MNOGI ljudi možda smatraju da se danas više ne isplati biti ponizan. Istaknuti i uspješni ljudi često vole isticati sami sebe, ponosni su i uvijek žele da sve bude po njihovom. Društvo općenito zavidi bogatima i slavnima, a ne poniznima i skromnima. Uspješni ljudi obično se hvale time da su sve postigli vlastitim radom. U njima nema ni trunke poniznosti, pa ponosno svu zaslugu za svoj uspjeh pripisuju isključivo sebi.

Jedan je kanadski istraživač spomenuo da u njegovoj zemlji među ljudima “sve više prevladava gledište da se cijeli svijet vrti oko njih”. Drugi primjećuju da živimo u društvu u kojem je udovoljavanje željama važnije od izvršavanja odgovornosti i da ljudi danas sve više misle samo na sebe. U takvom svijetu poniznost možda ne izgleda poželjnom osobinom.

Dakako, rijetko tko se ne bi složio s tim da je lijepo kad su drugi ponizni, jer je s takvima lako surađivati. No u ovom svijetu u kojem se ljudi neprestano nadmeću neki se boje da će ih drugi smatrati slabićima ako budu pokazivali poniznost.

Božja Riječ, Biblija, prorekla je da će u naše vrijeme ljudi biti “umišljeni, oholi” (2. Timoteju 3:1, 2). Ne slažeš li se da se to proročanstvo doista ispunjava? Smatraš li da je dobro biti ponizan? Ili pak smatraš da drugi ponizne doživljavaju kao slabiće te da ih iskorištavaju?

Biblija nam daje valjane razloge zašto cijeniti i razvijati poniznost. Ona nam pomaže da steknemo uravnoteženo i pozitivno gledište o toj osobini te pokazuje da je prava poniznost dokaz snage, a ne slabosti. Sljedeći će članak objasniti zašto.