Biblija ne osuđuje lov i ribolov (5. Mojsijeva 14:4, 5, 9, 20; Matej 17:27; Ivan 21:6). Pa ipak, kršćani koji idu u lov ili ribolov trebaju uzeti u obzir nekoliko biblijskih načela.

Bog je dozvolio Noi i njegovim potomcima da ubijaju i jedu životinje, ali jesti su ih smjeli samo nakon što je životinja iskrvarila (1. Mojsijeva 9:3, 4). Ta je zapovijed naglašavala da treba poštovati život životinja jer on potječe od Boga. Stoga kršćani ne ubijaju životinje samo zato da bi iskušali svoje vještine ili se zabavili, okrutno omalovažavajući sam život (Mudre izreke 12:10).

Osim toga, trebali bismo razmisliti kakav stav imamo prilikom lova ili ribolova. Apostoli koji su bili ribari vjerojatno su bili zadovoljni kad su imali dobar ulov. Pa ipak, nigdje se ne ukazuje na to da su se hvalili svojom vještinom ili da su išli u ribolov ili lov zato da bi se natjecali s drugima, da bi dokazali svoju muškost ili osjetili uzbuđenje tijekom traganja za životinjom te njenog onesposobljavanja ili ubijanja (Psalam 11:5; Galaćanima 5:26).

Stoga bismo se mogli upitati: ‘Dajem li dobar primjer poštujući život kao što ga poštuje i Jehova? Da li lov ili ribolov dominiraju mojim razmišljanjem i razgovorima? Pokazuje li moj način života da sam zaokupljen lovom odnosno ribolovom ili služenjem Bogu? Da li se zbog lova ili ribolova družim s osobama koje nisu Jehovini svjedoci ili zapostavljam svoju obitelj?’ (Luka 6:45).

Neki koji u lov ili ribolov idu zato da bi se prehranili možda smatraju opravdanim zanemarivati teokratske aktivnosti u vrijeme sezone lova i ribolova. Međutim, ako ničemu ne dozvolimo da nam postane važnije od teokratskih aktivnosti, dokazujemo svoju vjeru i pouzdanje u Boga (Matej 6:33). Osim toga, kršćani slušaju sve “careve” zakone o lovu i ribolovu, bez obzira na to kažnjava li se prekršaj ili ne (Matej 22:21; Rimljanima 13:1).

Da bi postupali u skladu s Jehovinim gledištem o lovu i ribolovu, neki možda moraju prilagoditi svoj način razmišljanja njegovim mjerilima (Efežanima 4:22-24). S druge strane, moramo poštovati odluke koji drugi donose na temelju svoje savjesti. Apostol Pavao je o tome dao dobar savjet: “Nemojmo više osuđivati jedni druge, nego radije odlučite ne stavljati pred brata nešto zbog čega bi se mogao spotaknuti” (Rimljanima 14:13). Pokazujući tako nesebičnu ljubav i poštovanje, promičemo mir u skupštini i radujemo našeg Tvorca, Izvora svakog života (1. Korinćanima 8:13). *