1. Što je Pavao učinio za skupštine na Kreti?

NAKON što je apostol Pavao završio svoja tri misionarska putovanja, bio je uhvaćen i na koncu poslan u Rim, gdje je dvije godine proveo u zatvoru. Što je učinio kad je bio pušten iz zatvora? Nekako u to vrijeme otišao je na otok Kretu s Titom, kojemu je napisao: “Ostavio sam te na Kreti zato da ispraviš ono što je manjkavo i da imenuješ starješine” (Titu 1:5). Ti Titovi zadaci ticali su se savjesti drugih.

2. Koji je problem Tit morao riješiti na otoku Kreti?

² Pavao je rekao Titu koje preduvjete moraju ispunjavati skupštinski starješine i potom je dodao da ima “mnogo nepokornih, onih koji govore beskorisne riječi i onih koji obmanjuju um”. Rekao je da oni ‘potkopavaju vjeru cijelih obitelji učeći ono što ne bi trebali’. Njih je Tit trebao “ukoravati” (Titu 1:10-14; 1. Timoteju 4:7). Pavao je rekao da su njihov um i savjest “uprljani”, a upotrijebio je riječ koja ukazuje na nešto što na sebi ima mrlju, kao kad na lijep komad odjeće nešto pusti boju i ostane mrlja (Titu 1:15). Neki od tih pojedinaca “držali su se obrezanja”, pa je moguće da su porijeklom bili Židovi. Iako osobe koje imaju baš takvo gledište ne vrše iskvarujuć utjecaj na današnje skupštine, iz savjeta koje je Pavao dao Titu mnogo toga možemo naučiti o savjesti.

3. Što je Pavao napisao Titu o savjesti?

³ Obrati pažnju na to u kojem je kontekstu Pavao spomenuo savjest. “Čistima je sve čisto, a uprljanima i bezvjernima ništa nije čisto, nego su im uprljani i um i savjest. Oni tvrde da poznaju Boga, ali ga se odriču svojim djelima.” Očito su neki u to vrijeme trebali učiniti promjene da bi bili “zdravi u vjeri” (Titu 1:13, 15, 16). Oni nisu znali razlikovati čisto i nečisto, što znači da nisu imali ispravno oblikovanu savjest.

4, 5. U čemu su griješili neki u skupštinama na Kreti i kako je to utjecalo na njih?

⁴ Više od deset godina prije toga kršćani koji su služili u vodećem tijelu zaključili su da je obrezanje prestao biti uvjet za služenje pravom Bogu i o tome su obavijestili skupštine (Djela apostolska 15:1, 2, 19-29). No neki na Kreti još su se uvijek “držali obrezanja”. Oni su se otvoreno suprotstavili vodećem tijelu, ‘učeći ono što ne bi trebali’ (Titu 1:10, 11). Možda su, vodeći se pogrešnim razmišljanjem, zagovarali uredbe iz Zakona o hrani i obrednom čišćenju. Možda su čak proširivali te uredbe, poput Židova iz Isusovog vremena, te promicali  židovske legende i ljudske zapovijedi (Marko 7:2, 3, 5, 15; 1. Timoteju 4:3).

⁵ Takvo razmišljanje negativno je utjecalo na njihovo rasuđivanje i sposobnost razlikovanja dobra i zla, odnosno na njihovu savjest. Pavao je napisao: “Uprljanima i bezvjernima ništa nije čisto.” Njihova je savjest toliko otupjela da više nije bila pouzdan vodič u njihovom načinu postupanja i prosuđivanja. Osim toga, oni su osuđivali sukršćane za stvari osobne prirode o kojima se mogu donositi različite odluke. Tako su ti Krećani smatrali nečistim ono što zapravo nije bilo nečisto (Rimljanima 14:17; Kološanima 2:16). Iako su tvrdili da poznaju Boga, njihova su djela pokazivala nešto sasvim drugo (Titu 1:16).

