1, 2. (a) Na što su u današnje vrijeme usredotočeni ljudi? (b) Kako na nas mogu utjecati takvi stavovi?

NOVAC, imetak, ugled, izvrsno plaćen posao, obitelj — to je samo nešto od onoga što većina smatra mjerilom uspjeha ili jamstvom za sigurnu budućnost. Očito je da su mnogi ljudi, kako u bogatim tako i u siromašnim zemljama, usredotočeni na stjecanje bogatstva i postizanje uspjeha. S druge strane, duhovne stvari sve su im manje bitne ili za njih uopće nisu zainteresirani.

² Biblija je upravo to i prorekla. U njoj stoji: “U posljednjim danima nastat će naročito teška vremena. Jer ljudi će biti sebični, pohlepni za novcem, (...) više će voljeti užitke nego Boga i naizgled će biti bogobojazni, ali neće bogobojazno živjeti” (2. Timoteju 3:1-5). Pravi kršćani iz dana u dan žive među takvim ljudima, pa se na njih stalno vrši pritisak da se prilagode njihovom razmišljanju i načinu života. Što nam može pomoći da se odupremo svijetu koji nas nastoji ‘utisnuti u svoj kalup’? (Rimljanima 12:2, The New Testament in Modern English, J. B. Phillips).

3. O kojem ćemo Isusovom savjetu govoriti u ovom članku?

³ Kao ‘Glavni Zastupnik i Usavršitelj naše vjere’, Isus Krist nam je dao snažnu pouku o tome (Hebrejima 12:2). Dok je jednom prilikom mnoštvu ljudi govorio o nekim duhovnim istinama, jedan ga je čovjek prekinuo rekavši mu: “Učitelju, reci bratu mojemu da sa mnom podijeli nasljedstvo!” Isus je nato njemu i svima koji su ga slušali dao važan savjet. Rekao im je da se čuvaju lakomosti, a to je upozorenje još snažnije naglasio usporedbom koja potiče na razmišljanje. Trebali bismo pokloniti punu pažnju onome što je Isus rekao tom prilikom i razmisliti kako to možemo primijeniti u svom životu (Luka 12:13-21).

4. Kada je Isusa prekinuo čovjek koji mu se obratio za pomoć i zašto to nije bilo primjereno?

⁴ Prije nego što ga je taj čovjek prekinuo, Isus je svojim učenicima i drugim ljudima govorio o licemjerju kojeg se moraju čuvati, o tome da trebaju hrabro priznati zajedništvo sa Sinom čovječjim i o tome da će dobiti pomoć svetog duha (Luka 12:1-12). To su doista bile važne misli koje su učenici trebali upamtiti. Međutim, taj je čovjek naglo prekinuo Isusa dok je iznosio te poticajne istine te je zatražio od njega da riješi neku vrstu obiteljskog spora oko podjele imovine. No iz tog događaja učimo nešto važno.

5. Što se o čovjeku koji se Isusu obratio za pomoć moglo saznati na temelju njegovog zahtjeva?

⁵ U jednoj knjizi stoji da se “karakter čovjeka često može odrediti po tome o čemu razmišlja dok sluša vjerske savjete i pobude”. Dok je Isus govorio o važnim duhovnim stvarima, čovjek koji mu se obratio za pomoć vjerojatno je razmišljao o tome kako doći do materijalne dobiti. Ne znamo je li imao opravdane razloge za pritužbu u vezi s podjelom nasljedstva. Možda je  pokušao iskoristiti Isusov autoritet i ugled koji je imao kao osoba koja je znala mudro presuditi sporove među ljudima (Izaija 11:3, 4; Matej 22:16). Bilo kako bilo, njegov zahtjev otkrivao je da u njegovom srcu postoji problem — ozbiljan nedostatak cijenjenja za duhovne stvari. Zar to nije dobar razlog da se preispitamo? Naprimjer, lako nam se može desiti da nam na kršćanskim sastancima misli odlutaju, možda da razmišljamo o tome što bismo mogli raditi nakon sastanka. Umjesto toga, trebali bismo pratiti ono što se govori i razmišljati kako ono što čujemo možemo primijeniti da bismo poboljšali odnos s našim nebeskim Ocem, Jehovom Bogom, i svojim sukršćanima (Psalam 22:22; Marko 4:24).

