SVJETIONICI su spasili nebrojeno mnogo života. No umornom putniku svjetlost koju vidi u daljini nije samo upozorenje na opasne grebene. Ona je i znak da se približava svom odredištu. Slično tome, današnji kršćani bliže se kraju svog dugačkog putovanja koje ih vodi kroz mračan svijet pun duhovnih opasnosti. U Bibliji je čovječanstvo u cjelini — veliko mnoštvo ljudi koje je otuđeno od Boga — uspoređeno s “morem uzburkanim, koje se ne može smiriti, i čije vode izbacuju travu morsku i blato” (Izaija 57:20). Iako Božji narod živi u takvom svijetu, on ima radosnu nadu u spasenje, koja mu poput svjetla pouzdano pokazuje put (Mihej 7:8). Zahvaljujući Jehovi i njegovoj pisanoj Riječi “svjetlost je zasjala pravedniku i radost onima koji su čestita srca” (Psalam 97:11). *

No neki su kršćani dozvolili da im određene stvari zaokupe pažnju i odvuku ih od Jehovine svjetlosti. Zbog toga se njihova vjera takoreći razbila o skrivene stijene — materijalizam, nemoral, a čak i otpadništvo. Slično kao i u prvom stoljeću, i u današnje vrijeme neki su “doživjeli brodolom vjere” (1. Timoteju 1:19; 2. Petrova 2:13-15, 20-22). Novi svijet može se usporediti s lukom prema kojoj plovimo. Doista bi bilo žalosno kad bi netko od nas izgubio Jehovinu naklonost sad kad smo toliko blizu luke!

Neki su brodovi u prošlosti preplovili otvoreno more, a onda bi prilazeći luci doživjeli brodolom. Često bi najnesigurniji dio plovidbe nastupio baš kad se brod približavao kopnu. Slično tome, “posljednji dani” ovog zlog svijeta za mnoge su najopasniji period u povijesti. Biblija te dane s pravom naziva “teška vremena”, a naročito su teška za kršćane predane Bogu (2. Timoteju 3:1-5).

Zašto su ovi posljednji dani toliko teški? Sotona zna da mu je preostalo “malo vremena” za rat protiv Božjih slugu. On stoga još snažnije nastoji uništiti njihovu vjeru (Otkrivenje 12:12, 17). No mi nismo ostavljeni bez pomoći i vodstva. Jehova je utočište onima koji slušaju njegove savjete (2. Samuelova 22:31). On nam je dao upozoravajuće primjere koji razotkrivaju Sotonine lukave i zle namjere. Stoga razmotrimo dva takva primjera iz povijesti Izraelaca, i to u vrijeme kad su bili nadomak Obećane zemlje (1. Korinćanima 10:11; 2. Korinćanima 2:11).

Pod Mojsijevim vodstvom izraelski je narod uspio otići iz Egipta. Nedugo nakon toga približili su se južnoj granici Obećane zemlje. Mojsije je tada poslao 12 uhoda da izvide tu zemlju. Desetorica uhoda nisu imala vjeru, pa su donijela negativan izvještaj, tvrdeći da Izrael neće moći pobijediti Kanaance jer su oni “neobično krupna stasa”  i imaju jaču vojsku. Kako je to djelovalo na Izraelce? Izvještaj nam kaže da su počeli gunđati protiv Mojsija i Arona, govoreći: “Zašto nas Jehova vodi u tu zemlju da padnemo od mača? Žene naše i djeca naša postat će plijen. (...) Postavimo sebi vođu i vratimo se u Egipat!” (4. Mojsijeva 13:1, 2, 28-32; 14:1-4).

