NA ISTOČNOM dijelu Sredozemnog mora vodile su se mnoge pomorske bitke. Pokušaj si predočiti jednu takvu bitku koja se odigrala 500 godina prije Krista. Trirema, brod izvanrednih manevarskih sposobnosti, plovi punom snagom. Oko 170 veslača podijeljenih u tri reda vesla svom snagom, pomičući se naprijed-nazad dok sjede na kožnim jastucima privezanim za svoje stražnjice.

Trirema brzinom od sedam do devet čvorova sječe valove i juri prema neprijateljskom brodu. Ovaj pak pokušava pobjeći. Manevar mu ne uspije te se u ključnom momentu bokom nađe pred neprijateljskim brodom. Kljun trireme obložen broncom probija slabašni trup neprijateljskog broda. Lomljava dasaka i zvuk mora koje kroz veliku rupu prodire u brod prestravljuje njegove veslače. Mala grupa naoružanih ratnika s trireme užurbano hita kroz središnji prolaz broda i prelazi na napadnuti brod. Da, neki drevni brodovi doista su bili strah i trepet!

Mnoge koji proučavaju Bibliju zanima na što se odnose izrazi “Kitim” i “brodovi kitimski”, koji u nekim slučajevima imaju i proročansko značenje (4. Mojsijeva 24:24; Danijel 11:30; Izaija 23:1). Gdje se nalazio Kitim? Što znamo o njegovim brodovima? Zašto bi nas to trebalo zanimati?

Židovski povjesničar Josip Flavije za Kitim je upotrijebio naziv “Chetimos” te ga je poistovjetio  s otokom Ciprom. Na jugoistočnom dijelu tog otoka nalazio se grad Kition (odnosno Kitij), čije ime također ukazuje na to da je Kitim zapravo Cipar. Zahvaljujući tome što se nalazio na sjecištu drevnih trgovačkih puteva te blizu važnih luka istočnog Sredozemlja Cipar je uživao mnoge koristi. Zbog svog geopolitičkog položaja često je morao stati na stranu nekog od zaraćenih naroda, pa je tako nekome mogao postati moćan saveznik ili pak neugodan protivnik.

Arheološki nalazi otkriveni pod morem i u grobnicama te drevni zapisi i crteži s lončarije pomažu nam da si predočimo kako su izgledali ciparski brodovi. Stari Ciprani bili su vrlo vješti brodograditelji. Njihov otok bio je obrastao šumom i imao je mnogo zaljeva koji su služili kao prirodne luke za zaklon brodovima. Osim za izgradnju brodova, drveće im je služilo i za loženje vatre za taljenje bakra, po kojem je Cipar u drevno doba bio veoma poznat.

Cipar je bio i uspješan izvoznik, što nije promaklo Feničanima, koji su duž svojih trgovačkih ruta osnivali kolonije. Jedna od tih kolonija bio je i Kition (Izaija 23:10-12).

Izgleda da su nakon pada Tira neki njegovi stanovnici potražili utočište na Kitimu. Ti fenički kolonizatori, koji su bili iskusni moreplovci, vjerojatno su puno doprinijeli razvitku ciparske pomorske tehnologije. Osim toga, dobar strateški položaj Kitiona pružao je izvrsnu zaštitu feničkim brodovima.

U tom se periodu na istočnom Sredozemlju trgovalo mnogim dobrima. Vrijedna roba s Cipra odvozila se na Kretu, Sardiniju, Siciliju te otoke Egejskog mora. Na tim su otocima pronađene posude i vaze s Cipra, a na Cipru su pronađene velike količine kvalitetne mikenske (grčke) lončarije. Neki su istraživači na temelju analize bakrenih poluga pronađenih na Sardiniji zaključili da one potječu s Cipra.

 Godine 1982. u blizini obale južne Turske pronađen je potopljeni brod s kraja 14. stoljeća pr. n. e. Podvodnim istraživanjem pronađeni su mnogi vrijedni predmeti — bakrene poluge za koje se smatra da potječu s Cipra, jantar, kanaansko posuđe, ebanovina, slonove kljove, zlatni i srebrni kanaanski nakit, skarabeji i drugi predmeti iz Egipta. Na temelju analize glinenog posuđa pronađenog na brodu neki stručnjaci zaključili su da je brod vjerojatno bio s Cipra.

Zanimljivo je da je Bileam u “svojoj priči” spomenuo kitimske brodove, i to otprilike u vrijeme iz kojeg se smatra da potječe taj brod (4. Mojsijeva 24:15, 24). Izgleda da su ciparski brodovi bili vrlo poznati na Bliskom istoku. No kakvi su bili ti brodovi?

U grobnicama drevnog ciparskog grada Amata pronađene su mnoge glinene figurice brodova. One su od velike vrijednosti jer pokazuju kakve su brodove gradili Ciprani, a neke od njih izložene su u muzejima.