6. Zašto Isus nije ispunio zahtjev čovjeka koji mu se obratio za pomoć?

⁶ Bez obzira na to što je tog čovjeka potaklo da se obrati Isusu, on nije udovoljio njegovom zahtjevu. Umjesto toga, Isus mu je rekao: “Čovječe, tko je mene postavio da sudim ili dijelim među vama?” (Luka 12:14). Isus je time ukazao na nešto što je ljudima bilo poznato jer su prema Mojsijevom zakonu suci u gradovima bili postavljeni da rješavaju upravo takve sporove (5. Mojsijeva 16:18-20; 21:15-17; Ruta 4:1, 2). S druge strane, Isusu je bilo stalo do nečeg važnijega — da svjedoči za istinu o Kraljevstvu i poučava ljude Božjoj volji (Ivan 18:37). Oponašajući Isusa, mi ne dozvoljavamo da nam pažnju odvuku svakidašnje brige, nego svoje vrijeme i snagu koristimo za propovijedanje dobre vijesti i ‘činjenje učenika od ljudi iz svih naroda’ (Matej 24:14; 28:19).

7. Koje je mudre riječi Isus rekao?

⁷ Budući da je poznavao najskrivenije želje srca, Isus je znao da se iza zahtjeva tog čovjeka krije nešto puno ozbiljnije, da nije u pitanju samo rješavanje njegovog osobnog problema. Stoga Isus nije jednostavno odbio njegov zahtjev, nego je ukazao i na srž problema kad je rekao: “Budite oprezni, čuvajte se svake lakomosti, jer čak i kad netko ima obilje, njegov život ne proizlazi iz onoga što posjeduje” (Luka 12:15).

8. Što je lakomost i do čega može dovesti?

⁸ Lakomost nije tek jaka želja za novcem ili nekim stvarima koje mogu imati ispravnu namjenu i svrhu. To je pretjerana želja za bogatstvom ili posjedovanjem nekih stvari ili za onim što pripada nekome drugome. Lakomost može uključivati nezasitno, pohlepno nastojanje da se posjeduje nešto, možda nešto što ima netko drugi, i to ne zato što je to nekome potrebno, nego zato što on to naprosto želi imati, a pritom mu nije važno kako će to utjecati na druge. Lakoma osoba dozvoljava da njene želje upravljaju njenim razmišljanjem i djelima u tolikoj mjeri da one zapravo postanu njen bog. Sjeti se da apostol Pavao pohlepnu osobu izjednačava s idolopoklonikom, koji neće naslijediti Božje Kraljevstvo (Efežanima 5:5; Kološanima 3:5).

9. Kako se lakomost može očitovati? Navedi neke primjere.

⁹ Zanimljivo je da nas je Isus upozorio da se čuvamo “svake lakomosti”. Lakomost ima mnoge oblike. U zadnjoj od Deset zapovijedi nabrajaju se neke od njih: “Ne poželi kuće bližnjega svojega! Ne poželi žene bližnjega svojega, ni roba njegova, ni robinje njegove, ni bika njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvojega!” (2. Mojsijeva 20:17). Biblija sadrži mnogo izvještaja o osobama koje su učinile težak grijeh zbog nekog oblika lakomosti. Sotona je prvi poželio nešto što je pripadalo drugome — slavu, čast i vlast koje zaslužuje samo Jehova (Otkrivenje 4:11). Eva je poželjela da sama odlučuje što je za nju dobro, a time  što je dozvolila da bude prevarena, na ljude je prenijela grijeh i smrt (1. Mojsijeva 3:4-7). Demoni su bili anđeli koji su postali nezadovoljni ‘svojim prvobitnim položajem, pa su napustili svoje pravo obitavalište’ da bi došli do nečega na što nisu imali pravo (Juda 6; 1. Mojsijeva 6:2). Osim toga, sjeti se i Bileama, Akana, Gehazija i Jude. Umjesto da su bili zadovoljni svojim životnim okolnostima, dozvolili su da ih nezasitna želja za materijalnim stvarima navede na to da iznevjere ukazano im povjerenje i odvuče ih u propast i uništenje.

