GODINA je 65. n. e. Luka se nalazio u Rimu. Znao je kakvom se riziku izlaže ako kaže da je prijatelj apostola Pavla, kojem se u to vrijeme sudilo zbog njegove vjere. Očekivalo se da će Pavlu biti izrečena smrtna kazna. U tom kritičnom periodu jedino je Luka ostao uz apostola Pavla (2. Timoteju 4:6, 11).

Onima koji čitaju Bibliju ime Luka poznato je po Evanđelju koje je on napisao i koje nosi njegovo ime. Luka je proputovao velike udaljenosti zajedno s Pavlom, koji ga je nazivao “ljubljenim liječnikom” i “svojim suradnikom” (Kološanima 4:14; Filemonu 24). Biblija malo govori o Luki te spominje njegovo ime samo tri puta. No kad se upoznaš s pojedinostima koje možemo doznati o Luki, vjerojatno ćeš poput Pavla i sam cijeniti ovog vjernog kršćanina.

Lukino Evanđelje i knjiga Djela apostolska upućeni su Teofilu, što ukazuje na to da je Luka napisao obje te knjige nadahnute od Boga (Luka 1:3; Djela apostolska 1:1). Luka u njima nigdje ne kaže da je osobno bio svjedok službe koju je vršio Isus Krist, već kaže da je informacije prikupio od očevidaca te da je “pomno ispitao sve od početka” (Luka 1:1-3). Stoga je Luka postao Kristov sljedbenik vjerojatno neko vrijeme nakon Pedesetnice 33. n. e.

Neki smatraju da je bio iz sirijske Antiohije. Do tog su zaključka došli jer se u Djelima apostolskim detaljno spominju događaji koji su se odigrali u tom gradu. Isto tako, u njima se za jednog od sedam “ljudi na dobrome glasu” kaže da je bio “iz Antiohije”, dok se za ostalu šestoricu ne kaže odakle su bili. Dakako, zbog toga ne možemo sa sigurnošću tvrditi da je Antiohija bila Lukin rodni grad (Djela apostolska 6:3-6).

Iako se Luka ne spominje u Djelima apostolskim po imenu, neki reci pisani su u prvom licu množine, što ukazuje na to da je i on prisustvovao nekim događajima opisanim u toj knjizi. Kad Luka opisuje kako su Pavao i njegovi suradnici putovali Malom Azijom, on kaže: “Stoga su prošli Miziju i došli u Troadu.” U Troadi je Pavao dobio viziju u kojoj ga je neki Makedonac molio: “Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!” Potom Luka nastavlja: “Nakon što je vidio viđenje, nastojali smo odmah otići u Makedoniju” (Djela apostolska 16:8-10). Budući da u tom odlomku s trećeg lica množine prelazi na prvo, možemo zaključiti da se Pavlu pridružio u Troadi. On potom u prvom licu množine govori o propovjedničkoj aktivnosti u Filipima, što ukazuje na to da je i on sudjelovao u opisanim događajima. Luka piše: “Na dan subotnji izašli smo iz grada i otišli do rijeke, misleći da se ondje ljudi okupljaju  na molitvu. Sjeli smo i počeli govoriti okupljenim ženama.” Zahvaljujući tome Lidija i cijeli njen dom prihvatili su dobru vijest i krstili se (Djela apostolska 16:11-15).

U Filipima su se učenici suočili s protivljenjem kad je Pavao izliječio sluškinju koja je proricala pod utjecajem “demona gatalačkog”. Kad su njeni gospodari uvidjeli da više neće moći zarađivati na njen račun, uhvatili su Pavla i Silu. Njih su potom išibali i bacili u zatvor. Luka očito nije bio uhapšen jer te nemile događaje koji su zadesili njegove prijatelje opisuje u trećem licu. Kad su bili pušteni iz zatvora, Pavao i Sila ‘ohrabrili su braću i otišli’. Luka ponovno počinje pisati u prvom licu tek kasnije kad se Pavao vratio u Filipe (Djela apostolska 16:16-40; 20:5, 6). Možda je Luka ostao u Filipima kako bi tamo nadgledao propovijedanje.

Kako je Luka prikupio podatke za svoje Evanđelje i knjigu Djela apostolska? Dijelovi Djela apostolskih koje je pisao u prvom licu, u kojima sebe uključuje u događaje koje opisuje, ukazuju na to da je bio s Pavlom na putovanju od Filipa do Jeruzalema, gdje je apostol ponovno bio uhvaćen. Na tom su putovanju Pavao i njegovi suradnici neko vrijeme proveli kod Filipa, propovjednika iz Cezareje (Djela apostolska 20:6; 21:1-17). Luka je podatke o počecima misionarske aktivnosti u Samariji mogao dobiti od Filipa, koji je tamo predvodio propovijedanje (Djela apostolska 8:4-25). No kako je došao do drugih podataka?