6. O koje je dvije grupe ljudi Pavao govorio?

⁶ Što mi učimo iz onoga što je Pavao napisao Titu? Zapazimo razliku koja je uočljiva u sljedećoj izjavi: “Čistima je sve čisto, a uprljanima i bezvjernima ništa nije čisto, nego su im uprljani i um i savjest” (Titu 1:15). Pavao sigurno nije želio reći da je kršćanima koji su čisti u moralnom pogledu baš sve čisto i dopušteno. U to možemo biti sigurni jer je on u jednoj drugoj poslanici jasno rekao da bludnici, idolopoklonici, oni koji se bave vračanjem i sličnim lošim stvarima “neće naslijediti kraljevstvo Božje” (Galaćanima 5:19-21). Prema tome, očito je da je Pavao iznosio općenitu istinu o dvije grupe ljudi — o onima koji su moralno i duhovno čisti te o onima koji to nisu.

7. Što se zabranjuje u Hebrejima 13:4, no koje se pitanje postavlja?

⁷ Kršćanin koji želi ugoditi Bogu ne treba se kloniti samo onoga što Biblija konkretno zabranjuje. Kao primjer uzmimo sljedeću direktnu uputu: “Brak neka bude častan u svih i bračna postelja neka bude neokaljana, jer će Bog suditi bludnicima i preljubnicima” (Hebrejima 13:4). Čak će i oni koji nisu kršćani i oni koji uopće ne poznaju Bibliju ispravno zaključiti da ovaj redak zabranjuje preljub. Iz ovog i drugih biblijskih redaka jasno je da Bog osuđuje spolni odnos oženjenog muškarca ili udate žene s nekim s kim nisu u braku. No što ako se dvoje nevjenčanih ljudi upušta u oralni seks? Mnogi tinejdžeri tvrde da to nije spolni odnos i da je stoga bezazleni postupak. Može li kršćanin oralni seks smatrati čistim?

8. Kako se kršćani razlikuju od mnogih svjetovnih ljudi u svom stavu prema oralnom seksu?

⁸ Riječi iz Hebrejima 13:4 i 1. Korinćanima 6:9 pokazuju da Bog ne odobrava ni preljub ni blud (grčki: porneía). Što blud uključuje? Grčki izraz porneía odnosi se na upotrebu spolnih organa na prirodan ili  nastran način u nemoralne svrhe. On uključuje sve oblike nedopuštenih spolnih odnosa izvan braka sklopljenog u skladu s Biblijom. Stoga uključuje i oralni seks, unatoč tome što se mnogim tinejdžerima diljem svijeta govori da je oralni seks prihvatljiv ili to možda sami zaključe. Pravi kršćani svoje razmišljanje i postupke ne temelje na mišljenju “onih koji govore beskorisne riječi i onih koji obmanjuju um” (Titu 1:10). Oni se drže uzvišenijeg mjerila, a to je Sveto pismo. Oni ne traže izgovore za oralni seks, već razumiju da s biblijskog gledišta taj postupak predstavlja blud, porneíu, i u skladu s tim oblikuju svoju savjest * (Djela apostolska 21:25; 1. Korinćanima 6:18; Efežanima 5:3).

9. Koja je uloga savjesti ako je “čistima sve čisto”?

⁹ No što je Pavao mislio kad je rekao da je “čistima sve čisto”? Govorio je o kršćanima koji su svoje razmišljanje i osjećaj za ispravno i pogrešno doveli u sklad s Božjim mjerilima zapisanima u njegovoj nadahnutoj Riječi. Oni razumiju da o mnogim stvarima koje Bog direktno ne osuđuje kršćani mogu donijeti različite odluke. Umjesto da osuđuju druge, ono što Bog ne osuđuje oni smatraju “čistim”. Oni ne očekuju da će o životnim pitanjima o kojima Biblija ne iznosi konkretne upute svi drugi imati posve jednako mišljenje kao oni. Razmotrimo neke primjere.

10. U kojem slučaju prisustvovanje vjenčanju (ili pogrebu) može predstavljati problem?

¹⁰ Postoji mnogo obitelji u kojima je jedan bračni partner postao kršćanin, a drugi nije (1. Petrova 3:1; 4:3). To može prouzročiti brojne probleme, naprimjer kad trebaju ići na vjenčanje ili pogreb nekog člana obitelji. Zamisli situaciju u kojoj se može naći kršćanka čiji muž ne dijeli njena vjerska uvjerenja. Neki član njegove obitelji planira vjenčanje, a obred se treba održati u crkvi. (Ili je umro neki član njegove obitelji, možda otac ili majka, i pogreb će se održati u crkvi.) Taj bračni par pozvan je na vjenčanje i muž želi da njegova žena ide s njim. Kako na to reagira njena savjest? Što će ona učiniti? Predočimo si dvije moguće situacije.

