“JEHOVA [BOG] je pravedan na svim putevima svojim”, kaže Biblija (Psalam 145:17; Otkrivenje 15:3). Za njega je prorok Mojsije rekao: “Djelo mu je savršeno, jer su svi putevi njegovi pravda. Bog je on vjeran, bez nepravde, pravedan je i istinoljubiv” (5. Mojsijeva 32:4). “Jehova je pun samilosti i milosrdan”, stoji u Jakovu 5:11. Bog ne može uzrokovati zlo niti to čini.

Učenik Jakov napisao je: “Neka nitko, kad se nađe u kušnji, ne govori: ‘Bog me iskušava.’ Jer Boga se ne može zlom iskušavati, a ni on nikoga zlom ne iskušava” (Jakov 1:13). Jehova Bog nikada ne iskušava svoj narod nanoseći mu zlo niti ikoga navodi na to da čini zla djela. Tko onda uzrokuje zlo i patnje?

Biblijski pisac Jakov pokazuje da su za zlo djelomično odgovorni sami ljudi. On kaže: “Svakoga iskušava njegova želja, tako što ga privlači i mami. Zatim želja, kad začne, rađa grijeh, a grijeh, kad je učinjen, donosi smrt” (Jakov 1:14, 15). Neki ljudi čine ono na što ih navode njihove neispravne želje. Tu je i grešnost koju smo svi naslijedili. Sklonost grijehu može u nama raspiriti neispravne želje te dovesti do teških posljedica (Rimljanima 7:21-23). Doista, grijeh koji smo naslijedili “kraljuje” nad čitavim čovječanstvom te navodi ljude na to da čine loše stvari, a posljedica toga su velike patnje (Rimljanima 5:21). Osim toga, zli mogu iskvariti i druge (Mudre izreke 1:10-16).

No glavni je uzročnik zla Sotona Đavo. On je donio zlo u svijet. Isus Krist nazvao ga je “Zlim” i “vladarem svijeta”, odnosno nepravednog ljudskog društva. Gledano u cjelini, čovječanstvo se pokorava Sotoni tako što pod njegovim utjecajem odbacuje pravedna mjerila Jehove Boga (Matej 6:13; Ivan 14:30; 1. Ivanova 2:15-17). “Cijeli je svijet pod vlašću Zloga”, stoji u 1. Ivanovoj 5:19. Ustvari, Sotona i njegovi anđeli “zavode sav svijet”, uzrokujući na Zemlji mnoge  probleme (Otkrivenje 12:9, 12). Stoga najveći dio krivnje za zlo treba pripisati samom Sotoni Đavlu.

Iz Propovjednika 9:11 saznajemo još jedan razlog zbog kojeg se ljudi suočavaju s nevoljama i patnjama. Tamo stoji: “Vrijeme nevolje i nepredviđeni događaji snalaze svakoga.” Isus Krist spomenuo je nesreću u kojoj je poginulo 18 ljudi kad je na njih pala kula (Luka 13:4). To im se desilo zbog toga što su se našli na krivom mjestu u krivo vrijeme. Slične se stvari događaju i danas. Naprimjer, s vrha visoke zgrade može se odlomiti cigla i pasti na slučajnog prolaznika. Je li Bog kriv za to? Nije. Radi se o neplaniranom i nepredviđenom događaju. Isto vrijedi i kad neku obitelj snađe bolest ili kad iznenada premine otac, te njegova žena ostane udovica, a djeca siročad.

Dakle, jasno je da Bog nije odgovoran za zlo niti uzrokuje patnje. Štoviše, Jehova je naumio prekinuti zlo i uništiti one koji ga uzrokuju (Mudre izreke 2:22). Ustvari, on će učiniti i više od toga. Biblija kaže da je Bog preko Krista naumio “uništiti djela Đavlova” (1. Ivanova 3:8). Današnji svijet, ispunjen pohlepom, mržnjom i zlodjelima, tada više neće postojati. Bog će čak “obrisati svaku suzu s očiju” svih ljudi i tako prekinuti sve patnje (Otkrivenje 21:4). No možda se pitaš: ‘Zašto Bog to već nije učinio? Zašto je dopustio da zlo i patnje potraju sve do našeg vremena?’ Odgovor na to pitanje nalazimo u biblijskom izvještaju o Adamu i Evi.

