SIN prvog izraelskog kralja posjetio je izopćenika koji je bježao pred njegovim ocem. “Ne boj se”, rekao mu je, “jer te neće stići ruka oca mojega Šaula! Ti ćeš kraljevati nad Izraelom, a ja ću biti drugi, odmah do tebe” (1. Samuelova 23:17).

Posjetitelj je bio Jonatan, a bjegunac David. Da Jonatan ubrzo nakon toga nije poginuo, lako je moguće da bi doista postao Davidova desna ruka.

Jonatanovo i Davidovo prijateljstvo bilo je zaista posebno. Štoviše, i sam je Jonatan bio poseban čovjek. Takvo su mišljenje o njemu imali i ljudi koji su ga osobno poznavali jer su za njega rekli: ‘S Bogom je izvršio ovo djelo!’ (1. Samuelova 14:45). Povodom čega su to rekli? Koje je osobine posjedovao Jonatan? Zašto je njegova životna priča važna za nas?

Jonatan se u Bibliji prvi put spominje kad je Izrael bio “u nevolji”. Filistejci su pljačkali njihovu zemlju i onemogućili im da se brane (1. Samuelova 13:5, 6, 17-19).

No Jonatan se pouzdao u Jehovino obećanje da neće napustiti svoj narod. Bog je za njegovog oca Šaula rekao: “On će izbaviti narod moj iz ruke filistejske.” Jonatan je u to vjerovao. I sam je s 1 000 slabo naoružanih Izraelaca jednom već izvojevao pobjedu nad Filistejcima. Sada je želio u potpunosti osloboditi Izraela filistejske prijetnje (1. Samuelova 9:16; 12:22; 13:2, 3, 22).

Jonatan je odlučio napasti filistejsku stražu, koja se nalazila blizu prijelaza preko klanca kod Mikmaša (1. Samuelova 13:23). Da bi došao do tog mjesta, morao se penjati “puzajući na rukama i nogama”. To ga nije odvratilo od njegovog cilja. Jonatan je odlučio napasti filistejsku stražu samo sa svojim štitonošom te mu je rekao: “Možda će Jehova učiniti nešto za nas, jer Jehovu ništa ne može spriječiti da spasi, bilo s mnogo ili s malo ljudi” (1. Samuelova 14:6, 13).

Ta dva Izraelca zatražila su od Jehove znak. Odlučili su da će se pokazati vojnicima na straži. Ukoliko im Filistejci kažu: “Stojte dok ne dođemo do vas!” Jonatan i njegov štitonoša neće poći k njima. No ako im neprijatelji kažu: “Popnite se k nama!” znat će da će im Jehova dati pobjedu. Jonatan je želio biti siguran da ima Božju podršku prije nego što je krenuo na filistejsku stražu (1. Samuelova 14:8-10).

Kakve su šanse imala dva muškarca protiv svih vojnika koji su bili na straži? Pa, nije li Jehova pomogao sucu Ehudu dok je predvodio Izraela u bici protiv Moaba? Nije li bio uz Šamgara i omogućio mu da ostanom za goveda pobije 600 Filistejaca? Nije li Samsonu dao potrebnu snagu dok se sam borio protiv Filistejaca? Stoga je Jonatan vjerovao da će Bog na sličan način pomoći i njemu (Suci 3:12-31; 15:6-8, 15; 16:29, 30).

Ugledavši dva Izraelca, Filistejci su povikali: “Popnite se k nama da vam nešto kažemo!” Jonatan i njegov štitonoša tako su i učinili. Hrabro su napali i ubili dvadesetak neprijateljskih vojnika, pa je druge vojnike na straži uhvatila panika. Možda su Filistejci mislili da za njima dolaze još mnogi izraelski vojnici. Stoga je, kao što kaže izvještaj, “strah zavladao (...) među svim stražarima”, a “usto se i zemlja zatresla. To je bio strah od Boga.” Uslijed tog potresa koji je prouzročio Bog među Filistejcima je nastao metež, pa se  “mač svakoga bio okrenuo na bližnjega njegova”. Spazivši to, izraelska se vojska ohrabrila i krenula u bitku. U bici su im se pridružili i Izraelci koji su se skrivali od Filistejaca i oni koji su ranije stali na filistejsku stranu, te su “tukli Filistejce od Mikmaša do Ajalona” (1. Samuelova 14:11-23, 31).