10. U kom smislu trebamo ‘biti oprezni’, u skladu s Isusovim upozorenjem?

¹⁰ Doista je prikladno što je Isus prije nego što je savjetovao da se čuvamo lakomosti rekao da ‘budemo oprezni’! Zašto? Zato što ljudi lako uoče kad su drugi pohlepni i lakomi, ali teško da bi priznali da su sami takvi. Pa ipak, apostol Pavao ističe da je ‘ljubav prema novcu korijen svakoga zla’ (1. Timoteju 6:9, 10). Učenik Jakov objašnjava da neispravna želja, “kad začne, rađa grijeh” (Jakov 1:15). U skladu s Isusovim upozorenjem, mi ne trebamo ‘biti oprezni’ tako da pratimo jesu li drugi postali lakomi, nego tako da ispitujemo sebe i vidimo što nam je u srcu kako bismo se mogli ‘čuvati svake lakomosti’.

11, 12. (a) Koje je upozorenje Isus dao o lakomosti? (b) Zašto trebamo poslušati Isusovo upozorenje?

¹¹ Postoji još jedan razlog zašto se moramo čuvati lakomosti. Zapazi što je Isus dalje rekao: “Čak i kad netko ima obilje, njegov život ne proizlazi iz onoga što posjeduje” (Luka 12:15). To svakako trebamo imati na umu u ovom materijalističkom svijetu u kojem ljudi bogatstvo i blagostanje poistovjećuju sa srećom i uspjehom. Isus je tim riječima istaknuo da život koji donosi istinski smisao i zadovoljstvo ne proizlazi iz bogatstva, ma koliko veliko ono bilo, niti ovisi o njemu.

¹² Međutim, neki se možda ne slažu s tim. Oni možda misle da bogatstvo život čini ugodnijim, ljepšim i samim tim smislenijim. Zbog toga se posvećuju karijeri koja im može omogućiti da si priušte sve stvari i uređaje koje požele. Oni smatraju da je to ključ za dobar život.  No takvim načinom razmišljanja pokazuju da ne razumiju Isusovu poruku.

13. Koje je uravnoteženo gledište o životu i materijalnim stvarima?

¹³ Isus se nije usredotočio na to je li ispravno živjeti u obilju ili nije, nego je istaknuo da čovjekov život ne proizlazi “iz onoga što posjeduje”, odnosno iz onoga što već ima. Svi znamo da nam za život, odnosno održavanje života, zapravo ne treba mnogo. Potrebno nam je samo malo hrane, nešto odjeće i krov nad glavom. Bogati svega toga imaju u izobilju, dok siromašni možda jedva uspijevaju doći do onoga što im je potrebno da prežive. Međutim, ta razlika postane nevažna kad život dođe kraju jer tada sve postane bezvrijedno (Propovjednik 9:5, 6). Dakle, da bi život imao smisao, ne može se i ne smije svoditi samo na to što je netko u stanju steći ili posjedovati. Ta poruka postaje očita kad razmotrimo o kakvom je životu Isus govorio.

14. Što učimo iz značenja riječi “život” koja se koristi u Lukinom Evanđelju?

¹⁴ Isus je rekao da “život ne proizlazi iz onoga što netko posjeduje”, a riječ koja se na ovom mjestu u Lukinom Evanđelju koristi za “život” (grčki: zoé) ne odnosi se na način ili stil života, nego na sam život, na život koji imamo. * Isus je govorio da mi, bez obzira na to jesmo li bogati ili siromašni, živimo li u raskoši ili jedva spajamo kraj s krajem, ne možemo potpuno utjecati na to koliko dugo ćemo živjeti i hoćemo li sutra uopće biti živi. Isus je u Propovijedi na gori rekao: “Tko od vas može zabrinutošću svojom imalo produžiti svoj životni vijek?” (Matej 6:27). Biblija jasno pokazuje da je samo Jehova “izvor života” i da samo on vjernim osobama može dati “pravi život”, odnosno “vječni život”, bilo na nebu bilo na Zemlji (Psalam 36:9; 1. Timoteju 6:12, 19).

