1, 2. Kako znamo da je moguće sagriješiti protiv Božjeg svetog duha?

PREMDA je služila Bogu, jedna žena iz Njemačke napisala je: “Proganja me misao da sam sagriješila protiv svetog duha.” Može li kršćanin doista učiniti grijeh protiv Božjeg svetog duha, odnosno protiv sile kojom se Bog služi?

² Da, može. “Svaki grijeh i hula oprostit će se ljudima”, rekao je Isus Krist, “ali hula na duh neće se oprostiti” (Matej 12:31). Biblija nas upozorava: “Ako namjerno griješimo nakon što smo dobro upoznali istinu, ne preostaje nam više žrtva za grijehe, nego strašno očekivanje suda” (Hebrejima 10:26, 27). A apostol Ivan napisao je: “Postoji grijeh koji vodi u smrt” (1. Ivanova 5:16). No da li onaj tko je učinio težak grijeh odlučuje da li njegov grijeh “vodi u smrt”?

3. Što vjerojatno dokazuje činjenica da osjećamo duboku žalost zbog učinjenog grijeha?

³ Jehova je Sudac koji izriče konačnu presudu prijestupnicima. Svi mi njemu moramo položiti račun, a on uvijek čini ono što je pravo (1. Mojsijeva 18:25; Rimljanima 14:12). Jehova odlučuje jesmo li učinili neoprostiv grijeh i on je taj koji nam može oduzeti svoj duh (Psalam 51:11). Međutim, ako osjećamo duboku žalost zbog grijeha koji smo učinili, vrlo je vjerojatno da se iskreno kajemo. No što uključuje iskreno pokajanje?

4. (a) Što znači pokajati se? (b) Zašto su riječi iz Psalma 103:10-14 veoma utješne?

⁴ Pokajati se znači promijeniti stav prema prijestupu koji smo u prošlosti učinili ili koji smo namjeravali učiniti. To također znači da trebamo osjećati tugu ili žaljenje zbog grešnih postupaka i odbaciti takav način postupanja. Ako smo učinili težak grijeh i poduzeli korake kojima smo pokazali iskreno kajanje, veliku utjehu možemo pronaći u psalmistovim riječima: “[Jehova] ne postupa s nama po grijesima našim, niti nam po prijestupima našim vraća ono što zaslužujemo. Jer kao što su nebesa viša od zemlje, tako i milost njegova nadvisuje one koji ga se boje. Koliko je istok daleko od zapada, toliko od nas udaljuje prijestupe naše. Kao što je otac milosrdan sinovima svojim, tako je Jehova milosrdan onima koji ga se boje. Jer on dobro poznaje građu našu, sjeća se da smo prah” (Psalam 103:10-14).

5, 6. Ukratko spomeni glavne misli 1. Ivanove 3:19-22 i objasni njihovo značenje.

⁵ Veliku utjehu možemo pronaći i u riječima apostola Ivana: “Po tome ćemo znati da potječemo od istine i uvjerit ćemo srce svoje da nas on ljubi ako nas ono za bilo što osuđuje, jer Bog je veći od srca našega i zna sve. Ljubljeni, ako nas naše srce ne osuđuje, imamo slobodu govora pred Bogom, i što god molimo, primamo od njega, jer držimo zapovijedi njegove i činimo što je ugodno u očima njegovim” (1. Ivanova 3:19-22).

 ⁶ Mi ‘znamo da potječemo od istine’ jer pokazujemo bratsku ljubav i nije nam postala navika činiti grijeh (Psalam 119:11). Ako nas srce iz bilo kojeg razloga osuđuje, trebali bismo upamtiti da je ‘Bog veći od našeg srca i zna sve’. Jehova nam iskazuje milosrđe jer vidi da pokazujemo “nelicemjernu bratsku ljubav”, odupiremo se grijehu i trudimo se vršiti njegovu volju (1. Petrova 1:22). Naše nas srce neće osuđivati ako se uzdamo u Jehovu, pokazujemo bratsku ljubav i ne griješimo namjerno. Moći ćemo se sa ‘slobodom govora’ obratiti Bogu u molitvi, a on će nas uslišiti jer držimo njegove zapovijedi.

7. O čemu ovisi hoće li neki grijeh biti oprošten ili neće?

⁷ Koji grijesi neće biti oprošteni? Da bismo odgovorili na to pitanje, razmotrimo nekoliko biblijskih primjera. Oni će nam pružiti veliku utjehu ako smo učinili težak grijeh i to nas jako opterećuje unatoč tome što smo se pokajali. Na temelju tih primjera vidjet ćemo da oproštenje ne ovisi toliko o tome kakav je grijeh neka osoba učinila, nego je presudno s kojim ga je motivom učinila, kakvo je njezino srce i koliko je bila svjesna da griješi.

