“NEMA kraja sastavljanju mnogih knjiga” (Propovjednik 12:12). More tiskanog materijala koji nam je dostupan pokazuje da su te riječi danas jednako točne kao i kad su bile napisane. Kako onda neki čitatelj može procijeniti što od svega toga zaslužuje njegovu pažnju?

Kad odlučuju hoće li pročitati neku knjigu, mnogi žele saznati nešto o njenom autoru. Stoga izdavači znaju u knjige uvrstiti kratku bilješku o piscu, iz koje se može saznati gdje je pisac rođen, koje je obrazovanje stekao i koja je djela objavio. Koliko je piščev identitet važan pokazuje i činjenica da su žene u prošlosti svoje knjige često objavljivale pod muškim pseudonimom kako ih čitatelji ne bi smatrali manje vrijednima samo zato što ih je napisala žena.

Nažalost, kao što je već bilo rečeno u prethodnom članku, neki odbacuju dio Biblije izvorno pisan hebrejskim jezikom jer smatraju da je Bog kojeg se tamo opisuje okrutna osoba koja bez milosti uništava svoje neprijatelje. * Pogledajmo što iz hebrejskog i grčkog dijela Biblije saznajemo o njenom Autoru.

U biblijskoj knjizi koja spada u dio Biblije izvorno pisan hebrejskim jezikom, Bog je izraelskom narodu rekao: “Ja sam Jehova, ja se ne mijenjam” (Malahija 3:6). Otprilike 500 godina kasnije biblijski pisac Jakov napisao je o Bogu: “On se ne mijenja, nije poput nestalne sjene” (Jakov 1:17). Zašto onda neki imaju osjećaj da je Bog koji se opisuje u hebrejskom dijelu Biblije drugačiji od Boga koji je opisan u njenom grčkom dijelu?

Razlog je to što se u različitim dijelovima Biblije govori o različitim stranama Božje osobnosti. U samo jednoj knjizi, 1. Mojsijevoj, o njemu saznajemo da ga je ‘zaboljelo u srcu’, da je ‘Stvoritelj neba i zemlje’ te “Sudac cijele zemlje” (1. Mojsijeva 6:6; 14:22; 18:25). Odnose li se ti različiti opisi na istog Boga? Dakako.

Prikažimo to primjerom: Neki je sudac za one kojima je sudio poznat kao odlučan provoditelj zakona. S druge strane, njegova ga djeca možda doživljavaju kao velikodušnog oca punog ljubavi. Njegovi bliski prijatelji možda ga smatraju srdačnom osobom koja ima izvrstan smisao za humor. Premda ga neki doživljavaju kao suca, neki kao oca, a neki  kao prijatelja, zapravo je riječ o istoj osobi. Razlika je samo u tome što pod različitim okolnostima do izražaja dolaze različite strane njegove osobnosti.

Slično tome, u hebrejskom se dijelu Biblije Jehovu opisuje kao Boga koji je “milosrdan i dobrostiv, spor na gnjev, pun milosti i istine”. No za njega se ujedno kaže da “od kazne ne oslobađa” (2. Mojsijeva 34:6, 7). Ta dva obilježja njegove osobnosti u skladu su sa značenjem njegovog imena. “Jehova” doslovno znači “onaj koji čini da postane”. To znači da Bog postaje sve što je potrebno da bi ispunio svoja obećanja (2. Mojsijeva 3:13-15). No on i dalje ostaje isti Bog. Isus je rekao: “Jehova, Bog naš, jedan je Jehova” (Marko 12:29).

Danas nije ništa neobično da se tiska nove ili revidirane priručnike kad se dođe do novih otkrića ili kad se stavovi ljudi promijene. Je li dio Biblije izvorno pisan grčkim jezikom na sličan način nadomjestio njen dio koji je pisan hebrejskim jezikom? Nije.

Da je Isus smatrao da izvještaj o njegovoj službi i knjige koje su pisali njegovi učenici trebaju nadomjestiti hebrejski dio Biblije, sigurno bi na to nekako ukazao. No Lukin izvještaj opisuje što je Isus učinio kratko prije svog uzlaska na nebo. U njemu čitamo: “Počevši od Mojsija i svih Proroka [dio hebrejskog dijela Biblije], protumačio im je [dvojici svojih učenika] ono što je pisano o njemu u svim Pismima.” Kasnije se Isus pojavio pred svojim vjernim apostolima i drugim učenicima. U izvještaju nadalje stoji: “Zatim im je rekao: ‘To je ono o čemu sam vam govorio dok sam još bio s vama, da se mora ispuniti sve što je o meni napisano u Mojsijevom zakonu, u Prorocima i Psalmima’” (Luka 24:27, 44). Zašto bi se Isus na kraju svoje zemaljske službe i dalje pozivao na hebrejski dio Biblije da ga je smatrao zastarjelim?

