazila njezina duša, jer je umirala, nazva ga ona Ben Oni; ali mu otac njegov nadjenu ime Benjamin” (Knjiga postanka [1. Mojsijeva]  35:18, Šarić, 2006). Slično tome, opisujući uskrsnuće sina jedne udovice, Biblija u 1. Kraljevima 17:22 (Jeruzalemska Biblija) kaže: “Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje.” Ukazuju li ti reci na to da je duša neki nevidljivi, sjenoviti dio tijela koji može izaći iz njega i vratiti se natrag?

Pa, prisjeti se da je “život” jedno od značenja riječi “duša”. Prema tome, Rahelina je duša izlazila u tom smislu da se njen život približavao svom kraju. Ustvari, neki prijevodi Biblije misao ‘izlazila je duša njezina’ prevode sa ‘život se u njoj gasio’ (Novi svijet), ‘izdahnula je’ (Škarić) i “posljednji je put udahnula” (Jeruzalemska Biblija, englesko izdanje). Slično tome, u slučaju udovičinog sina, tom se dječaku vratio život (1. Kraljevima 17:23).

Biblija jasno pokazuje što smo mi ljudi zapravo. Čovjek nema dušu — on jest duša. Zbog te činjenice nada u budući život osobe koja je umrla zasniva se isključivo na uskrsnuću. Biblija obećava: “Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas njegov [Isusov] i izaći — oni koji su činili dobro na uskrsnuće života, a oni koji su činili zlo na uskrsnuće osude” (Ivan 5:28, 29). To sigurno obećanje o uskrsnuću, a ne učenje o besmrtnosti duše, temelj je stvarne nade za umrle.

Veoma je važno saznati što je uskrsnuće i što će ono značiti za ljude! Također je važno dobro upoznati Boga i Krista, jer je Isus u molitvi rekao: “Da bi dobili vječni život, trebaju dobro upoznati tebe, jedinog pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista” (Ivan 17:3). Jehovini svjedoci koji žive u tvojoj blizini rado će ti pomoći u proučavanju Biblije kako bi više saznao o Bogu, njegovom Sinu i njegovim obećanjima. Pozivamo te da stupiš u kontakt s Jehovinim svjedocima ili da pišeš izdavačima ovog časopisa.