GÜNTER GRASS, njemački pisac koji je 1999. dobio Nobelovu nagradu za književnost, objavio je 2006. svoju autobiografiju. U njoj opisuje period kad je bio regrutiran u njemačku civilnu zaštitu. U istoj knjizi spominje čovjeka koji ga se toliko dojmio da ga pamti već više od 60 godina. Taj se čovjek bez ičije podrške borio za svoju vjeru unatoč progonstvu koje je doživljavao.

U intervjuu objavljenom u listu Frankfurter Allgemeine Zeitung Grass je spomenuo tog izvanrednog čovjeka koji je odbio uzeti oružje. Grass je rekao da on “nije podržavao nijednu tadašnju ideologiju — nije bio ni nacist ni komunist ni socijalist. Bio je Jehovin svjedok.” Pisac se ne sjeća njegovog imena, pa ga je nazvao Mi Tako Nešto Ne Činimo. Jehovini svjedoci koji su istražili taj slučaj saznali su da je riječ o Joachimu Alfermannu. Njega su u više navrata tukli i ponižavali, a potom su ga zatvorili u samicu. No Joachim je ostao nepokolebljiv i odbio je uzeti oružje.

“Divio sam se njegovoj nevjerojatnoj odlučnosti”, rekao je Grass. “Pitao sam se: Kako uspijeva sve to izdržati? Što mu daje snagu?” Nakon što je izdržao dugotrajna nastojanja nacista da slome njegovu vjernost Bogu, Joachim je u veljači 1944. poslan u koncentracioni logor Stutthof. Na slobodu je pušten u travnju 1945. Preživio je rat i vjerno služio Jehovi sve do svoje smrti 1998.

Joachim Alfermann jedan je od 13 400 Jehovinih svjedoka u Njemačkoj i zemljama koje su okupirali nacisti s kojima se okrutno postupalo zbog njihove vjere. Oni su se držali biblijskih uputa te su ostali politički neutralni i odbili su oružje (Matej 26:52; Ivan 18:36). Otprilike 4 200 Jehovinih svjedoka bilo je zatvoreno u koncentracionim logorima, a 1 490 izgubilo je život. Njihov stav još i danas zadivljuje mnoge koji ne dijele njihova vjerska uvjerenja, ali se dive njihovoj nepokolebljivosti.