BIO je to nezaboravan događaj! O čemu je riječ? U Gruziji su se 2006. dogodila dva “čuda”. Od 7. do 9. srpnja u toj je zemlji održano šest oblasnih kongresa Jehovinih svjedoka “Izbavljenje je blizu!” Na toj duhovnoj gozbi bilo je više od 17 000 prisutnih.

U siječnju 2006. u Tbilisiju, glavnom gradu Gruzije, počelo se tražiti prikladno mjesto na kojem bi se moglo organizirati najveći kongres na kojem bi se okupilo tisuće ljudi. Drugi kongresi trebali su s tim kongresom biti povezani telefonskom linijom.

U proteklih nekoliko godina Gruzija omogućava sve veću vjersku slobodu. Zato su, unatoč čestom protivljenju u prošlosti, Jehovini svjedoci predano radili na ostvarenju svog cilja, uvjereni da će u glavnom gradu pronaći mjesto za održavanje kongresa. Gruzijci su po prirodi srdačni i gostoljubivi ljudi. Međutim, neki dužnosnici imaju duboke vjerske predrasude. Jesu li pobijedili svoje osjećaje i dozvolili Jehovinim svjedocima da unajme neki objekt?

Braća iz odbora kongresa obišla su razne stadione i velike sportske dvorane. Upravitelji su obećali da će moći koristiti njihove objekte, ali promijenili su mišljenje kad su ih braća pitala za konkretan datum. Stoga su braća iz odbora bila iznenađena kad im je uprava Tbilisijske filharmonije pristala iznajmiti svoj objekt. Koncertna dvorana nalazi se u centru grada, a u njoj se održava većina važnih događaja.

Ohrabrena time što im se trud ipak isplatio, braća iz odbora počela su organizirati kongres u Tbilisiju, ali i u drugim gradovima  — Cnoriju, Kutaisiju, Zugdidiju, Kaspiju i Goriju. Trebalo je mnogo posla kako bi se sve te kongrese povezalo telefonskom linijom tako da se program može održavati istovremeno. Sve je bilo spremno za kongres. A onda je iznenada, samo tjedan dana prije kongresa, uprava Tbilisijske filharmonije otkazala ugovor za koncertnu dvoranu. Nisu dali nikakvo objašnjenje za to.

Što su braća učinila budući da im je ostalo tako malo vremena? Jedino rješenje bilo je održati kongres u mjestu Marneuliju, udaljenom 40 kilometara od Tbilisija. Ondje su se održali mnogi kongresi, i to na imanju jedne obitelji Jehovinih svjedoka, na njihovoj velikoj njivi. U zadnjih deset godina tbilisijske skupštine kongrese su mogle održavati jedino u Marneuliju. Međutim, ondje su Jehovini svjedoci pretrpjeli i napade nasilne svjetine.

Jedan takav napad desio se 16. rujna 2000. Policija iz Marneulija blokirala je cestu kako Jehovini svjedoci ne bi mogli stići na mjesto održavanja kongresa. Zatim su došli autobusi prepuni ljudi koje je vodio bivši pravoslavni svećenik Vasilij Mkalavišvili. Zaustavili su automobile i autobuse koji su se uputili na kongres u Marneuliju, izvukli nekoliko delegata iz vozila i nemilosrdno ih pretukli, a ostale su putnike opljačkali te im uzeli Biblije i biblijsku literaturu.

Osim toga, šezdesetak ljudi upalo je i na sam kongres. Oko 40 Jehovinih svjedoka bilo je ozlijeđeno. Jednom su bratu zabili nož u prsa. Neki su napadači mahali puškama, divljački pucajući u zrak. Jedan od njih uperio je pušku u vlasnicu imanja i zatražio da mu da novac i nakit. Svjetina je njenu kuću, koja se nalazila na kraju imanja, prevrnula naopačke i ukrala sve što je bilo vrijedno. Nakon što su razbili sve prozore na kući, zapalili su biblijsku literaturu i klupe koje su bile izrađene posebno za kongres. Uništena je jedna i pol tona literature. Policija nije zaustavila taj zločin, već se pridružila onima koji su napali Jehovine svjedoke. *

 Članovi odbora kongresa imali su dva problema — mogućnost da opet dožive sličan napad, ali i izazov da se 5 000 ljudi smjesti na mjesto koje može primiti oko 2 500 ljudi. Kako riješiti taj problem u tako malo vremena? Izgledalo je kao da se dogodilo čudo kad su vlasnici dva susjedna imanja braći ponudili da unajme njihove njive.