Zamisli samo! Isti taj narod vidio je kako je Jehova porazio moćni Egipat — tadašnju svjetsku silu — tako što mu je nanio deset razornih nevolja i učinio zadivljujuće čudo kod Crvenog mora. Trebali su samo nastaviti dalje prema Obećanoj zemlji koja je bila pred njima, baš kao što brod plovi prema svjetlosti koja pokazuje njegovo odredište. Međutim, smatrali su da Jehova ne može poraziti beznačajnije, podijeljene kanaanske gradove-kraljevstva. Mora da su tom reakcijom, koja je bila dokaz da nemaju vjeru, jako razočarali Boga i dvojicu hrabrih uhoda, Jošuu i Kaleba, koji su smatrali da Izraelci Kanaance mogu “pojesti kao kruh”. Jošua i Kaleb uvjerili su se u to jer su bili u Kanaanu. Kad Izraelci nisu ušli u Obećanu zemlju, i njih dvojica morali su desetljećima živjeti u pustinji, no nisu u njoj umrli zajedno s ostalim nevjernim narodom. Jošua i Kaleb pomogli su novom naraštaju da izađe iz pustinje i uđe u Obećanu zemlju (4. Mojsijeva 14:9, 30). Kad su drugi put bili pred Obećanom zemljom, Izraelci su se suočili s drugačijom kušnjom. Kako su reagirali?

Moapski kralj Balak pokušao je prokleti Izraelce preko lažnog proroka Bileama. Međutim,  Jehova je osujetio tu spletku tako što je naveo Bileama da umjesto prokletstva izreče blagoslove (4. Mojsijeva 22:1-7; 24:10). Bileam se nije dao smesti, već je skovao novi zao plan kako bi Božji narod učinio neprikladnim da uđe u Obećanu zemlju. Što je odlučio poduzeti? Namamiti ih na nemoral i obožavanje Baala. Iako nisu svi Izraelci upali u tu zamku, 24 000 njih ipak se upustilo u blud s Moapkama i priklonilo se Baalu peorskom (4. Mojsijeva 25:1-9).

Razmisli o tom događaju. Mnogi od tih Izraelaca vidjeli su kako ih je Jehova sigurno vodio kroz “veliku i zastrašujuću pustinju” (5. Mojsijeva 1:19). Pa ipak, na samom pragu Obećane zemlje koju su trebali naslijediti, 24 000 pripadnika Božjeg naroda podleglo je tjelesnim željama i Jehova ih je pogubio. To je snažno upozorenje današnjim Božjim slugama koji se približavaju daleko uzvišenijem nasljeđu.

U svom posljednjem, očajničkom pokušaju da spriječi današnje Jehovine sluge da dobiju svoju nagradu, Sotona ne treba smišljati neke nove metode. Kao i u slučaju Izraelaca kad su se prvi put približili Obećanoj zemlji, Sotona i danas često koristi prijetnje, progonstvo ili ismijavanje kako bi izazvao strah i sumnje. Neki su kršćani podlegli tome (Matej 13:20, 21). Sotona nastoji u moralnom pogledu iskvariti pojedince, i to je još jedna njegova spletka koja se pokazala uspješnom. Neki koji su iz neispravnih motiva postali dio skupštine pokušavaju iskvariti duhovno slabe pojedince koji nesigurno slijede svjetlost koja dopire od Boga (Juda 8, 12-16).

Duhovno zrelim i budnim kršćanima sve veće srozavanje moralnih mjerila u svijetu snažan je dokaz koliko je Sotona očajan. Da, on zna da protiv Božjih vjernih slugu uskoro više ništa neće moći poduzeti. Upravo zbog toga sada moramo ostati duhovno budni i izbjegavati Sotonine zamke!