15. Zašto se mnogi uzdaju u materijalne stvari?

¹⁵ Isusove riječi pokazuju da ljudi lako mogu steći pogrešno gledište o životu. Bilo da su bogati bilo siromašni, svi su ljudi nesavršeni i sve ih na kraju čeka isto. Mojsije je rekao: “Dani naši traju sedamdeset godina, a kod snažnijih osamdeset godina, no samo nevolju i zlo donose, jer brzo prolaze i mi odlijećemo” (Psalam 90:10; Job 14:1, 2; 1. Petrova 1:24). Zato ljudi koji nisu razvili dobar odnos s Bogom često imaju stav “jedimo i pijmo, jer sutra ćemo umrijeti”, koji je spomenuo apostol Pavao (1. Korinćanima 15:32). Drugi su svjesni da život brzo prolazi i da je neizvjestan, pa sigurnost i stabilnost pokušavaju pronaći u bogatstvu. Možda misle da će im život biti sigurniji ako posjeduju mnogo opipljivih materijalnih stvari. Stoga stalno rade da bi zgrnuli bogatstvo i stekli veći imetak, pogrešno zaključujući da to vodi do sigurnosti i sreće (Psalam 49:6, 11, 12).

16. Na čemu se ne temelji prava vrijednost života?

¹⁶ Bolji životni standard — mnogo hrane, odjeće, krov nad glavom i druge pogodnosti — može život učiniti ugodnijim ili čak omogućiti bolju medicinsku skrb i tako produžiti život za nekoliko godina. Međutim, je li takav život doista smisleniji i sigurniji? Prava vrijednost života ne mjeri se po tome koliko je dugo netko živio ni po tome koliko toga ima ili koristi. Apostol Pavao ukazao je na to da može biti opasno previše se uzdati u materijalne stvari. Timoteju je napisao: “Onima koji su u sadašnjem svijetu bogati zapovijedaj da ne budu uobraženi i da se ne uzdaju u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nam bogato daje sve da u tome uživamo” (1. Timoteju 6:17).

17, 18. (a) Koje izvrsne primjere o ispravnom stavu prema bogatstvu trebamo oponašati? (b) Koju ćemo Isusovu usporedbu obraditi u sljedećem članku?

¹⁷ Nije mudro uzdati se u bogatstvo jer ono je “nesigurno”. Patrijarh Job bio je veoma bogat, no kad su ga iznenada snašle teške nevolje, njegovo bogatstvo nije mu moglo pomoći. Nestalo je preko noći. Sve kušnje i nevolje uspio je prebroditi zahvaljujući svom snažnom odnosu s Bogom (Job 1:1, 3, 20-22). Abraham nije dozvolio da ga veliko bogatstvo spriječi u tome da prihvati težak zadatak koji mu je dao Jehova, a za to je bio nagrađen tako što je postao ‘otac mnogih naroda’ (1. Mojsijeva 12:1, 4; 17:4-6). Dobro je da oponašamo Joba i Abrahama, kao i druge osobe koje su nam pružile izvrstan primjer. Bez obzira na to jesmo li mladi ili stari, trebamo se preispitati da vidimo što nam je istinski važno u životu i u što se uzdamo (Efežanima 5:10; Filipljanima 1:10).

¹⁸ Tih nekoliko Isusovih riječi o lakomosti i ispravnom stavu prema životu doista je važno i poučno. No Isus je želio ukazati na još nešto, pa je u nastavku ispričao usporedbu o nerazumnom bogatom čovjeku koja potiče na razmišljanje. Kako tu usporedbu možemo primijeniti u svom životu i što učimo iz nje? Sljedeći članak odgovara na to pitanje.