Dvije godine koje je Pavao proveo u zatvoru u Cezareji vjerojatno su Luki bile prilika da prikuplja podatke za svoje Evanđelje. Nedaleko od Cezareje bio je Jeruzalem, gdje je mogao dobiti podatke o Isusovom rodoslovlju. Luka je zapisao mnoge događaje iz Isusovog života i službe koji se ne spominju ni u jednom drugom Evanđelju. Jedan bibličar nabrojao je čak 82 takva jedinstvena mjesta.

Moguće je da je Luka podatke o rođenju Ivana Krstitelja dobio od njegove majke Elizabete. Detalje o Isusovom rođenju i djetinjstvu možda je dobio od Isusove majke Marije (Luka 1:5–2:52). Petar, Jakov ili Ivan možda su mu ispričali kako su čudom ulovili mnogo riba (Luka 5:4-10). Jedino u Lukinom Evanđelju spominju se neke Isusove usporedbe, primjerice usporedba o milosrdnom  Samarićaninu, uskim vratima, izgubljenoj drahmi, rasipnom sinu te bogatašu i Lazaru (Luka 10:29-37; 13:23, 24; 15:8-32; 16:19-31).

Luka je pokazivao veliko zanimanje za ljude. Zapisao je kako je Marija prinijela žrtvu za očišćenje, opisao uskrsnuće udovičinog sina te događaj kad je jedna žena pomazala Isusove noge. Spomenuo je žene koje su služile Kristu i zapisao da su ga Marta i Marija ugostile. U Lukinom Evanđelju opisano je i izlječenje žene koja je bila zgrbljena, čovjeka koji je imao vodenu bolest te desetorice gubavaca. Luka je spomenuo i Zakeja, koji je bio niskog rasta, pa se popeo na drvo kako bi vidio Isusa. Spomenuo je i pokajanje zločinca koji je bio pribijen na stup pored Krista (Luka 2:24; 7:11-17, 36-50; 8:2, 3; 10:38-42; 13:10-17; 14:1-6; 17:11-19; 19:1-10; 23:39-43).

Zanimljivo je i to da se u Lukinom Evanđelju spominje kako je milosrdni Samarićanin iz Isusove usporedbe povio rane ozlijeđenom čovjeku. Budući da je bio liječnik, Luka je detaljno zabilježio Isusove riječi — Samarićanin je unesrećenome dezinficirao rane vinom, zatim ih je namazao uljem da bi mu ublažio bol te ih je na kraju povio zavojima (Luka 10:30-37).

Luka se brinuo za apostola Pavla. Kad je Pavao bio u pritvoru u Cezareji, rimski prokurator Feliks naredio je da se “nikome od [Pavlovih] ne brani da ga poslužuju” (Djela apostolska 24:23). Luka je vjerojatno bio jedan od onih koji su pomagali Pavlu. Budući da je Pavao ponekad imao zdravstvenih problema, Luka se kao “ljubljeni liječnik” možda brinuo i za njegovo zdravlje (Kološanima 4:14; Galaćanima 4:13).

Kad se Pavao prizvao na cara, rimski prokurator Fest poslao ga je u Rim. Luka je vjerno pomagao tom zatvoreniku na dugačkom putovanju u Italiju te je detaljno opisao brodolom koji su doživjeli (Djela apostolska 24:27; 25:9-12; 27:1, 9-44). Dok je bio u kućnom pritvoru u Rimu, Pavao je napisao mnoga nadahnuta pisma, a u dva od njih spominje i Luku (Djela apostolska 28:30; Kološanima 4:14; Filemonu 24). Luka je vjerojatno tokom te dvije godine napisao knjigu Djela apostolska.

U Pavlovom domu u Rimu sigurno su se odvijale mnoge duhovne aktivnosti. Tamo je Luka vjerojatno bio u kontaktu i s drugim Pavlovim suradnicima, a neki od njih bili su Tihik, Aristarh, Marko, Just, Epafra i Onezim (Kološanima 4:7-14).

Kad je Pavao drugi put bio zatvoren i kad je znao da mu je smrt sve bliže, vjerni i hrabri Luka ostao je uz njega unatoč tome što su ga drugi napustili. Luka je ostao uz Pavla iako se time vjerojatno izložio riziku da i sam bude zatvoren. Možda je upravo on bio pisar koji je zapisao sljedeće Pavlove riječi: “Samo je Luka sa mnom.” Prema predaji, Pavlu je ubrzo nakon toga bila odrubljena glava (2. Timoteju 4:6-8, 11, 16).

Luka je bio samopožrtvovan i skroman. Nije se hvalio svojom učenošću niti je pokušavao biti u centru pažnje. Mogao je postati ugledan liječnik, no izabrao je služiti za Kraljevstvo. Budimo poput Luke te nesebično objavljujmo dobru vijest i ponizno služimo Jehovi na slavu (Luka 12:31).