8. Kako su neki židovski vjerski vođe iz prvog stoljeća sagriješili protiv svetog duha?

 ⁸ Zlonamjerni židovski vjerski vođe iz prvog stoljeća koji su se protivili Isusu Kristu griješili su protiv svetog duha. Na temelju čuda koja je Isus činio i kojima je slavio Jehovu vidjeli su da ima njegov duh. Pa ipak, ti Kristovi neprijatelji tvrdili su da njegova moć potječe od Sotone Đavla. Isus je rekao da takva hula na Božji sveti duh predstavlja grijeh koji neće biti oprošten “ni u ovom poretku ni u onom koji treba doći” (Matej 12:22-32).

9. Što znači huliti i što je Isus rekao o tome?

⁹ Huliti znači klevetati, vrijeđati ili grditi nekoga. Budući da sveti duh potječe od Boga, govoriti protiv njegovog duha isto je što i govoriti protiv Jehove. Onima koji to čine, a ne kaju se, neće biti oprošteno. Spominjući taj grijeh, Isus je govorio o onima koji su se namjerno protivili djelovanju Božjeg svetog duha. Budući da su Isusovi protivnici vidjeli da on ima Jehovin duh, ali tvrdili su da njegova moć dolazi od Đavla, hulili su na duh i sagriješili. Zato je Isus rekao: “Tko god pohuli na sveti duh, nema mu oproštenja dovijeka, nego je kriv za vječni grijeh” (Marko 3:20-29).

10. Zašto je Isus nazvao Judu ‘sinom propasti’?

¹⁰ Razmisli i o slučaju Jude Iskariota. Postupao je nepošteno jer je krao iz kutije za novac koju je dobio na čuvanje (Ivan 12:5, 6). Juda je kasnije otišao židovskim glavarima i dogovorio se s njima da izda Isusa za 30 srebrnjaka. Istina, Juda je nakon izdaje osjetio grižnju savjesti, ali nikada se nije pokajao za svoj namjerni grijeh. Zbog toga nije zaslužio uskrsnuće, pa ga je Isus nazvao ‘sinom propasti’ (Ivan 17:12; Matej 26:14-16).

11-13. Kako je kralj David sagriješio u svojoj vezi s Bat-Šebom i zašto nam je Božje ophođenje s njima utješno?

¹¹ Neke kršćane koji su priznali svoj težak grijeh i dobili duhovnu pomoć skupštinskih starješina i dalje muči to što su prekršili Božji zakon (Jakov 5:14). Ako se i mi tako osjećamo, vjerojatno će nam pomoći biblijski izvještaji o osobama kojima su grijesi bili oprošteni.

¹² Kralj David učinio je teške grijehe u svojoj vezi s Bat-Šebom, Urijinom ženom. Kad je s obližnjeg krova vidio tu lijepu ženu kako se kupa, David je naredio da je dovedu u njegov dvor i s njom je imao spolne odnose. Kasnije je saznao da je s njim ostala trudna, pa je skovao plan kako bi njenog muža Uriju naveo da spava s njom tako da se ne sazna za njihov preljub. Kad mu plan nije uspio, pobrinuo se da Urija pogine u ratu. Nakon toga se oženio s Bat-Šebom i ona mu je rodila sina koji je kasnije umro (2. Samuelova 11:1-27).

¹³ Kako je Jehova postupio s Davidom i Bat-Šebom? Oprostio je Davidu, pri čemu je po svemu sudeći uzeo u obzir njegovo pokajanje i savez za Kraljevstvo koji je sklopio s njim (2. Samuelova 7:11-16; 12:7-14). Bat-Šeba se očito pokajala, jer je dobila čast da postane majka kralja Salamuna i pretkinja Isusa Krista (Matej 1:1, 6, 16). Ako smo učinili grijeh, dobro je da upamtimo da Jehova vidi ako se kajemo.

14. Kako primjer kralja Manašea otkriva koliko je Bog spreman oprostiti?

¹⁴ Koliko je Jehova spreman oprostiti pokazuje i primjer judejskog kralja Manašea. On je činio što je zlo u Jehovinim očima. Podigao je žrtvenike Baalu, štovao je ‘svu vojsku nebesku’ te je čak načinio žrtvenike krivim bogovima u oba hramska dvorišta. Svoje je sinove provodio kroz vatru, podupirao je spiritizam te navodio stanovnike Jude i Jeruzalema da “čine još gore nego narodi koje je Jehova istrijebio pred sinovima Izraelovim”. Nije poslušao upozorenja Božjih proroka. Na kraju ga je asirski kralj odveo u zarobljeništvo. Dok je bio u ropstvu, Manaše se pokajao i ponizno se molio Bogu, koji mu je oprostio i vratio ga na prijestolje u Jeruzalemu, gdje se zalagao za obožavanje pravog Boga (2. Ljetopisa 33:2-17).