Nije bilo jednostavno te njive pretvoriti u mjesto na kojem se može održati kongres. Vremenske prilike otežavale su posao — cijeli tjedan prije kongresa padala je kiša. Na njivama te dvojice ljudi bili su posađeni krumpiri i trebalo ih je izvaditi. Dobrovoljci su najprije vadili krumpire iz zemlje, dok je kiša lijevala. Zatim su maknuli ograde i podigli okvire na koje su trebali zakačiti pokrov koji bi slušatelje štitio od sunca i kiše. Trebalo je napraviti još drvenih klupa i instalirati dodatnu opremu za ozvučenje. Dobrovoljci su pilili drva, zabijali čavle i bušili rupe — radili su dan i noć, a neki nisu ni spavali.

“Što ako kiša nastavi padati za vrijeme kongresa?” svi su se pitali. “Hoće li se prisutni utopiti u blatu?” Kupljena je slama kako bi se pokrila vlažna zemlja. I na koncu je izašlo sunce! Sva tri dana kongresa vrijeme je bilo izuzetno lijepo.

Braću koja su došla na kongres dočekao je lijep prizor. Zbog seoske idile izgledalo je kao da su provirili u novi svijet. Udobno su se smjestili, a okruživale su ih smokve i druge voćke te polja kukuruza i rajčica. Pozornica je bila ukrašena vinovom lozom. Za vrijeme programa slušatelji su povremeno čuli kukurikanje pijetlova i kokodakanje kokošiju. Bilo je i drugih zvukova tipičnih za seosko područje, ali slušateljima se to sve činilo kao neka zabavna pjesma. Nisu se osvrtali na to, jedva da su primjećivali da se nešto događa jer su pažljivo slušali izvrstan program temeljen na Bibliji. Međutim, to nisu bili jedini nezaboravni trenuci tog kongresa.

U petak, na kraju prijepodnevnog programa, slušatelji su bili jako iznenađeni kad je Geoffrey Jackson, član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka, najavio izlaženje kompletne Biblije prema prijevodu Novi  svijet na gruzijskom. * Mnogima su navrle suze na oči. Bili su jednostavno zapanjeni. Jedna je osoba radosno rekla: “Ne možemo prestati zahvaljivati za ovo čudo — čudo koje je Jehova učinio. Tako ogroman posao obavljen je za tako malo vremena!”

Jedna sestra iz Calendžihe, koja je program slušala telefonom, rekla je: “Riječima ne mogu opisati radost koju sam osjetila kad smo dobili kompletnu Bibliju. Želim vam zahvaliti za ova prekrasna tri dana kongresa. To je uistinu povijesni događaj.” Jedna osoba iz jedne skupštine na zapadu Gruzije, u blizini Crnog mora, rekla je: “Sve dosad imali smo samo jednu Bibliju u našoj obitelji, ali sada svi četvero imamo svoj primjerak prijevoda Novi svijet. Sada svatko od nas može osobno proučavati Bibliju.”

No nije sve išlo tako glatko kao što bi moglo izgledati. Naprimjer, premda je Biblija tiskana i na gruzijsku granicu dopremljena dovoljno vremena prije kongresa, carinici nisu dozvolili uvoz u zemlju. Braća su se obratila pučkom pravobraniteljstvu. Zahvaljujući intervenciji pravobranitelja Biblija je uvezena na vrijeme, tik pred početak oblasnog kongresa. Čak je poslao svog pomoćnika na kongres u Marneuli da za njihov ured donese nekoliko primjeraka ove nove Biblije.

Oblasni kongres u Marneuliju bio je izuzetno važan događaj za Jehovine svjedoke u Gruziji zbog još jednog razloga. Programu je prisustvovao i jedan član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka. Svi prisutni bili su oduševljeni i željeli su mu osobno izraziti srdačnu dobrodošlicu, po kojoj su Gruzijci poznati. Brat Jackson satima je stajao i pozdravljao braću prije, za vrijeme i nakon kongresa, ali nije mu bilo teško to učiniti.

Po završetku jednog kongresa održanog davne 1903. jedan je brat rekao: “Ništa od svega dobrog što sam dobio na ovom kongresu ne bih mijenjao ni za tisuću dolara, a siromašan sam čovjek.” Otada je prošlo više od sto godina, a tako su se osjećali i Jehovini svjedoci koji su u ljeto 2006. bili na ovim izuzetnim kongresima u Gruziji.