11. Opiši kako bi neka udata kršćanka mogla razmišljati dok donosi odluku hoće li ići na crkveno vjenčanje i do kojeg bi zaključka mogla doći.

¹¹ Marija razmišlja o važnoj biblijskoj zapovijedi: ‘Iziđite iz Babilona Velikog’, svjetskog carstva krive religije (Otkrivenje 18:2, 4). Budući da je prije i ona pripadala religiji u čijoj se crkvi treba održati vjenčanje, zna da će se svi prisutni trebati uključiti u obred, primjerice tako što će se trebati pomoliti, pjevati ili nekim postupkom sudjelovati u njemu. Čvrsto je odlučila da neće sudjelovati u crkvenim obredima te čak ne želi ići u crkvu kako ne bi pod pritiskom učinila nešto čime bi povrijedila Jehovu. Marija poštuje svog muža i želi ga podupirati jer je on prema Bibliji njen poglavar. Pa ipak, ona ne želi prekršiti biblijska načela (Djela apostolska 5:29). Stoga taktično objašnjava svom mužu da čak ako on i odluči prisustvovati tom obredu, ona to ne želi učiniti. Možda mu objasni da bi njemu moglo biti neugodno ako ona dođe na obred, ali odbije bilo kako sudjelovati u njemu, pa bi zato za njega bilo najbolje da ne ide s njim. Ona nakon toga ima čistu savjest.

12. Koju odluku netko može donijeti u vezi s pozivom da prisustvuje crkvenom vjenčanju i na temelju kojih argumenata?

¹² Ana se nalazi u gotovo istoj teškoj situaciji. Ona poštuje svog muža i želi biti  vjerna Bogu te poslušati glas svoje biblijski oblikovane savjesti. Nakon što razmisli o stvarima koje je i Marija uzela u obzir, Ana se pomoli i prouči članak “Pitanja čitatelja” iz Kule stražare od 15. svibnja 2002. Prisjeti se da su trojica Hebreja poslušala zapovijed da dođu na mjesto gdje se trebao održati idolopoklonički čin, no oni su ostali vjerni Bogu i nisu sudjelovali u njemu (Danijel 3:15-18). Postupajući po svojoj savjesti, ona odluči da će ići sa svojim mužem na vjenčanje, ali neće sudjelovati ni u kakvim vjerskim obredima. Taktično, ali jasno objašnjava svom mužu što joj savjest dozvoljava, a što ne. Ana se nada da će on vidjeti razliku između prave i krive religije (Djela apostolska 24:16).

13. Zašto nas ne treba uznemiravati to što dvoje kršćana možda donese različite odluke?

¹³ Ako dvoje kršćana može donijeti različite odluke, znači li to da nije važno što netko čini ili da netko od njih dvoje ima slabu savjest? Ne znači. Možda Marija otprije zna kako muzika i ambijent crkvenih obreda mogu djelovati na nju, pa zaključi da bi prisustvovanje tome za nju bilo naročito opasno. Osim toga, na reakciju njene savjesti možda utječu i njena ranija iskustva koja je doživjela u odnosu sa svojim mužem kad se radilo o vjerskim pitanjima. Zato je uvjerena da je odluka koju je donijela najbolja za nju.

14. Što kršćani trebaju imati na umu u vezi s pitanjima koja su stvar osobne odluke?

¹⁴ No je li Anina odluka pogrešna? Nije na drugima da odlučuju o tome. Oni je ne bi trebali osuđivati ni kritizirati zato što je odlučila prisustvovati vjenčanju, premda ni na koji način neće sudjelovati u crkvenom obredu. Imaj na umu Pavlov savjet o osobnoj odluci u vezi s konzumiranjem neke hrane: “Tko jede, neka ne prezire onoga tko ne jede, a tko ne jede, neka ne osuđuje onoga tko jede (...). Njegov gospodar odlučuje hoće li on stajati ili pasti. A stajat će, jer ga Jehova može podržati” (Rimljanima 14:3, 4). Nijedan pravi kršćanin sigurno neće poticati drugog kršćanina da zanemari glas svoje ispravno oblikovane savjesti jer bi to bilo kao da zanemaruje poruku koja mu može spasiti život.