Kralj Šaul nerazborito je prokleo svakog svog vojnika koji bi jeo prije nego što se bitka izvojuje. No Jonatan to iz nekog razloga nije znao, pa je jeo. Umočio je svoj štap u pčelinju košnicu i pojeo nešto meda. Izgleda da mu je to obnovilo snagu kako bi dovršio bitku (1. Samuelova 14:24-27).

Kad je Šaul saznao da je Jonatan jeo, naredio je da ga se ubije. Jonatan se nije bojao smrti. “Evo me, spreman sam umrijeti!” rekao je. “Ali narod je rekao Šaulu: ‘Zar da umre Jonatan, koji je donio ovu veliku pobjedu Izraelu? Nipošto! Tako živ bio Jehova, nijedna vlas s glave njegove neće pasti na zemlju, jer je s Bogom danas izvršio ovo djelo!’ Tako je narod izbavio Jonatana te nije poginuo” (1. Samuelova 14:38-45).

Današnji Božji sluge ne bore se u doslovnim ratovima, ali u njihovom se životu mogu pojaviti situacije kad su i njima potrebne vjera i hrabrost. Možda nije jednostavno postupati ispravno onda kad svi postupaju suprotno. No Jehova će ti dati snage i blagosloviti tvoju želju da postupaš u skladu s njegovim pravednim mjerilima. Možda ti je potrebna hrabrost kako bi prihvatio dodatne odgovornosti u Jehovinoj organizaciji, primjerice kako bi proširio svoju službu, prihvatio nove zadatke ili se preselio na područje na kojem je potrebno više objavitelja Kraljevstva. Možda se pitaš jesi li sposoban za takvo što. No imaj na umu da je pohvalno već to što se stavljaš na raspolaganje Jehovi kako bi te koristio na način koji on smatra najboljim. Ne zaboravi Jonatanov primjer! On je ‘s Bogom izvršio svoje djelo’.

Nakon otprilike 20 godina najbolji filistejski ratnik Golijat izazivao je izraelsku vojsku, rugajući joj se, no David ga je ubio. Iako je Jonatan vjerojatno bio 30 godina stariji od Davida, njih dvojica imali su mnogo toga zajedničkog. * I David je posjedovao hrabrost kakvu je Jonatan pokazao u Mikmašu. A što je najvažnije, David je baš kao i Jonatan vjerovao u to da Jehova ima moć spasiti, što mu je pomoglo da se neustrašivo suoči s Golijatom kad su se svi drugi Izraelci bojali to učiniti. Stoga se “duša Jonatanova vezala za dušu Davidovu i Jonatan ga je zavolio kao svoju dušu” (1. Samuelova 17:1–18:4).

Dok je kralj Šaul Davida zbog njegovih hrabrih vojnih pohoda počeo smatrati svojim rivalom, Jonatan ni u kojem trenutku nije osjetio ljubomoru prema njemu. On i David postali su jako bliski prijatelji i vjerojatno je Jonatan iz nekog njihovog povjerljivog razgovora saznao da je David pomazan  za sljedećeg izraelskog kralja. Jonatan je poštovao tu Božju odluku.

Kad je kralj Šaul rekao svom sinu i svojim slugama da želi ubiti Davida, Jonatan je upozorio Davida. Šaula je uvjerio da se nema razloga bojati Davida jer on kralju nikada nije učinio ništa loše. Štoviše, nije li svoj život izložio opasnosti kad je izašao pred Golijata? Jonatanova gorljiva molba u korist svog krivo optuženog prijatelja smekšala je Šaula. No kralj je ubrzo opet počeo smišljati kako da ubije Davida, što je i pokušavao učiniti, pa je David morao pobjeći (1. Samuelova 19:1-18).

