1. Koje su potrebne vještine i stavove morali steći neki Božji sluge u prošlosti?

JEHOVINI sluge ponekad moraju razvijati vještine i stavove koji im pomažu da vrše njegovu volju. Naprimjer, iz poslušnosti prema Božjoj zapovijedi Abraham i Sara napustili su bogati grad Ur i s vremenom su morali steći određene osobine i vještine da bi mogli živjeti u šatorima (Hebrejima 11:8, 9, 15). Da bi odveo Izraelce u Obećanu zemlju, Jošua je morao biti hrabar, morao je vjerovati Jehovi i poznavati njegov Zakon (Jošua 1:7-9). A koliko god da su Besalel i Oholiab bili vješti, Božji duh je sigurno usavršio njihove sposobnosti da bi mogli nadgledati gradnju svetog šatora, sudjelovati u njoj i obavljati još neke popratne poslove (2. Mojsijeva 31:1-11).

2. Na koja ćemo pitanja u vezi s našim zadatkom dobiti odgovor?

² Stoljećima nakon toga Isus Krist je svojim sljedbenicima dao sljedeći zadatak: “Idite i načinite učenike od ljudi iz svih naroda, (...) učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio!” (Matej 28:19, 20). Ljudima nikada prije nije bio povjeren tako opsežan zadatak. Koje su nam osobine potrebne da bismo mogli činiti učenike? Kako ih možemo razviti?

3. Što možemo pokazati izvršavajući zapovijed da činimo učenike?

³ Da bismo mogli svjedočiti ljudima i uvjerljivim argumentima poticati ih da počnu služiti pravom Bogu, moramo osjećati duboku ljubav prema njemu. Da bi dokazali svoju ljubav prema Bogu, Izraelci su trebali svim srcem držati se njegovih zapovijedi, prinositi žrtve koje su mu bile ugodne i pjevati mu hvale (5. Mojsijeva 10:12, 13; 30:19, 20; Psalam 21:13; 96:1, 2; 138:5). I mi kao kršćani kojima je povjeren zadatak da čine učenike držimo Božje zakone, no ljubav prema Jehovi pokazujemo i tako što govorimo drugima o njemu i njegovim naumima. To trebamo činiti s uvjerenjem, tražeći prave riječi da bismo izrazili svoje iskrene osjećaje o nadi koju nam daje Bog (1. Solunjanima 1:5; 1. Petrova 3:15).

4. Zašto je Isus uživao u tome da poučava ljude o Jehovi?

 ⁴ Budući da je duboko ljubio Jehovu, Isus je uživao u tome da drugima govori o Božjem naumu, Kraljevstvu i pravoj religiji (Luka 8:1; Ivan 4:23, 24, 31). Ustvari, on je rekao: “Moja je hrana da vršim volju onoga koji me poslao i da dovršim njegovo djelo” (Ivan 4:34). Psalmist je sljedećim riječima opisao stav koji je imao Isus: “Uživam vršiti volju tvoju, Bože moj, i zakon je tvoj u nutrini mojoj. Objavljujem dobru vijest o pravednosti usred velikog mnoštva okupljenog. Evo, usne svoje ne zatvaram. Jehova, ti to dobro znaš” (Psalam 40:8, 9; Hebrejima 10:7-10).

5, 6. Koja je najvažnija osobina koja nas potiče da poučavamo druge?

⁵ Potaknuti ljubavlju prema Jehovi Bogu, neki koji su tek upoznali biblijsku istinu ponekad s tolikim uvjerenjem govore o njemu i Kraljevstvu da mnoge potaknu da provjere što Biblija doista naučava (Ivan 1:41). Ljubav prema Bogu glavni je razlog zašto pomažemo drugima da postanu Isusovi učenici. Stoga održimo jakom tu ljubav tako da redovito čitamo njegovu Riječ i razmišljamo o njoj (1. Timoteju 4:6, 15; Otkrivenje 2:4).

⁶ Ljubav prema Jehovi nesumnjivo je pomogla Isusu Kristu da postane revan učitelj. No to nije bio jedini razlog zašto je imao uspjeha u objavljivanju vijesti o Kraljevstvu. Koja mu je još osobina pomogla da bude djelotvoran u poučavanju?

