Izraelci su Pashu počeli slaviti 1513. pr. n. e. u znak sjećanja na svoj izlazak iz Egipta. Kad im je Jehova davao upute o tome kako je trebaju slaviti, rekao je: “Ništa s kvascem ne smijete jesti. U svim prebivalištima svojim jedite beskvasni kruh” (2. Mojsijeva 12:11, 20). Ta zabrana koju je Bog dao odnosila se samo na kruh koji se jeo tijekom Pashe, a vino se nije ni spominjalo.

Izraelci su morali što prije napustiti Egipat i prvenstveno zato nisu smjeli koristiti kvasac. U 2. Mojsijevoj 12:34 stoji: “Narod je ponio neukvasano tijesto. Posude u kojima se kruh mijesi umotali su u ogrtače i ponijeli na ramenima.” Time što ni kasnije nisu koristili kvasac prilikom slavljenja Pashe nove su naraštaje podsjećali na taj važan događaj.

Kasnije se kvasac često smatrao simbolom grijeha i iskvarenosti. Naprimjer, kad je govorio o jednoj nemoralnoj osobi u kršćanskoj skupštini, apostol Pavao je upitao: “Ne znate li da malo kvasca ukvasa sve tijesto?” Potom je rekao: “Odstranite stari kvasac da budete novo tijesto, jer trebate biti beskvasni. Jer Krist, naša pashalna žrtva, već je žrtvovan. Zato svetkujmo blagdan, ali ne sa starim kvascem, niti s kvascem pokvarenosti i zloće, nego s beskvasnim kruhom iskrenosti i istine” (1. Korinćanima 5:6-8). Samo je beskvasni kruh mogao predočavati Isusovo bezgrešno ljudsko tijelo (Hebrejima 7:26).

Židovi su tek kasnije počeli koristiti vino tijekom slavljenja Pashe. To je vjerojatno bilo nakon njihovog povratka iz babilonskog izgnanstva. Budući da Biblija tu promjenu ne osuđuje, Isus je s pravom koristio vino na pashalnoj večeri. Naravno, prirodno vrenje kojim se u drevno doba dobivalo vino razlikovalo se od postupka kojim se pravio kruh. Da bi se tijesto diglo, morao mu se dodati kvasac. S druge strane, u sok od grožđa se nije moralo stavljati nikakve dodatke koji bi pokrenuli vrenje jer je on već u sebi imao potrebne sastojke za to. A kako je od berbe grožđa u jesen do Pashe u proljeće prošlo nekoliko mjeseci, sok od grožđa nije se mogao koristiti kad se slavila Pasha jer se dotada već pretvorio u vino.

Dakle, to što je Isus koristio vino kao simbol svoje krvi ni na koji se način ne kosi s onim što je rečeno o korištenju kvasca tijekom Pashe. Svaka vrsta crnog vina koje nije zaslađeno, pojačano dodavanjem alkohola niti su u njega dodani začini može se koristiti kao simbol Kristove “dragocjene krvi” (1. Petrova 1:19).