Razlog zbog kojeg je Bog dopustio da zlo traje sve do našeg vremena povezan je s događajima koji su se odigrali na početku ljudske povijesti. Ono što se tada desilo dovelo je do pojave važnog spornog pitanja koje se tiče samog Stvoritelja — pitanja koje se nije moglo riješiti brzo i lako. Razmotrimo pobliže što se to dogodilo.

Jehova Bog stvorio je prvog muškarca i prvu ženu savršenima te ih je smjestio u raj. Dao im je dar po kojem su se jako razlikovali od životinja — slobodnu volju (1. Mojsijeva 1:28; 2:15, 19). Kao osobe sa slobodnom voljom i razumom, Adam i Eva mogli su izabrati hoće li ljubiti svog Stvoritelja, služiti mu i biti mu poslušni ili će postupati neovisno o njemu te mu svjesno biti neposlušni.

Kako bi pružio Adamu i Evi priliku da dokažu svoju ljubav prema njemu, pravi im je Bog postavio jedno ograničenje. Adamu je zapovjedio: “Sa svakoga drveta u vrtu slobodno jedi do sita. Ali s drveta spoznaje dobra i zla ne smiješ jesti, jer u onaj dan u koji okusiš s njega, sigurno ćeš umrijeti” (1. Mojsijeva 2:16, 17). Da bi sačuvali Božju naklonost, što bi bilo na njihovu korist, a i na korist njihove buduće obitelji, Adam i Eva nisu smjeli jesti plod tog jednog drveta. Jesu li poslušali tu zapovijed?

Iz Biblije saznajemo što se zatim dogodilo. Sotona Đavo pristupio je Evi i, posluživši se zmijom kao trbuhozborac lutkom, rekao: “Je li doista Bog rekao da ne smijete jesti sa svakoga drveta u vrtu?” Kad mu je Eva ponovila Božju zapovijed, Sotona joj je rekao: “Ne, nećete umrijeti. Jer zna Bog da će vam se onoga dana kad ga budete jeli otvoriti oči i da ćete postati kao Bog i znati što je dobro, a što zlo.” Budući da je Evi drvo izgledalo veoma poželjno, “uzela je njegov plod i okusila ga”. Izvještaj nadalje kaže: “Zatim je dala od ploda i svome mužu, kad je bio s njom, te je i on jeo” (1. Mojsijeva 3:1-6). I Adam i Eva tim su neposlušnim činom zloupotrijebili svoju slobodnu volju i zgriješili Bogu.

 Uviđaš li ozbiljnost onoga što se dogodilo? Sotona Đavo osporio je ono što je Bog rekao Adamu. Iz njegovih se riječi dalo zaključiti da Adam i Eva ne trebaju Jehovino vodstvo da bi razlučili što je za njih dobro, a što loše. Tako je Sotona doveo u pitanje Jehovino pravo da vlada nad čovjekom te pravovaljanost njegovog načina vladanja. Kako je pravi Bog odgovorio na tu ozbiljnu optužbu?

Jehova je imao moć da uništi tri pobunjenika — Sotonu, Adama i Evu. Neosporno je da je Bog bio jači od njih. No Sotona nije doveo u pitanje njegovu moć, već njegovo pravo da vlada. To se ticalo svih stvorenja kojima je Bog dao slobodnu volju. Oni su trebali uvidjeti da taj dar trebaju koristiti na ispravan način — u skladu s fizičkim, moralnim i duhovnim ograničenjima i smjernicama koje im je Bog dao. U protivnom su trebali računati s bolnim posljedicama, jednako kao što onaj tko ignorira zakon gravitacije i skoči s krova visoke zgrade mora biti svjestan da će se ozlijediti (Galaćanima 6:7, 8). Sva razumom obdarena stvorenja mogla bi izvući pouku promatrajući loše posljedice koje donosi neovisnost o Bogu. No da bi to uvidjela, trebalo je proći određeno vrijeme.

Činjenicu da je za rješavanje nekih pitanja potrebno vrijeme možemo ilustrirati sljedećim primjerom: Pretpostavimo da otac jedne obitelji izazove oca druge obitelji da odmjere svoje snage. Pitanje tko je od njih jači brzo bi se riješilo. Njih dvojica svoju bi snagu mogli dokazati podižući veliko kamenje. Onaj koji podigne teži kamen dokazao bi da je jači. No pretpostavimo da je bilo postavljeno pitanje tko od njih više voli svoje sinove i kćeri te da li mu djeca uzvraćaju ljubav. Ili pretpostavimo da se postavilo pitanje tko se od njih bolje brine za svoju obitelj. Odmjeravanje snaga ili prazne riječi pritom ne bi bile ni od kakve koristi. Naprotiv, za donošenje ispravnih zaključaka trebalo bi proći dovoljno vremena tijekom kojeg bi se moglo pažljivo promatrati sve što se događa.