Jonatan je vjerno ostao uz Davida. Ta dva prijatelja sastala su se kako bi isplanirala što da učine. Iz vjernosti svom prijatelju, a i u želji da ostane vjeran svom ocu, Jonatan je rekao Davidu: “Ti nipošto nećeš umrijeti!” No David mu je odvratio: “Samo me korak dijeli od smrti!” (1. Samuelova 20:1-3).

Jonatan i David razradili su plan kako da saznaju što Šaul namjerava učiniti. Ako kralj primijeti da Davida nema za njegovim stolom, Jonatan će mu reći da ga je David zamolio da ga pusti kako bi bio sa svojom obitelji prilikom prinošenja žrtve. Ukoliko Šaul nato bude ljutito reagirao, znat će da još uvijek gaji neprijateljstvo prema Davidu. Jonatan je blagoslovio Davida i indirektno pokazao da ga priznaje za budućeg kralja, rekavši: “Neka Jehova bude s tobom, kao što je bio s ocem mojim!” Njih dvojica zaklela su se na međusobnu vjernost te su se dogovorili kako će Jonatan javiti Davidu što je saznao (1. Samuelova 20:5-24).

Kad je Šaul zapazio da Davida nema, Jonatan mu je rekao da ga je David zamolio: “Ako sam stekao tvoju naklonost, molim te, pusti me da odem i vidim braću svoju!” Jonatan se nije bojao priznati da David ima njegovu naklonost. Kralj se nato jako razgnjevio. Izvrijeđao je Jonatana i rekao mu da je David prijetnja i njemu kao budućem kralju. Naredio mu je da dovede Davida jer ga je odlučio ubiti. Jonatan je nato odvratio: “Zašto mora umrijeti? Što je učinio?” U provali bijesa Šaul je bacio koplje na svog sina. Jonatan je pobjegao neozlijeđen, ali jako žalostan zbog očevog ponašanja prema Davidu (1. Samuelova 20:25-34).

Jonatan je doista pokazao izuzetnu vjernost prema Davidu! Gledano samo ljudskim očima, on nije imao velike koristi od prijateljstva s Davidom. Dapače, zbog njega je mogao mnogo toga izgubiti. No Jehova Bog odredio je da će David biti Šaulov nasljednik, a njegove su odluke bile kako na Jonatanovu korist tako i na korist svih drugih.

Jonatan se potajno sastao s Davidom kako bi mu prenio novosti. Bilo je očito da se David više ne smije pojaviti na Šaulovom dvoru. Jonatan i David plakali su i izgrlili se. Tada je počeo Davidov bijeg (1. Samuelova 20:35-42).

Jonatan je tog bjegunca vidio još samo jednom prilikom, kad se David skrivao od Šaula u “pustinji zifskoj, u Horešu”. Jonatan je tom prilikom ohrabrio Davida riječima: “Ne boj se, jer te neće stići ruka oca mojega Šaula! Ti ćeš kraljevati nad Izraelom, a ja ću biti drugi, odmah do tebe. Moj otac Šaul zna to dobro” (1. Samuelova 23:15-18). Ubrzo nakon toga Jonatan i Šaul poginuli su u bici protiv Filistejaca (1. Samuelova 31:1-4).

Svi koji ljube Boga trebaju razmišljati o Jonatanovom primjeru. Nalaziš li se i ti u situaciji da moraš izabrati kome ćeš biti odan? Ako da, prisjeti se da je Šaul poticao Jonatana da misli na vlastite interese. No Jonatan je odao čast Jehovi tako što je poštivao njegovu volju, spremno joj se podložio i radovao se što će sljedeći izraelski kralj biti onaj kojeg je Bog izabrao. Da, Jonatan je podupirao Davida i time pokazao vjernost Jehovi.

Jonatan je doista imao divne osobine i dobro je da ih oponašamo. Tada će se i za nas moći reći isto što je narod rekao za Jonatana: ‘S Bogom je izvršio ovo djelo’ (1. Samuelova 14:45).