Nakon što je osnovana kršćanska skupština, Isusovi sljedbenici nastavili su koristiti dio  Biblije izvorno pisan hebrejskim jezikom kako bi ukazali na proročanstva koja su se tek trebala ispuniti, na korisna načela iz Mojsijevog zakona te na izvještaje o Božjim slugama iz drevne prošlosti čiji dobar primjer potiče kršćane da ostanu vjerni (Djela apostolska 2:16-21; 1. Korinćanima 9:9, 10; Hebrejima 11:1–12:1). Apostol Pavao napisao je: “Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno” * (2. Timoteju 3:16). U kom nam pogledu hebrejski dio Biblije danas koristi?

Uzmimo za primjer današnji problem rasnih predrasuda. U jednoj istočnoeuropskoj zemlji 21-godišnji Etiopljanin rekao je: “Bez obzira na to kamo pošli, uvijek moramo ići kao grupa. Tako nas možda neće napasti.” On nastavlja: “Nakon šest navečer ne smijemo izlaziti van, a naročito ne smijemo koristiti podzemnu željeznicu. Kad nas ljudi spaze, sve što vide jest naša boja kože.” Govori li hebrejski dio Biblije nešto o tom složenom problemu?

Izraelcima je u drevno doba bilo rečeno: “Ako među vama živi došljak koji se naselio u vašoj zemlji, nemojte s njim loše postupati. Došljak koji živi među vama neka vam bude kao da je rođeni Izraelac. Ljubite ga kao samoga sebe, jer ste i vi bili došljaci u zemlji egipatskoj” (3. Mojsijeva 19:33, 34). Da, u drevnom Izraelu zakonom je bilo propisano da se s doseljenicima, odnosno “došljacima”, treba obzirno postupati, a taj je zakon zapisan u hebrejskom dijelu Biblije. Ne slažeš li se da bi načela koja su dio tog zakona mogla doprinijeti tome da se okonča današnja rasna netrpeljivost?

 Iako dio Biblije izvorno pisan hebrejskim ne sadrži detaljne financijske savjete, on sadrži praktične smjernice o tome kako mudro raspolagati novcem. Naprimjer, u Mudrim izrekama 22:7 čitamo: “Tko uzima zajam, sluga je onome koji daje zajam.” Mnogi financijski savjetnici slažu se da nerazborita kupovina na kredit može dovesti do financijskog sloma.

Osim toga, jedan od najbogatijih ljudi u povijesti, kralj Salamun, dobro je opisao želju ljudi da se pošto-poto obogate, koja je toliko uobičajena i u današnjem materijalističkom svijetu. On je napisao: “Tko ljubi srebro, nikad mu nije dosta srebra, i tko ljubi bogatstvo, nikad mu nije dosta dobitka. I to je ispraznost” (Propovjednik 5:10). Doista mudro upozorenje!

Kroz cijelu se Bibliju provlači jedna tema: Kraljevstvo kojim upravlja Isus Krist i putem kojeg će Bog potvrditi svoje pravo vladanja i posvetiti svoje ime (Danijel 2:44; Otkrivenje 11:15).

Iz dijela Biblije koji je izvorno pisan hebrejskim jezikom saznajemo neke detalje o tome kako će izgledati život pod Božjim Kraljevstvom, a to nas može utješiti i približiti onome koji nam daje utjehu, Jehovi Bogu. Naprimjer, prorok Izaija prorekao je da će u Božjem Kraljevstvu vladati mir između ljudi i životinja: “Vuk će boraviti s janjetom, leopard će ležati s jaretom, tele i lav mladi i životinja uhranjena zajedno će biti, a malen dječak vodit će ih” (Izaija 11:6-8). Kakve li divne nade!

A što je s onima koji pate zbog rasne i nacionalne netrpeljivosti, koji su bolesni ili siromašni? U hebrejskom dijelu Biblije za Isusa Krista bilo je prorečeno: “On će izbaviti ubogoga koji u pomoć zove, nevoljnika i svakoga tko nema pomoćnika. Sažalit će se na siromaha i na ubogoga i duše će ubogima spasiti” (Psalam 72:12, 13). Takva su obećanja od velike koristi jer onima koji se uzdaju u njih omogućavaju da na budućnost gledaju s nadom i pouzdanjem (Hebrejima 11:6).

Nimalo ne čudi što je apostol Pavao bio nadahnut da napiše: “Sve što je nekad napisano, nama je za pouku napisano, da svojom ustrajnošću i utjehom iz Pisama imamo nadu”! (Rimljanima 15:4). Da, hebrejski dio Biblije i dalje je sastavni dio Božje nadahnute Riječi! On je i danas veoma koristan. Potičemo te da pokušaš naučiti više o tome što cjelokupna Biblija doista uči te da se tako približiš njenom Autoru, Jehovi Bogu (Psalam 119:111, 112).