TIM je riječima svoje pismo započela Carmen, koja je bila Jehovin svjedok. Carmen je imala tri kćeri, koje su u to vrijeme imale 25, 19 i 16 godina. Nažalost, operacija na koju je otišla nije uspjela i Carmen je umrla.

Svakome bi bilo jako teško kad bi znao da mora ostaviti svoje tri kćeri u takvim tužnim okolnostima. No snažna vjera u Jehovu i njegova obećanja toj je majci pomogla da podnese taj najbolniji trenutak te joj je dala duševni mir koji je jasno vidljiv iz njenog dirljivog pisma. Evo što je napisala svojim kćerima:

“Najprije vam želim reći da vas volim svim svojim bićem. (...) Najbolje ste kćeri koje majka može imati i jako sam ponosna na vas.

Voljela bih biti s vama sve do novog svijeta koji je Bog obećao (...), ali kako to nije moguće, molim ga da vam pomogne da mu ostanete vjerne. Zajedno smo prošle mnoge kušnje i Jehova nas nikada nije ostavio. (...) Zato se oslanjajte na vodstvo koje vam on daje preko svoje organizacije te pružajte podršku skupštini i starješinama. Idite u službu propovijedanja što više i volite svu braću.

Naš rastanak bit će samo privremen. (...) Molim vas da mi oprostite sve greške koje sam učinila i sve trenutke kada vas nisam razumjela ili vam nisam rekla koliko vas volim. (...) Znam da svaka od vas ima svoje potrebe. Jehova ih zna bolje od vas samih i dat će vam sve što trebate te će vas nagraditi za sve što ste pretrpjele.

Ne gubite iz vida svoj cilj — život u novom svijetu — i nikada se nemojte prestati truditi da ostvarite taj cilj. Neka vas Jehova blagoslovi i da vam snage kako biste ostale vjerne do kraja. (...) Ne budite žalosne, drage moje kćeri! Volim vas!”

Svakoga od nas u bilo koje vrijeme može zadesiti neki tragični događaj. “Vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga”, napisao je kralj Salamun (Propovjednik 9:11). Međutim, oni koji imaju snažnu vjeru u Boga mogu biti sigurni u isto što i apostol Pavao, koji je rekao: “Uvjeren sam da nas ni smrt, ni život, (...) ni bilo što drugo što je stvoreno ne može rastaviti od ljubavi Božje koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu” (Rimljanima 8:38, 39; Hebrejima 6:10).