Apostol Petar Božju je proročansku riječ opisao kao “svjetiljku koja svijetli na tamnome mjestu” jer pomaže kršćanima da razumiju kako se ispunjava Božji naum (2. Petrova 1:19-21). Oni koji razvijaju ljubav prema Božjoj Riječi i dozvoljavaju joj da ih uvijek vodi znaju da će im Jehova “ispraviti staze” (Mudre izreke 3:5, 6). Ispunjene nadom i cijenjenjem, takve osobe “kliču zbog radosti u srcu”, dok će oni koji ne poznaju Jehovu ili su ga napustili na koncu tugovati zbog “boli u srcu” i “duha slomljena” (Izaija 65:13, 14). Dakle, ako marljivo proučavamo Bibliju i primjenjujemo ono što učimo, neće nas privući prolazni užici ovog zlog svijeta, nego ćemo ostati usredotočeni na svoju pouzdanu nadu.

I molitva nam uvelike pomaže da ostanemo duhovno budni. Kad je govorio o kraju ovog zlog svijeta, Isus je rekao: “Stoga budite budni, usrdno se moleći sve vrijeme da biste uspjeli umaknuti svemu ovome što se treba dogoditi i stati pred Sina čovječjega” (Luka 21:34-36). Zapazi da je Isus upotrijebio izraz “usrdno se moliti”, što ukazuje na upućivanje veoma gorljive molitve. On je znao da bi u ovim naročito teškim vremenima u pitanje mogao doći naš vječni život. Da li se iz tvojih molitvi vidi da žarko želiš ostati posve duhovno budan?

Ne zaboravimo da najopasniji dio putovanja može uslijediti na kraju, kad smo nadomak svom nasljeđu. Stoga je jako važno da ne izgubimo iz vida svjetlost koja nas može dovesti do spasenja.

U doba jedrenjaka posebnu opasnost predstavljali su razbojnici koji su voljeli noći  bez mjesečine u kojima mornari nisu mogli dobro vidjeti obalu. Oni su palili vatre uzduž opasnih dijelova obale kako bi prevarili kapetane i naveli ih da promijene kurs. Tako se znalo dogoditi da se brod nasuče i bude opljačkan, a putnici izgube život.

Sotona, koji se pretvara da je “anđeo svjetla”, na sličan način pripadnicima Božjeg naroda želi razoriti odnos s Jehovom. Da bi prevario neoprezne, Đavo ponekad koristi “lažne apostole” i otpadnike koji se pretvaraju da su “sluge pravednosti” (2. Korinćanima 11:13-15). No kao što opreznog, iskusnog kapetana i posadu nije bilo lako zavarati lažnim svjetlom, tako ni kršćane “kojima je moć zapažanja iskustvom izvježbana za razlikovanje dobra i zla” neće zavesti oni koji promiču lažna učenja i štetne stavove (Hebrejima 5:14; Otkrivenje 2:2).

Mornari su imali popis svjetionika na koje su trebali naići tijekom plovidbe. Imali su zapisane karakteristike svakog od njih, pa tako i njihove jedinstvene svjetlosne signale. The World Book Encyclopedia kaže: “Promatrajući karakteristike svjetionika i provjeravajući popis koji imaju, pomorci znaju koji svjetionik vide i po tome određuju gdje se nalaze.” Slično tome, Božja Riječ pomaže osobama iskrena srca da prepoznaju pravu religiju i njene pripadnike, naročito tijekom ovih posljednjih dana kada ju je Jehova uzdigao visoko iznad krive religije (Izaija 2:2, 3; Malahija 3:18). Ističući veliku razliku između prave i krive religije, Izaija 60:2, 3 kaže: “Mrak će pokriti zemlju i gusta tama narode, a nad tobom će zasjati Jehova, i slava njegova vidjet će se nad tobom. Narodi će ići k svjetlosti tvojoj i kraljevi k sjaju kojim sjaš.”

Milijuni ljudi iz svih naroda dopuštaju da ih vodi Jehovina svjetlost, a dokle god ih ona vodi, neće doživjeti brodolom vjere tijekom ovog posljednjeg dijela svog putovanja. Umjesto toga, oni će sigurno “ploviti” kroz preostale dane ovog zlog svijeta sve do svoje mirne luke — novog svijeta.