15. Koji događaj iz života apostola Petra pokazuje da Jehova velikodušno oprašta?

¹⁵ Stoljećima kasnije apostol Petar ozbiljno je sagriješio kad se odrekao Isusa (Marko 14:30, 66-72). Međutim, Jehova je velikodušno oprostio Petru (Izaija 55:7). Zašto? Zato što se Petar iskreno pokajao (Luka 22:62). Da mu je Bog oprostio bilo je vidljivo 50 dana nakon toga, na Pedesetnicu, kad je Petar dobio priliku da odvažno svjedoči o Isusu (Djela apostolska 2:14-36). Zar imamo razloga vjerovati da je Bog danas išta manje spreman oprostiti kršćanima koji se iskreno kaju? Psalmist je u pjesmi rekao: “Ako ćeš na prijestupe gledati, Jah, Jehova, tko će opstati? Jer u tebe je pravo opraštanje” (Psalam 130:3, 4).

16. Pod kojim nam je uvjetima Bog spreman oprostiti?

¹⁶ Primjeri koje smo upravo naveli trebaju nam pomoći da se oslobodimo straha da smo sagriješili protiv svetog duha. Oni pokazuju da Jehova doista oprašta grešnicima koji se kaju. Usrdna molitva Bogu od izuzetne je važnosti. Ako smo sagriješili, možemo se moliti Jehovi da nam oprosti na temelju Isusove otkupne žrtve i svog milosrđa te da uzme u obzir našu naslijeđenu nesavršenost i sve godine tijekom kojih smo mu vjerno služili. Poznavajući Jehovinu nezasluženu dobrotu, možemo tražiti oproštenje  uvjereni da ćemo ga i dobiti (Efežanima 1:7).

17. Što trebamo učiniti ako smo sagriješili i trebamo duhovnu pomoć?

¹⁷ Što ako smo sagriješili, ali se ne možemo moliti jer nas je grijeh koji smo učinili duhovno oslabio? Učenik Jakov je o takvim pojedincima napisao: “Neka pozove starješine skupštinske, pa neka se oni mole za njega, mažući ga uljem u ime Jehovino. I molitva upućena s vjerom ozdravit će bolesnoga, i Jehova će ga podignuti. I ako je učinio grijehe, bit će mu oprošteno” (Jakov 5:14, 15).

18. Zašto ne mora značiti da je osoba učinila neoprostiv grijeh čak i ako je isključena iz skupštine?

¹⁸ Čak i ako se prijestupnik trenutno ne kaje, pa mora biti isključen iz skupštine, ne mora značiti da mu grijeh neće biti oprošten. Pavao je napisao sljedeće o jednom pomazaniku koji je bio isključen iz korintske skupštine jer je sagriješio: “Takvome je dovoljno što je ukoren od većine. Zato mu, naprotiv, spremno oprostite i utješite ga, da ga ne bi shrvala prevelika žalost” (2. Korinćanima 2:6-8; 1. Korinćanima 5:1-5). Međutim, da bi se prijestupnici duhovno oporavili, oni moraju prihvatiti duhovnu pomoć koju starješine pružaju na temelju Biblije i pokazati da se iskreno kaju. Moraju ‘donijeti plodove koji dolikuju pokajanju’ (Luka 3:8).

19. Što nam može pomoći da ostanemo “zdravi u vjeri”?

¹⁹ Što nas može navesti na pomisao da smo sagriješili protiv svetog duha? Možda smo pretjerano samokritični ili su u pitanju zdravstveni problemi. U takvim slučajevima molitva i više odmora mogu biti od pomoći. Naročito u takvim situacijama ne smijemo dozvoliti Sotoni da nas obeshrabri, pa da prestanemo služiti Bogu. Budući da Jehova ne uživa u smrti zlih, sigurno ga ne raduje ni kad izgubi bilo kojeg svog slugu. Stoga ako nas muči pomisao da smo sagriješili protiv duha, trebamo se nastaviti hraniti iz Božje Riječi, što uključuje čitanje utješnih redaka, naprimjer iz Psalama. Trebamo i dalje ići na skupštinske sastanke i sudjelovati u propovijedanju o Kraljevstvu. To će nam pomoći da budemo “zdravi u vjeri” i da se oslobodimo straha da smo možda učinili neoprostiv grijeh (Titu 2:2).

20. O čemu osoba može razmisliti da bi se uvjerila da nije sagriješila protiv svetog duha?

²⁰ Svatko tko se boji da je sagriješio protiv svetog duha može se pitati: ‘Jesam li hulio na sveti duh? Jesam li se iskreno pokajao za svoj grijeh? Vjerujem li u Božje oproštenje? Jesam li otpadnik koji odbacuje duhovno svjetlo?’ Takve će osobe vjerojatno shvatiti da nisu hulile na Božji sveti duh i da nisu postale otpadnici, već da se kaju i da čvrsto vjeruju u Jehovino oproštenje. U tom slučaju nisu sagriješile protiv Jehovinog svetog duha.

21. O kojim će pitanjima govoriti sljedeći članak?

²¹ Koliko samo olakšanje osjećamo kad se uvjerimo da nismo sagriješili protiv svetog duha! U sljedećem članku razmotrit ćemo neka pitanja u vezi sa svetim duhom. Naprimjer, možda se pitamo: ‘Da li me zaista vodi Božji sveti duh? Da li u svom životu odražavam plodove tog duha?’