Prošlo je otprilike 6 000 godina otkako je Sotona doveo u pitanje Božje pravo da vlada. Što se kroz to vrijeme dokazalo? Osvrnimo se na dva aspekta Sotonine optužbe protiv Boga. On je Evi izričito rekao: “Ne, nećete umrijeti” (1. Mojsijeva 3:4). Ustvrdivši da Adam i Eva neće umrijeti ako uzmu zabranjeni plod, Sotona je zapravo Jehovu proglasio lašcem. Bila je to doista ozbiljna optužba! Ako je Bog lagao u vezi s tim, kako mu onda vjerovati u drugim stvarima? No što je vrijeme pokazalo?

Adam i Eva počeli su obolijevati, doživljavati bol, ostarjeli su te na koncu umrli. “Tako je Adam živio ukupno devet stotina i trideset godina, a potom je umro”, kaže Biblija (1. Mojsijeva 3:19; 5:5). Adam je to žalosno nasljeđe prenio na sve svoje potomke (Rimljanima 5:12). Prolaskom vremena dokazalo se da je Sotona “lažljivac i otac laži”, a da je Jehova “Bog istine” (Ivan 8:44; Psalam 31:5).

Sotona je također Evi rekao: “Zna Bog da će vam se onoga dana kad ga budete jeli [zabranjeni plod] otvoriti oči i da ćete postati kao Bog i znati što je dobro, a što zlo” (1. Mojsijeva 3:5). Tim zavodljivim riječima Sotona je lagao da ljudima nije potrebno ničije vodstvo te je dao naslutiti da bi im bilo bolje da nisu ovisni o Bogu. Je li se to pokazalo točnim?

Kroz čitavu povijest izmjenjivale su se razne vladavine. Ljudi su isprobali sve oblike vlasti koje su mogli smisliti. No čovječanstvo  je uvijek iznova proživljavalo strašne posljedice. “Čovjek vlada nad čovjekom na nesreću njegovu”, mudro je prije otprilike 3 000 godina zaključio jedan biblijski pisac (Propovjednik 8:9). “Čovjek koji hoda ne može upravljati koracima svojim”, napisao je prorok Jeremija (Jeremija 10:23). Čak ni znanstveni i tehnološki napredak novijeg vremena nisu opovrgli istinitost tih riječi. Prolaskom vremena samo se dokazalo da su sva ta zapažanja istinita.

Tokom vremena koje je Jehova Bog pustio da prođe dokazalo se da je Sotona bio u krivu kad je doveo u pitanje njegovo pravo da vlada nad svime. Jehova Bog Vrhovni je Vladar svega. On ima pravo vladati nad svime što je stvorio i njegov je način vladanja najbolji. Duhovna stvorenja koja itekako dobro znaju kako je živjeti pod Božjom vlašću priznala su tu činjenicu sljedećim riječima: “Dostojan si, Jehova, Bože naš, primiti slavu i čast i moć, jer si ti sve stvorio i tvojom voljom sve postoji i stvoreno je” (Otkrivenje 4:11).

Kako ti gledaš na Božju vlast? Slažeš li se da Jehova Bog ima pravo vladati nad tobom? Ako se slažeš, onda mu se moraš podložiti kao Vrhovnom Vladaru. To možeš učiniti tako da primjenjuješ divne istine i savjete iz njegove Riječi, Biblije, u svakom aspektu svog života. “Bog je ljubav”, pa se svi njegovi zakoni i zapovijedi temelje na njegovoj ljubavi prema svojim stvorenjima (1. Ivanova 4:8). Jehova nam ne uskraćuje ništa dobro. Stoga uzmi k srcu sljedeći biblijski savjet: “Uzdaj se u Jehovu svim srcem svojim i ne oslanjaj se na vlastiti razum. Na svim putevima svojim imaj ga na umu i on će ispraviti staze tvoje” (Mudre izreke 3:5, 6).