Figurice pokazuju da se brodove u početku očito nije koristilo u ratne svrhe. Za manje brodove bilo je dovoljno 20 veslača. Širok i dubok trup broda bio je namijenjen za prijevoz dobara i putnika na kratkim putovanjima duž ciparske obale. Plinije Stariji spominje da su Ciprani projektirali male, lagane brodove koji su se pokretali veslanjem, a nosivost im je bila do 90 tona.

Ciprani su koristili i veće trgovačke brodove, poput onog pronađenog u blizini turske obale. Neki su mogli nositi i do 450 tona tereta na otvorenom moru. Veliki brodovi mogli su imati i 50 veslača — 25 sa svake strane. Dugački su bili 30 metara, a jarbol im je bio visok preko 10 metara.

Riječi “doplovit će brodovi s obale Kitima i tlačit će Asiriju” bile su napisane pod  nadahnućem Jehovinog duha (4. Mojsijeva 24:2, 24). Je li se to proročanstvo ostvarilo? Kako su brodovi s Cipra sudjelovali u njegovom ispunjenju? Izraz “brodovi s obale Kitima” nije se odnosio na trgovačke brodove koji su iz miroljubivih nakana plovili Sredozemnim morem. Odnosio se na ratne brodove koji su ljudima donosili nevolju.

Kako su se potrebe ratovanja mijenjale, brodove se poboljšavalo da bi bili brži i snažniji. Jedan crtež iz Amata vjerojatno prikazuje kako su izgledali prvi ciparski ratni brodovi. Na crtežu je prikazan dugački, uski brod kojem je krma zavinuta prema gore, a zatim prema unutra, slično kao na feničkim ratnim brodovima. Taj brod ima kljun, a blizu krme i prema pramcu s obje strane okrugle štitove.

U osmom stoljeću pr. n. e. u Grčkoj su se pojavile prve bireme (galije s dva reda vesala). Ti su brodovi bili dugački oko 24 metra, a široki oko 3 metra. U početku su služili za prijevoz ratnika koji su se borili na kopnu. No ubrzo se uvidjela prednost dodavanja trećeg reda vesala, a pramcu broda dodan je kljun obložen broncom. Taj novi brod dobio je naziv trirema. Glas o tom brodu, spomenutom na početku članka, nadaleko se proširio nakon bitke koja se 480. pr. n. e. odigrala kod Salamine i u kojoj su Grci porazili perzijsku mornaricu.

Kasnije je Aleksandar Veliki za svoje osvajačke pohode mobilizirao svoju flotu trirema i poslao je na istok. Ti su brodovi bili namijenjeni isključivo za borbu, a ne za dugačka putovanja otvorenim morem, pa su imali malo skladišnog prostora. Stoga su se morali zaustavljati na otocima Egejskog mora kako bi se obnovilo zalihe i izvršilo popravke. Aleksandrov cilj bio je uništiti perzijsku flotu. No da bi uspio u tome, najprije je trebao osvojiti jaku otočnu utvrdu, grad Tir. Cipar je jedno od mjesta na kojima se zaustavio prilikom tog pohoda.

Ciprani su tokom opsade Tira (332. pr. n. e.) poduprli Aleksandra Velikog te mu dali na raspolaganje flotu od 120 brodova. Tri ciparska kralja predvodila su brodovlje koje se pridružilo Aleksandru. Oni su sudjelovali u opsadi Tira, koja je trajala sedam mjeseci. Tir je pao, a biblijsko se proročanstvo ispunilo (Ezekijel 26:3, 4; Zaharija 9:3, 4). Da bi pokazao svoju zahvalnost, Aleksandar je ciparskim kraljevima dao velike ovlasti.

Povjesničar Strabon, koji je živio u prvom stoljeću, kaže da je Aleksandar poveo ciparske i feničke brodove u svoj pohod na Arabiju. Ti su brodovi bili lagani i lako ih se moglo rastaviti, pa su do Tapsaka (Tifsaha) u sjevernoj Siriji preneseni za samo sedam dana (1. Kraljevima 4:24). Otamo su se spustili rijekom sve do Babilona.

Tako se naizgled nevažan biblijski navod na zadivljujuć način ispunio otprilike 1 000 godina nakon što je bio zapisan! U skladu s riječima iz 4. Mojsijeve 24:24, vojska Aleksandra Velikog iz Makedonije je nezaustavljivo krenula na istok te pokorila Asiriju, a na koncu i čitavo moćno Medo-perzijsko Carstvo.

Čak i ograničene informacije koje imamo o “kitimskim brodovima” nepogrešivo ukazuju na zadivljujuće ispunjenje biblijskog proročanstva. To povijesno svjedočanstvo jača naše uvjerenje u to da su biblijska proročanstva pouzdana. Mnoga takva proročanstva tiču se naše budućnosti, pa je u našem interesu da ih shvatimo ozbiljno.