7, 8. Kako je Isus gledao na ljude?

⁷ Isus se brinuo za ljude i bilo mu je iskreno stalo do njih. Čak i dok je prije dolaska na Zemlju kao Božji “vješt graditelj” živio na nebu, oni su mu pričinjavali radost (Mudre izreke 8:30, 31). Dok je živio na Zemlji, Isus je suosjećao s ljudima i pružao je duhovnu okrepu onima koji su dolazili k njemu (Matej 11:28-30). Oponašao je Jehovinu ljubav i samilost, čime je poticao ljude da počnu služiti tom jedinom pravom Bogu. Ljudi svih vrsta slušali su Isusa jer je pokazivao da ih voli i da mu je stalo do njih te je uzimao u obzir njihove životne okolnosti (Luka 7:36-50; 18:15-17; 19:1-10).

⁸ Kad ga je jedan čovjek upitao što treba činiti da naslijedi vječni život, ‘Isus ga je pogledao s naklonošću’ (Marko 10:17-21). Isto tako, u Bibliji čitamo: “Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i Lazara”, koji su bili njegovi učenici iz Betanije (Ivan 11:1, 5). Isusu je bilo toliko stalo do ljudi da se odricao potrebnog odmora kako bi ih poučavao (Marko 6:30-34). Zbog takve duboke brige za ljude i ljubavi prema njima, Isus je uspijevao bolje od ikoga drugoga privući ljude i potaknuti ih da postanu sluge pravog Boga.

9. Koji je stav imao Pavao dok je pomagao drugima da postanu Kristovi učenici?

⁹ I apostol Pavao bio je iskreno zainteresiran za ljude kojima je propovijedao. Naprimjer, onima koji su postali kršćani u Solunu rekao je: “Puni ljubavi prema vama, bili smo spremni dati vam ne samo dobru vijest Božju nego i svoj život, jer smo vas zavoljeli.” Zahvaljujući Pavlovoj ljubavi i trudu neki u Solunu odvratili su se ‘od svojih idola da robuju Bogu živome’ (1. Solunjanima 1:9; 2:8). Ako nam je, kao i Isusu i Pavlu, iskreno stalo do ljudi, i mi možemo osjetiti radost kad vidimo kako dobra vijest dopire do srca onih koji “ispravno gledaju na vječni život” (Djela apostolska 13:48).

10, 11. Zašto je samopožrtovnost potrebna u poučavanju?

¹⁰ Kršćani koji su uspješni u poučavanju drugih pokazuju samopožrtvovnost. Oni stjecanje bogatstva sigurno ne smatraju najvažnijim u životu. Ustvari, Isus je rekao svojim učenicima: “Kako će teško bogati ući u  kraljevstvo Božje!” Oni su bili iznenađeni kad su to čuli, no Isus je dodao: “Djeco, kako je teško ući u kraljevstvo Božje! Lakše je devi proći kroz ušicu igle nego bogatome ući u kraljevstvo Božje” (Marko 10:23-25). Isus je svoje sljedbenike savjetovao da vode jednostavan život kako bi se mogli usredotočiti na izvršavanje zadatka da čine učenike (Matej 6:22-24, 33). Kako nam samopožrtvovnost pomaže u tome?

¹¹ Da bismo učili druge svemu što je Isus zapovjedio, moramo ulagati mnogo truda. Kršćanin koji želi pomoći ljudima da postanu Kristovi učenici obično svaki tjedan vodi biblijski tečaj sa zainteresiranom osobom. Da bi mogli pronaći još ljudi iskrena srca, neki su objavitelji ostavili posao s punim radnim vremenom i našli posao sa skraćenim radnim vremenom. Brojni su kršćani naučili neki strani jezik da bi propovijedali pripadnicima neke etničke skupine na svom području. Drugi su napustili svoj dom i preselili se na drugo područje ili u drugu zemlju kako bi još više sudjelovali u žetvi (Matej 9:37, 38). Za sve to potrebna je samopožrtvovnost. No da bismo imali uspjeha u stvaranju novih učenika, potrebno je još nešto.