15. Zašto je važno misliti na savjest i osjećaje drugih?

¹⁵ Obje kršćanke iz spomenutih primjera trebale bi razmotriti još neke činioce, primjerice to kako će njihova odluka utjecati na druge. Pavao nam je savjetovao: “Odlučite ne stavljati pred brata nešto zbog čega bi se mogao spotaknuti ili posrnuti” (Rimljanima 14:13). Marija možda zna da su slični događaji uznemirili mnoge članove  skupštine ili njene obitelji te da njena odluka može znatno utjecati na njenu djecu. Za razliku od toga, Ani je možda poznato da odluke poput njene nisu izazvale nemir ni u skupštini ni u njenoj sredini. Obje bi — a i svi mi — trebale uzeti u obzir činjenicu da ispravno oblikovana savjest pazi na to kako će neki postupak utjecati na druge. Isus je rekao: “Tko god pokoleba u vjeri jednog od ovih malih koji vjeruju u mene, bolje mu je da mu se oko vrata objesi mlinski kamen što ga okreće magarac i da potone u dubinu morsku” (Matej 18:6). Ako se netko ne obazire na to hoće li svojim postupkom druge navesti na spoticanje, savjest mu može postati uprljana, kao što je bio slučaj kod nekih kršćana na Kreti.

16. Do kojih promjena s vremenom može doći kod kršćana?

¹⁶ Kako vrijeme prolazi, kršćani trebaju sve više duhovno napredovati, a i sve više slušati glas svoje savjesti te postupati po njoj. Zamislimo jednog nedavno krštenog brata kojeg ćemo nazvati Marko. Savjest mu govori da se kloni nebiblijskih postupaka koje je prije činio, a koji su možda povezani s idolima ili krvi (Djela apostolska 21:25). Ustvari, on sada strogo izbjegava sve što imalo podsjeća na ono što Bog zabranjuje. S druge strane, ne razumije zašto neki ne čine nešto što je za njega osobno prihvatljivo, naprimjer ne gledaju neke televizijske emisije, filmove ili serije.

17. Na temelju navedenog primjera objasni kako vrijeme i duhovni napredak mogu utjecati na savjest i odluke nekog kršćanina.

¹⁷ Marko s vremenom sve bolje upoznaje Bibliju i razvija sve prisniji odnos s Bogom (Kološanima 1:9, 10). Kako to djeluje na njega? Njegova savjest postaje izoštrenija i on je spremniji slušati je i pažljivo razmišljati o biblijskim načelima. Ustvari, sada shvaća da neke stvari koje je on izbjegavao ako su i imalo podsjećale na ono što Bog zabranjuje zapravo nisu neispravne s Božjeg gledišta. Osim toga, kako sve više primjenjuje biblijska načela i spremnije sluša svoju ispravno oblikovanu savjest, ona ga potiče da na televiziji više ne gleda ono što je prije smatrao prihvatljivim. Da, on je izoštrio svoju savjest (Psalam 37:31).

18. Što nas raduje?

¹⁸ Većina skupština sastoji se od pojedinaca koji su postigli različiti duhovni napredak. Neki od njih novi su u vjeri. Možda na neke odluke njihova savjest gotovo da i ne utječe, dok na druge utječe vrlo snažno. Njima možda treba pomoći da s vremenom nauče slijediti Jehovino vodstvo i slušati glas svoje ispravno oblikovane savjesti (Efežanima 4:14, 15). No u istim tim skupštinama vjerojatno ima mnogo braće i sestara koji imaju veliko biblijsko znanje, već dugo primjenjuju biblijska načela u svom životu i imaju savjest koja je doista oblikovana u skladu s Božjim načinom razmišljanja. Zar nismo radosni što možemo surađivati s takvim “čistim” osobama koje moralno i duhovno “čistim” smatraju ono što je ugodno Gospodinu? (Efežanima 5:10). Trudimo se svi mi dostići taj cilj te sačuvati savjest oblikovanu u skladu s dobrim poznavanjem istine i odanošću Bogu (Titu 1:1).