12, 13. Zašto je strpljivost toliko važna u poučavanju?

¹² Strpljivost je još jedna osobina koja nam pomaže u stvaranju novih učenika. Iako našu kršćansku poruku prenosimo s osjećajem hitnosti, poučavanje često zahtijeva mnogo vremena i strpljenja (1. Korinćanima 7:29). Isus nije bio nestrpljiv sa svojim polubratom Jakovom. Iako je Jakov izgleda bio dobro upoznat s Isusovim propovjedničkim aktivnostima, neko je vrijeme iz nekog razloga oklijevao postati učenik (Ivan 7:5). Međutim, u kratkom periodu nakon Kristove smrti, a prije Pedesetnice 33. n. e., Jakov je očito postao učenik jer se iz Biblije može zaključiti da se sastajao radi molitve sa svojom majkom, braćom i apostolima (Djela apostolska 1:13, 14). Jakov je dobro duhovno napredovao i kasnije je dobio velike odgovornosti u kršćanskoj skupštini (Djela apostolska 15:13; 1. Korinćanima 15:7).

¹³ Poput poljoprivrednika, i kršćani rade na nečemu što se često sporo razvija. Oni pomažu ljudima da steknu razumijevanje Božje Riječi, ljubav prema Jehovi i stav nalik Kristovom. Zbog toga kršćani moraju biti strpljivi. Jakov je napisao: “Braćo, budite strpljivi do vremena Gospodinove prisutnosti. Gle, ratar strpljivo čeka dragocjeni plod zemlje, dok ne dobije kišu ranu i kasnu. I vi budite strpljivi i neka vam srca očvrsnu, jer se približilo vrijeme Gospodinove prisutnosti” (Jakov 5:7, 8). Jakov je poticao svoju braću u vjeri da “budu strpljivi do vremena Gospodinove prisutnosti”. Kad Isusovi učenici nešto ne bi razumjeli, on bi im to strpljivo objasnio ili predočio pomoću usporedbe (Matej 13:10-23; Luka 19:11; 21:7; Djela apostolska 1:6-8). Sada kad je počela Gospodinova prisutnost, i mi trebamo biti strpljivi dok  nastojimo činiti učenike. One koji danas postanu Isusovi učenici treba strpljivo poučavati (Ivan 14:9).

14. Kako možemo mudro koristiti svoje vrijeme dok činimo učenike, premda nastojimo biti strpljivi?

¹⁴ Iako smo strpljivi, kod većine ljudi s kojima počnemo proučavati Bibliju ‘riječ ne rađa plod’ (Matej 13:18-23). Stoga je mudro da, nakon što smo se u razumnoj mjeri trudili pomoći im, prestanemo trošiti vrijeme na takve pojedince i potražimo one koji će cijeniti biblijsku istinu (Propovjednik 3:1, 6). Naravno, čak i ljudima koji cijene istinu treba pomagati duže vrijeme da promijene svoja gledišta, stavove i prioritete u životu. Zato smo strpljivi, kao što je Isus bio strpljiv sa svojim učenicima kojima je trebalo duže vremena da razviju ispravne stavove (Marko 9:33-37; 10:35-45).

15, 16. Zašto su jednostavnost i dobra priprema važne u poučavanju?

¹⁵ Ljubav prema Bogu, briga za ljude, samopožrtvovnost i strpljivost nužne su da bismo uspješno pomagali drugima da postanu Kristovi učenici. Osim toga, trebamo znati vješto poučavati jer tada istinu možemo objašnjavati na jasan i jednostavan način. Naprimjer, mnoge izjave Velikog Učitelja, Isusa Krista, bile su posebno upečatljive baš zbog svoje jednostavnosti. Vjerojatno se sjećaš njegovih savjeta kao što su: “skupljajte sebi blago na nebu”, “ne dajte ono što je sveto psima”, “mudrost opravdavaju djela njezina”, ‘vratite caru carevo, a Bogu Božje’ (Matej 6:20; 7:6; 11:19; 22:21). Naravno, Isus nije koristio samo kratke izjave. Poučavao je na razumljiv način i objašnjavao je biblijska učenja kad je to bilo prikladno. Kako možeš oponašati Isusov način poučavanja?

¹⁶ Temeljita priprema neophodna je da bi poučavanje bilo jednostavno i jasno. Nepripremljeni objavitelj sklon je tome da previše priča. Možda počne govoriti sve što zna o određenoj temi, pa se glavne misli izgube u mnoštvu informacija. Za razliku od toga, objavitelj koji se dobro pripremi razmišlja o osobi koju poučava, o temi koja se obrađuje i na jasan način iznosi samo ono što treba (Mudre izreke 15:28; 1. Korinćanima 2:1, 2). On uzima u obzir koliko interesent već zna i koje misli treba naglasiti tijekom proučavanja. Objavitelj možda zna mnogo zanimljivih pojedinosti o temi koja se proučava, no jasnoća se postiže izostavljanjem nepotrebnih informacija.

17. Kako možemo pomoći ljudima da razumiju Bibliju?

¹⁷ Isus je također pomagao ljudima da sami dođu do ispravnog zaključka, a nije im samo iznosio gotove činjenice. Naprimjer, jednom je upitao: “Što misliš, Šimune? Od koga kraljevi zemaljski primaju pristojbe ili porez? Od svojih sinova ili od tuđih?” (Matej 17:25). Možda toliko volimo objašnjavati biblijska učenja da se moramo kontrolirati kako bismo interesentu dali priliku da se izrazi ili objasni misao koju razmatramo tijekom biblijskog tečaja. Naravno, ljude ne bismo trebali obasipati pitanjima. Umjesto toga, budimo taktični, koristimo dobre usporedbe  i promišljena pitanja kako bismo im pomogli da razumiju biblijske misli iznesene u našim biblijskim publikacijama.

18. Što znači biti “vješt u poučavanju”?

¹⁸ Biblija kaže da trebamo biti “vješti u poučavanju” (2. Timoteju 4:2). To ne znači samo pomagati nekome da zapamti činjenice. Mi trebamo pomoći zainteresiranoj osobi da nauči razlikovati istinu od laži, dobro od zla, mudro od nemudrog. Kad tako postupamo te kad u njenom srcu nastojimo potaknuti ljubav prema Jehovi, ona će lakše uvidjeti zašto mu treba biti poslušna.

19. Kako svi kršćani pomažu u stvaranju novih Isusovih učenika?

¹⁹ Kršćanska skupština posvećena je stvaranju novih Kristovih učenika. Kad interesent postane Isusov učenik, Jehovin svjedok koji ga je pronašao i pomogao mu da sazna što Biblija uči nije jedini koji ima razloga za radost. Kad ljudi organiziraju potragu za nestalim djetetom, obično ga nađe samo jedna osoba. No kad se dijete vrati roditeljima, tome se raduju svi koji su sudjelovali u potrazi (Luka 15:6, 7). Slično tome, stvaranje novih Isusovih učenika timski je rad. Svi kršćani traže pojedince koji mogu postati Isusovi učenici. A kad zainteresirana osoba počne dolaziti na naše sastanke, svaki kršćanin koji je prisutan na njima pomaže joj da izgradi svoje cijenjenje prema služenju pravom Bogu (1. Korinćanima 14:24, 25). Prema tome, svi kršćani mogu se radovati što svake godine imamo stotine tisuća novih učenika.

20. Što trebaš činiti ako želiš poučavati druge o biblijskoj istini?

²⁰ Mnogi vjerni kršćani voljeli bi poučavati druge o Jehovi i pravoj religiji. No možda u tome ne uspijevaju usprkos svojim najboljim nastojanjima. Ako si i ti u takvoj situaciji, nastavi jačati svoju ljubav prema Jehovi, pokazuj ljudima da ti je stalo do njih, budi samopožrtvovan, pokazuj strpljivost i trudi se poboljšati svoju vještinu poučavanja. A što je najvažnije, svoju želju da poučavaš druge o istini izrazi u molitvi (Propovjednik 11:1). I ne zaboravi da svime što činiš u Jehovinoj službi daješ svoj doprinos u stvaranju novih učenika, čime se slavi Boga.